Č
| Hrvatska abeceda | |||||
|---|---|---|---|---|---|
| Aa | Bb | Cc | Čč | Ćć | |
| Dd | DŽdž | Đđ | Ee | Ff | |
| Gg | Hh | Ii | Jj | Kk | |
| Ll | LJlj | Mm | Nn | NJnj | |
| Oo | Pp | Rr | Ss | Šš | |
| Tt | Uu | Vv | Zz | Žž | |
Č je 4. slovo hrvatske abecede.
| Znak | Standard, odnosno kodna stranica | ||||
|---|---|---|---|---|---|
| YUSCII | CP852 | CP1250 | ISO 8859-2 | Unicode | |
| Č | 94 | 172 | 200 | 200 | U+010C |
| č | 126 | 159 | 232 | 232 | U+010D |
Označava bezvučni postalveolarni afrikatni suglasnik. U abecedu ga je uveo Ljudevit Gaj iz češkog, a njime se koristi i u abecedama slovenskog, slovačkog, litvanskog, latvijskog, srpskog i bošnjačkog.
Mnogi izvorni govornici hrvatskog (osobito u kajkavskom i u urbanim sredinama) ne razlikuju alveopalatalno /č/ i palatalno /ć/ i moraju korištenje tih glasova svjesno naučiti. Zbog toga značajan dio hrvatskih pravopisnih priručnika zauzimaju napomene o korištenju tih dvaju glasova.
1. dolazi u riječima u kojima njegov postanak nije vidljiv:
bačva, bič, račun, čaša, točka, večer, vrč, pčela, ključ, dapače, drač, hlače, lopoč, Beč…
2. u oblicima i izvedenicama prema osnovnom k ili c:
jak jači; zec zeče, zečji; stric stričev
Iznimke: liješće, triješće, plješćem, pritišćem, stišćem
3. u sufiksima:
-ač igrač
-ača jabukovača
-čica grančica
-čina cjevčina
-čić kamenčić
-če pastirče (samo za živo)
-ič vodič, branič, gonič (danas neplodan sufiks)
-ičar antologičar
-ički tehnički
4. u slovenskim, ruskim, bugarskim, češkim i slovačkim prezimenima
Oton Župančič, Lav Nikolajevič Tolstoj, Miletič, Belič, Palkovič
5. u anglizmima i talijanizmima
čizburger, kapučino