Prijeđi na sadržaj

Umjetni jezici

Izvor: Wikipedija

Umjetni jezici su jezici čija su gramatička obilježja svjesno planirana, umjesto da su stvorena prirodnim putem. Neki od razloga za stvaranje umjetnog jezika su lakša komunikacija između ljudi različitih materinskih jezika, lingvističko eksperimentiranje, fikcija ili zabava.

Vrste

[uredi | uredi kôd]

Umjetni jezici mogu biti a priori ili a posteriori. Gramatika ili rječnik a priori jezika je stvoren iz autorove mašte, a obilježja a posteriori jezika dolaze iz prirodnih jezika. Umjetni se jezici mogu podijeliti i na:

Poznati umjetni jezici

[uredi | uredi kôd]

Afrihili [afh], blissymbols [zbl], brithenig [bzt], dutton world speedwords [dws], esperanto [epo], europanto [eur], ido [ido], interglossa [igs], interlingua [ina], klingonski [tlh], kotava [avk], lingua franca nova [lfn], lojban [jbo], láadan [ldn], Medefaidrin [1eo], neo [00s], novial [nov],occidental [occ] (estonija), quenya ili high elven [qya], romanova [rmv], sindarin [sjn] i volapük [vol].[1]

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Constructed Languages. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. kolovoza 2007. Pristupljeno 24. veljače 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]