Ugljikova skupina
| Z | Element | N0 elektrona po ljuskama |
|---|---|---|
| 6 | ugljik | 2, 4 |
| 14 | silicij | 2, 8, 4 |
| 32 | germanij | 2, 8, 18, 4 |
| 50 | kositar | 2, 8, 18, 18, 4 |
| 82 | olovo | 2, 8, 18, 32, 18, 4 |
| 114 | flerovij | 2, 8, 18, 32, 32, 18, 4 (predviđanje) |
Ugljikova skupina sadrži elemente 14. skupine periodnog sustava elemenata: ugljik, silicij, germanij, kositar, olovo i flerovij.
Skupina je po IUPAC-u pod brojem 14, no često se može naći i pod nazivima skupina IV, upravo zbog činjenice da su svi elementi ove skupine četverovalentni, jer imaju po četiri elektrona u vanjskoj ljusci, pa im nedostaje još četiri do pravila okteta.
Zbog slične elektronske konfiguracije i četverovalentnosti svih elemenata ove skupine, moguće je predvidjeti uzorke u njihovim svojstvima.
Svi elementi ove skupine imaju četiri valentna elektrona. Posljednja orbitala svih elemenata je p2 orbitala. Što je atom veći, to je vjerojatnije da će donirati elektron. Isključivo ugljik stvara negativne, karbidne (C4−) ione. Silicij i germanij, oboje polumetali, stvaraju +4 ione. Kositar i olovo su oboje metali, pa stvaraju +2 ione. Poluživot flerovija je svega nekoliko milisekundi.
Ugljik stvara tetrahalide postupkom halogeniranja, uz prisutstvo halogenih elemenata. Ugljik također stvara tri stabilna oksida: ugljikov(II) oksid CO,[1] ugljikov suboksid C3O2[2] te ugljikov(IV) oksid CO2,[1] i jedan anhidrid, C12O9,[3] empirijske formule C4O3.[4][5][6] Također s manje elekronegativnim metalima stvara karbide,[7] te ugljikov disulfid CS2 i diselenid CSe2.[8]
Silicij stvara dva hidrida: SiH4 i Si2H6. Stvara tetrahalide s fluorom (SiF4), klorom (SiCl4) i jodom (SiI4). Također stvara silicijev dioksid SiO2,[9] silicijev disulfid SiS2[10] i silicijev nitrid Si3N4.[11]
- ↑ a b Ugljik. www.Moje-Instrukcije.com. Pristupljeno 10. veljače 2018.
- ↑ L. H. Reyerson, Kenneth. Kobe. 1. prosinca 1930. Carbon Suboxide. Chemical Reviews. 7 (4): 479–492. DOI: 10.1021/cr60028a002
- ↑ Hans Meyer, Karl Steiner. 1. siječnja 1913. Über ein neues Kohlenoxyd C12O9. Berichte der deutschen chemischen Gesellschaft. 46 (1): 813–815. 10.1002/cber.191304601105
- ↑ F. Wöhler. 1. siječnja 1826. Ueber die Honigsteinsäure. Annalen der Physik. 83 (7): 325–334. DOI: 10.1002/andp.18260830706
- ↑ J. Liebig, F. Wöhler. 1. siječnja 1830. Ueber die Zusammensetzung der Honigsteinsäure. Annalen der Physik. 94 (2): 161–164. DOI: 10.1002/andp.18300940202
- ↑ O. L. Erdmann, R. F. Marchand. 1. siječnja 1848. Ueber die Mellithsäure. Journal für Praktische Chemie. 43 (1): 129–144. DOI: 10.1002/prac.18480430113
- ↑ Peter Ettmayer; Walter Lengauer. 1994. Carbides: transition metal solid state chemistry. R. Bruce King (ur.). Encyclopedia of Inorganic Chemistry. John Wiley & Sons. ISBN 0-471-93620-0
- ↑ Mark Winter. Carbon compounds information. webelements.com. Pristupljeno 10. veljače 2018.
- ↑ K., Iler, Ralph. 1979. The chemistry of silica : solubility, polymerization, colloid and surface properties, and biochemistry. Wiley. New York. ISBN 047102404X
- ↑ Pubchem. Silicon disulfide. Pristupljeno 10. veljače 2018. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ alpha-Si3N4, beta-si3N4. Pristupljeno 10. veljače 2018. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)
