Indigirka
Indigirka Индиги́рка | |
---|---|
rijeka | |
Zemljovid porječja Indigirke | |
Položaj | |
Države | Rusija |
Naselja | Čokurdah, Belaja gora, Honu, Ust-Nera |
Fizikalne osobine | |
Duljina | 1 726[1] km |
Površina porječja | 360 000[1] km2 |
Istjek | |
• Prosječni | 1 570 m3 |
Plovna od – do | ušće - Ust-Nera (1 134 km) |
Tok rijeke | |
Izvor | Halkansko gorje (Jakutska) |
• Nad. vis. | 753 m |
• Koord. | 63°6'41"N, 144°11'7"E |
Ušće | Istočnosibirsko more (delta) |
• Koord. | 71°26'44"N, 150°51'39"E |
Slijev | Istočnosibirski |
Ulijeva se u | Istočnosibirsko more |
Pritoci | Kujdusun, Eljgi, Nera, Moma, Badjariha, Selenjah, Jandina, Alaiha, Bereleh |
Indigirka (ruski: Индиги́рка) je velika ruska rijeka u Jakutskoj republici na krajnjem istoku Sibira duga 1 409 km.[1]
Indigirka se formira spajanjem rječica Tuora-Jurjah i Tarin-Jurjah na sjevernim obroncima Halkanskog gorja, nakon tog teče gotovo pravilno prema sjeveru, do svog ušća u Istočnosibirsko more, gdje formira veliku delta od 5 500 km².[1]
Indigirka ima porječje veliko oko 360 000 km², koje se proteže po Jakutskoj republici. Ono se da podijeliti na dva dijela, gorski - dug 640 km, u kom rijeka ima brzi protok, i nizinski, dug 1 086 km u kom se rijeka razlijeva, po ogromnim ravnicama.[1]
Prosječni protok rijeke jako varira - najveći je u ljeto, od lipnja do srpnja kad rijeka poraste 7,5 -11,2 m, ali tokom zime kad nema oborina - jako padne. Rijeka se ledi krajem rujna, ili početkom listopada, i ostaje pod ledom do kraja svibnja.[1]
U porječju ima nalazišta zlata, rijeka je plovna 1 134 km uzvodno, sve do gradića Ust-Nera, ali samo par ljeti.
- Индигирка na portalu Большая советская энциклопедия Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. ožujka 2012. (Wayback Machine) (rus.)