Prijeđi na sadržaj

Digenes Akritas

Izvor: Wikipedija
Rukopis epa Digenes Akritas, Nacionalna knjižnica u Ateni

Digenes ili Digenis Akritas (gr. Διγενῆς Ἀκρίτας) je bizantski ep nastao između 10. i 12. stoljeća. Nastao je na tradiciji akritskih pjesama te predstavlja njihov najduži i najpoznatiji primjer. Ta vrsta narodne bizantske poezije govori o životima Akrita, žitelja i graničara srednjovjekovne istočne Anatolije. Tematski i vremenski ep je vezan uz Arapsko-bizantske ratove. Dužine je između 3000 i 4000 stihova. Rukopisna tradicija teksta je izuzetno kompleksna, prije svega zbog njegova usmenog karaktera i relativno kasnog datuma najstarijih rukopisa. Djelo predstavlja najstariji sačuvan primjer pučkog novogrčkog jezika koji se tek u kasnijim stoljećima počinje sustavno koristiti za pisanje književnih tekstova.

Rukopisna tradicija

[uredi | uredi kôd]

Djelo je sačuvano u više rukopisa od kojih su najstarija dva Grottaferrata i Escorial, tako nazvani po mjestima u kojima su pronađeni. Ta dva rukopisa označavaju i dvije najvažnije grane rukopisne predaje, koje se razlikuju po broju stihova i jezičnim osobinama.

Sačuvana je također crkvenoslavenska prerada teksta poznata pod nazivom Devgenijevo dejanije [bg:Девгениево деяние].

Sadržaj

[uredi | uredi kôd]

Ep je napisan političkim stihom, s jakim osloncem na usmenu predaju. Dijeli se na dva dijela. Prvi govori o Digenesevom ocu, arapskom emiru koji se oženio za njegovu majku, kćer bizantskog generala. Drugi dio govori o Digenesovim lovačkim i vojnim pothvatima na granici te o životu s nevjestom sve do njihove smrti.[1]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Kazhdan, 1991, 622.

Literatura

[uredi | uredi kôd]