Prijeđi na sadržaj

Crteži doline Val Camonica

Koordinate: 45°57′25″N 10°17′50″E / 45.95694°N 10.29722°E / 45.95694; 10.29722
Izvor: Wikipedija
Crteži na stijenama Valcamonice
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Italija
Godina uvrštenja1979. (3. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloiii, vi
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:94
Koordinate45°57′25″N 10°17′50″E / 45.95694°N 10.29722°E / 45.95694; 10.29722
Val Camonica na zemljovidu Italije
Val Camonica
Val Camonica
class=notpageimage|
Lokacija doline Camonica u Italiji

Val Camonica je dolina u nižem dijelu alpskog dijela Lombardije, između Brescije i Bergama u Italiji. To je zapravo gornja dolina rijeke Oglio, uzvodno od jezera Iseo.

Plan doline Val Camonica s naznačenim arheološkim lokacijama.

U njoj se nalazi najveći kompleks prapovijesnih crteža na stijenama u Europi, s oko 300,000 petroglifa koje su nacrtali pripadnici plemena Camuni na stotinama stijena, a datiraju od mlađeg paleolitika (oko 6000. pr. Kr.) pa sve do 19. stoljeća.[1] Ove figure povezane s poljoprivredom, navigacijom, ratovanjem i vračanjem predstavljaju izvanrednu slikovnu dokumentaciju prapovijesnih običaja i svijesti. Sustavno tumačenje, topološka klasifikacija i kronologija ovih djela u kamenu su značajno pridonijele proučavanju prapovijesti, sociologiji i etnologiji. Zbog toga su 1979. godine ovi crteži su dospjeli na UNESCO-ov popis svjetske baštine kao prva svjetska baština u Italiji.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

U području doline Camonica prepoznato je nekoliko razdoblja nastanka petroglifa koja odgovaraju evoluciji cammunijskog društva:

  • Mlađi paleolitik (od oko 8000. pr. Kr.) - prizori lova i rane kulture;
  • Neolitik (4000. – 3000. pr. Kr.), pred kraj ledenog doba - prvi vjerski prizori, figure ljudi postaju obvezne i javljaju se prikazi svakodnevice, vrhunac umjetnosti Cammunija;
  • Eneolitik (3000. – 2000. pr. Kr.) - kvalitetniji narativni prizori s detaljnim prikazima ljudi i seoskog života te važnih ženskih inicijacijskih rituala
  • Vrijeme miješanja kultura (od oko 1000. pr. Kr.) - prizori bitaka, koliba, kola, žetvi i oružja. Od tada slabi praksa stvaranja petroglifa.

Od 6. stoljeća pr. Kr. do 476. godine ovu dolinu kontroliraju Kelti, a potom Rimljani koji su ostavili rudnike željeza s radionicama. Nakon čestih upada barbara kulturu Camunija osvajaju Germani Heruli, a potom Ostrogoti koji su je gotovo potpuno uništili 542. godine. Od 568. do 774. godine njima vladaju Langobardi, a potom Franci koji potiču Benediktince da u dolini izgrade samostane i ubožnice. Negdje oko 1000. godine ponovno se javlja potreba za samoodređenjem i samoupravom, te se stvaraju samostalne zajednice, tzv. vicini (le vicinie). One 1164. godine carskom dozvolom postaju općine (komune), a od 1428. godine pripadaju Mletačkoj Republici, te se zbog nje od tada spore Venecija i Milansko Vojvodstvo.

Zahvaljujući uspješnim samostanima koji su poticali rudarstvo, stočarstvo i proizvodnju vune, dolina je bila gospodarski jako uspješna. Kada je 1769. godine Brescia pala u ruke Francuske, dolina je nazvana Cantone della Montagna i podijeljena je na sedam župa. Tijekom Napoleonove vladavine propadale su poljoprivreda i stočarstvo. Austrija je dolinu pripojila svojoj regiji Serio 1815. godine, kada je započela strašna glad i dolinu poharala kuga koja je potrajala do 1818. god. osnutkom Kraljevine Italije, 52 općine doline Camonica su pripale trima oblastima (Breno, Edolo i Pisagone).

Najpoznatije crteže je otkrio Walter Laeng, geograf iz Brescije, 1909. godine na dvije stijene u Pian delle Greppe u blizini Cemmo. Od 1950-ih, prikazi s površine tisuće stijena su kategorizirani u golemom projektu prijevoda i klasifikacije koji još uvijek traje.

Parkovi

[uredi | uredi kôd]

Svjetska baština, UNESCO-ova lokacija n° 94

N° Ime (poveznica s galerijom slika) Općina Koordinate Petroglifi
1. Parco nazionale delle incisioni rupestri di Naquane Capo di Ponte 46°01′32″N 10°20′57″E / 46.02556°N 10.34917°E / 46.02556; 10.34917
2. Parco archeologico nazionale dei Massi di Cemmo Capo di Ponte 46°01′52″N 10°20′20″E / 46.03111°N 10.33889°E / 46.03111; 10.33889
3. Parco archeologico comunale di Seradina-Bedolina Capo di Ponte 46°02′00″N 10°20′29″E / 46.03333°N 10.34139°E / 46.03333; 10.34139
4. Parco archeologico di Asinino-Anvòia Ossimo 45°57′19″N 10°14′47″E / 45.95528°N 10.24639°E / 45.95528; 10.24639
5. Parco comunale delle incisioni rupestri di Luine Darfo Boario Terme 45°53′20″N 10°10′46″E / 45.88889°N 10.17944°E / 45.88889; 10.17944
6. Parco comunale archeologico e minerario di Sellero Sellero 46°03′26″N 10°20′29″E / 46.05722°N 10.34139°E / 46.05722; 10.34139
7. Parco archeologico comunale di Sonico Sonico 46°10′7″N 10°21′20″E / 46.16861°N 10.35556°E / 46.16861; 10.35556
8. Riserva naturale Incisioni rupestri di Ceto, Cimbergo e Paspardo Ceto (Nadro)
Cimbergo
Paspardo 		46°01′6″N 10°21′10″E / 46.01833°N 10.35278°E / 46.01833; 10.35278

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Archeocamuni, 13. siječnja 2009.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
v • u
Svjetska baština u Italiji
Kulturna dobra (53)
Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.)
Talijanska zastava
Prirodna dobra (5)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.)
Nematerijalna
svjetska baština (9)
Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana5) (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)6) • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.)

1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  6) Zajedno s više zemalja 

v • u
Prapovijesna umjetnost
Paleolitička umjetnost
Mezolitička umjetnost
Neolitička umjetnost
Umjetnost metalnog doba
<<
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Crteži_doline_Val_Camonica&oldid=6848270"