Prijeđi na sadržaj

Beskrajni dan

Ovo je izdvojeni članak – srpanj 2011. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Beskrajni dan
Beskrajni dan
 U ovom je članku uočeno pogrešno pisanje godina, imena mjeseci ili cijelih nadnevaka.Članak treba ispraviti u skladu s preporukama.
Beskrajni dan
Naslov izvornika
Groundhog Day
RedateljHarold Ramis
ProducentTrevor Albert
Harold Ramis
ScenaristPriča:
Danny Rubin
Scenarij:
Danny Rubin
Harold Ramis
Glavne ulogeBill Murray
Andie MacDowell
Chris Elliott
Stephen Tobolowsky
Marita Geraghty
GlazbaGeorge Fenton
SnimateljJohn Bailey
DistributerColumbia Pictures
Godina izdanja1993.
Trajanje101 min.
Država SAD
Jezikengleski
Proračun$14.600.000
Profil na IMDb-u
Portal o filmu

Beskrajni dan (engl. Groundhog Day) američka je fantastična romantična komedija iz 1993. koja govori o ciničnom meteorologu, Philu Connorsu (Bill Murray), koji proživljava stalno isti dan. Andie MacDowell glumi Ritu, njegovu novu producenticu. Film je režirao Harold Ramis, a scenarij su napisali Ramis i Danny Rubin.[1] Bio je to jedan od prvih filmova koji su upotrijebili znanstveno-fantastični zaplet kao temelj za romantičnu komediju.[2]

Pri premijeri je film bio umjereno hvaljen od kritike, no s vremenom je stekao još veću reputaciju i postao sastavnim dijelom kulture kada se treba opisati nešto što se stalno ponavlja i nikada ne mijenja. Ryan Gilbey je hvalio poruku priče o važnom učenju na grešakama.[3] Neki ga smatraju jednim od najboljih filmova svih vremena a nalazi se i na popisu 250 najboljih filmova kinematografije na siteu Internet Movie Database. 2006. je bio jedan od 25 filmova koji su prihvaćeni da budu uključeni u Državni filmski registar,[4] Američki filmski institut ga je 2000. stavio na 34. mjesto na listi "100 godina...100 smijeha"[5][6] a od 2008. i na 8. mjestu na listi "10 najboljih filmova fantastike".[7] Uz to, Udruga američkih pisaca je stavila scenarij na 27. mjesto na listi "101 najboljih scenarija ikada napisanih".[8]

2009. američki književni teoretičar Stanley Fish uvrstio je film među deset najboljih američkih filmova svih vremena.[9]

Radnja

[uredi | uredi kôd]
Upozorenje čitatelju: Slijedi tekst koji sadrži pojedinosti o radnji ili o završetku ovog djela.

Dan svizaca je američki praznik u gradiću Punxsutawneyju koji se održava svake godine 2. veljače. Svakog jutra tog datuma lokalni predstavnici bude svisca iz zimskog sna te prema vjerovanju on previđa vrijeme - ako vidi svoju sjenu, slijedi još 6 tjedana zime, a ako je ne vidi, slijedi rano proljeće. Televizijski meteorolog Phil Connors, cinični čovjekomrzac, stiže zajedno s producenticom Ritom i kamermanom Larryjem kako bi snimio reportažu o tom događaju u 6 ujutro. Nakon bezvoljno obavljenog posla Phil se sljedeći dan budi u motelu opet u 6 ujutro, no iznenadi se da datum nije 3. veljače, nego ponovno 2. veljače. On je jedina osoba koja to primijeti dok se svi drugi ponašaju kao i dan prije, tako da je primoran opet snimiti reportažu i ponoviti sve svoje dijaloge još jednom. Sutradan se budi i shvati da je opet 2. veljače, i tako svaki dan, dok ne shvati da je u klopci. Pošto mu se Rita sviđa (iako ona o njemu misli da je samoživ muškarac) daje si zadatak da ju u tom jednom danu osvoji.

Teško mu je izići iz svoje kože, svog karaktera ali ima jednu prednost. On jedini zna da se dan u tom gradiću ponavlja i na sve se moguće načine pokušava umiliti Riti (sazna njene stavove o životu, nauči svirati klavir, ...). No, ne uspije. Čak joj i ispriča o svojoj dilemi i ona mu povjeruje te zajedno s njim provede noć ali nestane točno u 6 ujutro. Čak ga ni samoubojstvo ne može spasiti od rutine 2. veljače. Onda jednom odluči uljepšati si dan, situacije malo prilagoditi sebi, promijeniti svoju perspektivu i uživati u svemu. Završno pomogne puno ljudi (pošto unaprijed zna kakva će ih nedaća snaći tijekom dana) i postane najpopularnija osoba grada, te nastupi na zabavi svirajući glasovir, gdje spontano privuče pažnju Rite koja završi s njim u krevetu. Idući dan se budi, no na njegovo iznenađenje ona je još uvijek u njegovom krevetu i više nije 2., nego 3. veljače. Oni presretni zajedno izađu van iz motela i potrče po snijegu.

Filmska ekipa

[uredi | uredi kôd]

Nagrade

[uredi | uredi kôd]

Produkcija

[uredi | uredi kôd]
"Ljudi su mi pristupali i govorili: "Znaš, razmišljao sam o tom filmu. To je više nego samo jedna komedija." Ne bi htio biti zaštitnik svojeg filma, ali sve je tu. Nekim ljudima samo treba neko vrijeme dok to shvate."
— Redatelj Harold Ramis o duhovnosti u filmu.[10]

Nakon što ga je agent obavijestio o konceptu scenarija Dannyja Rubina, Harold Ramis isprva nije bio zainteresiran jer ga je smatrao "formulaičnim". Tjedan dana kasnije, agent ga je ponovno nazvao te mu rekao: "Moraš ovo pročitati". Nakon što ga je poslušao, Ramis je priznao da su mu išle suze u jednom trenutku te je odlučio prihvatiti režirati film.[10] Prema intervjuu glumca Stephena Tobolowskyja, nakon što je dobio scenarij za film, otišao je na audiciju za ulogu Neda Ryersona u Los Angelesu. Tamo je, zato što je uvijek želio raditi s Haroldom Ramisom, prema vlastitim riječima, malo pretjerao u karikiranju svojeg lika kao neuglednog gnjavatora te je čak lizao Ramisove cipele. Prema vlastitim riječima Ramis se "istodobno smijao i razmišljao o tužbi za napastovanje".[11] Dok je čekao na odgovor, Tobolowsky je završavao snimanje filma Djevojka s kalendara zajedno s glumcem Kurtom Fullerom. Kada ga je jednog dana Fuller upitao koji je njegov sljedeći projekt, Tobolowsky je odgovorio s "ništa" pošto nije bio siguran je li prošao audiciju. Na njegovo zaprepaštenje, Fuller mu je tada ispričao o svojem novom projektu: "Snimati ću neku komediju s Billom Murrayjem. Glumiti ću ulogu prodavača osiguranja Neda Ryersona. Već sam čitao scenarij pred cijelom filmskom ekipom".[11] Tobolowsky je ostao bez riječi. Međutim, na njegovo iznenađenje, Ramis je ipak odlučio dati Tobolowskyju ulogu. Tobolowsky nije ništa rekao Fulleru, no ovaj je bio na premijeri filma gdje mu je, iako je bio ljutit, s odobravanjem rekao: "Dobio si moju ulogu. No bio si dobar u njoj".[11]

Proslava dana svizaca 2005.

U originalnom scenariju objašnjenje za ponavljanje dana ležalo je u činjenici da je Philova bivša ljubavnica na njega izrekla prokletstvo. Redatelj Ramis je to na kraju izbacio jer mu se nije sviđalo. Tom Hanks je bio u pregovorima za glavnu ulogu, ali je navodno redatelj smatrao da je "preblag" za ulogu dok je Tori Amos bila u pregovorima za glavnu žensku ulogu. [12] Murraya je svizac ugrizao dva puta tijekom snimanja. U originalnom scenariju, film je trebao započeti u sredini radnje, kada je Phil već zarobljen u vremenu, te kako je kao pripovjedač objašnjavao kako je dospio u situaciju. Scenarij za film je jedan od sveukupno samo tri koje je ikada napisao autor Danny Rubin. Ostala dva su Hear No Evil i S.F.W.

Snimanje je trajalo od ožujka do lipnja 1992. u Woodstocku, Illinoisu.[13][14] Na prvi dan snimanja, Tobolowsky se prisjeća da je Murray odmah "razbio led" i pridobio naklonost 500-injak mještana grada kad je otišao u lokalnu pekaru i kupio stotinjak krafni i lisnatog peciva te ih počastio istima.[11] Jedna od zanimljivosti snimanja o kojoj se gotovo uopće ne govori, je da su producenti i redatelj morali osigurati način da svaki dan bude isti za potrebu priče o danu koji se ponavlja, što je bilo rizično s obzirom na promjenljivo vrijeme. Prema Tobolowskyju, sve scene u eksterijeru su stoga snimili na četiri različita načina: jednom po snijegu, drugi put po kiši, treći put po suncu te četvrti put po oblačnom vremenu, koje je i ostalu u filmu.[11] Prema njemu, vjerojatno "negdje postoji neka alternativna verzija istog filma koju će studio kad-tad izbaciti na tržište".[11]

Tip Top bistro, Woodstock, u kojem je sniman dio filma

Iako je film isprva bio zamišljen kao šašava komedija, Ramis je tijekom snimanja promijenjio s Rubinom neke dijelove scenarija kako bi sadržavao više duhovnosti i filozofije. Prema Tobolowskyju, scenarij je sadržavao jednu poprilično skupu sekvencu u kojoj Phil radi eksperimenta sebe ošiša na polućelavo, na "Mohawk način", sa sprejom pošara zidove te razori cijelu spavaću sobu s motornom pilom, a sutradan se opet probudi i sve je po starom. Sekvenca je pripremana tri tjedna a kada je snimljena, Ramis ju je pogledao, razmislio i bacio ju. Umjesto nje, stavio je scenu u kojoj Phil prepolovi olovku, a sutradan ju nađe čitavu, što je bio mnogo suptilniji način slanja iste poruke.[11] Još jedna čudna ideja u scenariju, objašnjenje za vremensku anomaliju u kojem se ispostavi da je jedna žena uz pomoć vudu čarolije iz osvete stavila Phila u vremensku klopku, što je zahtijevala producentska kuća,[15] je naposljetku odbačena od Ramisa, što je Tobolowsky komentirao sa: "Čim sam saznao da su izbacili tu glupu ideju, odmah mi je laknulo".[11] Završna sekvenca, u kojoj se Phil budi u krevetu s Ritom, je bila neočekivano dosta problematična jer je Murray odbijao snimiti ju dok nije saznao mora li biti gol ispod plahte ili ne. Ramis nije bio siguran, pa su svi ljudi na setu glasovali o tome. Zahvaljujući samo jednom glasu jedne pomoćnice, prevagnula je odluka da se Rita i Phil pokažu s odjećom u krevetu.[11] Prema Tobolowskyju, nakon završetka snimanja, pozvali su ga nakon nekoliko tjedana opet natrag na set jer je odlučeno da se njegov lik Ned pojavi na kraju filma. On sam je napisao dijalog za tu scenu, kada se pojavi pred Philom i Ritom na proslavi, te je scena snimljena u jednom kadru.[11]

Tobolowsky tvrdi da je uloga Neda Ryersona njegova najprepoznatljivija. Jednom kada je bio na Islandu, slučajno je u zračnoj luci krivo skrenuo i pokrenuo alarm. No policajci koji su se pojavili odmah su ga prepoznali i rekli: "To je Ned!".[11]

Nakon filma, praznik dana svizaca postao je jako popularan te se svake 2. veljače skuplja gomila u gradiću Punxsutawneyju. Pjesma koja svira na radiju svaki dan u 6 ujutro je I Got You Babe koju pjevaju Cher i Sonny.[16]

Izvorna ideja

[uredi | uredi kôd]

Ideja filma o jednom događaju koji se neprestano ponavlja se zasniva na kratkoj priči 12:01 PM koju je napisao Richard Lupoff 1973.[17] Po njoj je 1990. snimljen i kratki, 25-minutni film, 12:01[18] u kojem je glumio Kurtwood Smith i sam Lupoff. Razlika je međutim što se u tom filmu glavni junak našao zarobljen u samo jednom satu koji se uvijek ponavlja od 12:01 do 13:00, kada se vrijeme opet vrati na 12:01. Zanimljivo, za TV je snimljen i triler Minuta poslije ponoći u kojem se junaku ponavlja cijeli dan i koji je objavljen iste godine kao i Beskrajni dan, 1993. Ipak, Beskrajni dan pojavio se ranije, u veljači, dok je Minuta poslije ponoći objavljena u srpnju.[19]

Teme i analiza

[uredi | uredi kôd]
Ilustracija mita o Sizifu, kojeg su neki usporedili s temom priče[20]

U tom filmu redatelj Harold Ramis i scenarist Danny Rubin s jedne strane opisuju romansu protagonista, a s druge neobičnu priču (dan koji se ponavlja) koja upada u fantaziju po uzoru na filmove koje je režirao Louis Buñuel, dajući joj i dublje, metafizičke poruke koje potiču na razmišljanje, ponajviše one o budizmu i karmi[21] te važnosti ponovnih pokušaja u životu. Donekle se mogu povući i paralele sa Sizifovim mitom. U biti, radi se o zarobljenom ljudskom duhu. Mnogi su hvalili duhovnost u filmu.[22][23]

Isto tako, razlog za ili sila koja ponavlja taj dan nikada nije dana ili objašnjena, čime se gledatelju namjerno daje zadatak da sam izvlači zaključke. Glavni junak Phil počinje živjeti u nekom svojem svijetu, u kojem se jedine promjene javljaju iz njegove vlastite inicijative a nikako izvana, pa je moguće da se njegova karakterna promjena javlja samo zato što mu je jednostavno dosadilo ponašati se uvijek isto te je odlučio isprobati nešto novo. Teme filma su propuštene prilike i prolazak nezapažene ljepote u životu, ali i potreba za samoaktualizacijom, prihvaćanjem i poboljšanjem svojeg mjesta u životu.

Christopher Deacy piše da se u filmu radi o junaku koji želi pobjeći iz malog gradića, ali bijeg nije odgovor za njegove probleme - Phil Connors mora ostati i suočiti se sa svojim neuspjesima i slabostima čime će njegova noćna mora nestati. Rješenje je psihološko, ne geografsko.[24] Kada Phil pomaže ljudima oko sebe, njegova noćna mora se "transformira u nešto kreativno, konstruktivno i svrhovito".[24]

Utjecaj

[uredi | uredi kôd]

Ideja o događaju ili danu koji se ponavlja u nedogled koji primijeti samo glavni lik se kasnije ponovila mnogo puta. TV film Božić svakoga dana iz 1996. praktički je iskoristio isti koncept kao i Beskrajni dan, samo što se cijela priča odvija za vrijeme Božića. Triler Retroactive iz 1997. vrti se oko žene koja uđe u auto psihopata koji ubije svoju ženu, a ona to pokušava spriječiti pošto je obližnji laboratorij pokrenuo proces vremenske petlje, no svaki puta događaji postaju sve krvaviji i krvaviji. Trumanov Show sadrži scenu u kojoj glavni junak Truman unaprijed nabraja svojoj supruzi nekoliko događaja koji se doista kasnije i dogode jer glumci u showu stalno ponavljaju svoje radnje prema scenariju iz dana u dan - što je gotovo identična scena iz filma Beskrajni dan u kojem Phil nabraja Riti događaje koji se zbilja dogode jer unaprijed zna za njih. U trileru Deja Vu iz 2006. Denzel Washington glumi FBI policajca koji putuje nekoliko dana natrag u prošlost kako bi spriječio ubojstvo žene.

Andie MacDowell i svizac na jednom okupljanju 2008.

Serija Čarobnice sadrži epizodu Deja Vu All Over Again u kojoj se tri glavne junakinje vještice bore protiv demona koji vraća vrijeme unatrag. Zanimljivo, serija Ksena također sadrži epizodu "Been There, Done That" koja se isto vrti oko vremenske petlje, ovog puta oko naslovne junakinje koja je prokleta stalno ponavljati jedan te isti dan.[25] Kultna serija Dosjei X je 1999. emitirala epizodu zvanu Ponedjeljak u kojoj je cijeli svijet zarobljen u vremenskoj petlji i jedna pljačka banke se ponavlja u nedogled, dok samo jedna žena zna za to.[25] U fantastičnom anime filmu Djevojka koja je skakala kroz vrijeme Mamorua Hosodae iz 2006. radnja se vrti oko sličnog koncepta vremenske petlje - oko djevojke iz srednje škole koja otkrije da se velikim skokom može vratiti nekoliko sati natrag u prošlost, što iskoristi kako bi popravila svoj rezultat na ispitima i spojila jedan par.

Član parlamenta Dennis Skinner povezao je postupanje s tadašnjim britanskim premijerom Tonyjem Blairom nakon tzv istrage Hutton 2004. s Beskrajnim danom: „Ta je afera bila poput Beskrajnog dana, pošto su kritičari premijera zahtijevali jednu istragu, pa još jednu istragu, pa još jednu istragu". Blair se složio: „Ne bi to mogao bolje sažeti.“[26] 2006., političar Peter Hain je također usporedio neprekidno odugovlačenje oko podjele i sastavljanje vlade Sjeverne Irske s ovim filmom: "Ovaj 'Beskrajni dan' mora već jednom završiti!"[27]

Dok je trajao Rat u Iraku, izraz Beskrajni dan postao je američki vojni sleng za bilo koji rutinski, neugodni dan vršenja službe u Iraku.[28]

Novinar Timothy Egan je izljev nafte u Meksičkom zaljevu 2010. usporedio s izljevom nafte u Aljaski iz 1989. te upotrijebio izraz "Beskrajni dan" kako bi naznačio kako velika naftna poduzeća nisu ništa naučila o opasnostima crpljenja nafte blizu obale.[29]

Nadbiskup Canterburyja Rowan Williams je tijekom jednog govora kojeg je održao 19. prosinca 2002. spomenuo pojam Beskrajni dan kako bi ilustrirao kako se ljudi katkad vrte u krug umjesto da nauče nešto od svojeg ponašanja od kojeg ne napreduju i promijene ga.[30]

Dr. Chris Moulin objavio je kako je proučavao simptome ljudi koji su bili uvjereni da su jedan događaj već doživjeli. Uzrok je svalio na pogreške mozga tijekom kratkoroćnog pamćenja.[31]

Prilikom ankete u kojoj su 2002. sudjelovali kritičari i filmaši za "Sight and Sound", samo je jedna osoba imenovala Beskrajni dan svojim najdražim filmom. Ta osoba je bio pisac, redatelj i bivši član Monty Pythona, Terry Jones.[32]

Kritike

[uredi | uredi kôd]
„ Ovo je prekrasan film. Na površini šašava komedija, čak i farsa. No pažljiviji pogled, pažljiviji pogled otkriva lako neprimjećenu ljepotu. ”

— Ross Anthony, [33]

„ U desetljeću obilježenom od Zgodne žene i Odbjegle nevjeste, najbolja romantična komedija proizašla iz Hollywooda nije imala niti nastupe Julije Roberts niti Richarda Gerea. Sredovječni, donekle neugledni i cinični Bill Murray bio je u 1993. neobičan idol. No Beskrajni dan ponudio je najsvježiju, najduhovitiju i najdirljiviju kombinaciju romanse i komedije u 1990-ima... Beskrajni dan dao je tom komičaru najbolju ulogu njegove karijere (izuzev filma Tajkun iz Rushmorea). Da je to bilo sve, bilo bi dovoljno da film zasluži pohvalu. No ono što ga stavlja na panteon velikih holivudskih komedija je to da uspijeva biti divlje duhovita bez da ispadne moronska, romantična bez da ispadne nametnuta i dubokoumna bez da ispadne propovjedačka... Shvaćam da će moja odluka da proglasim Beskrajni dan najboljim filmom 1990-ih natjerati mnoge čitatelje da se počešu po glavi ili upitaju da li imam ukusa. No ovo je izdaleka najbolja mainstream komedija koja je izašla iz Hollywooda u posljednjem desetljeću.. ”

— Mike Gregory, [34]

„ Kada bi morao odrediti svoj najdraži film, onda bi to bio Beskrajni dan. To je komedija, fantazija, romansa i moralna priča u jednom. U filmu Bill Murray glumi čovjeka koji se oslobađa ograničenosti koje su obilježavale njegov život. ”

— Bill Rendall, [35]

„ Briljantno, piskavo, dobroćudno i pametno su samo neke od pohvala koje mi filmski kritičari ne iskoristimo često, no sve se primjenjuju na ovaj film. ”

— David Bezanson, [36]

„ Ovo je jedna od najboljih komedija koje sam ikada vidio… Umjesto da vidi kako bi život bio grozan bez njega, junak vidi koliko život može biti vrijedan kada on ima nešto pozitivno ponuditi ljudima ”

— Robert Rotten, [37]

„ Na kraju, Beskrajni dan je čarobna priča o iskupljenju. Ramis poštuje gledateljevu inteligenciju na svakom koraku. Nijedan zaplet u priči nije previše objašnjen, a kada se film dotakne duhovne dimenzije, nije niti sentimentalan niti dogmatičan. Tu ima smijeha od početka do kraja, no ovog puta Murray i Ramis daju toliko puno više. Pouka priče – budi dobar prema ljudima oko sebe – je jednostavna, no film ju ostvaruje tako iskreno da ta stara poruka zaista djeluje autentično. Kroz svoju jednostavnost, Beskrajni dan ostvaruje ljepotu. ”

— Jeffrey Westhoff, [38]

U recenziji u Nacionalu je pisalo: "Iako se zasniva na sličnoj dosjetki kao i nešto raniji tv triler Minuta poslije ponoći, fantastična komedija Harolda Ramisa neobičan je i sjajno napravljen film."[39] U recenziji u Večernjem listu pisalo je sljedeće: "Duhovita komedija fantastike majstorski iskorištava goleme mogućnosti za razradu početne pretpostavke a redatelj (i suscenarist, uz Dannyja Rubina) Harold Ramis kompliciranu zgodu lakoruko pretvara u pitku ali, ne i površnu zabavu".[40]

Roger Ebert mu je isprva dao 3 od 4 zvijezde te ga usporedio s klasikom Divan život,[41] ali je par godina kasnije priznao da mu se film sve više sviđa te ga je uvrstio na svoju listu "Velikih filmova".

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Hilly, Lloyd & Darke 2010., str. 97
  2. ↑ Gilbey 2004., str. 100
  3. ↑ Ryan Gilbey. 1. veljače 2004. It's that man again... and again. Guardian. Pristupljeno 17. lipnja 2012.
  4. ↑ Rocky, Fargo & Groundhog Day Join National Film Registry. Star Pulse. 28. prosinca 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. listopada 2015. Pristupljeno 16. svibnja 2012.
  5. ↑ Američki filmski institut. 14. lipnja 2000. America's 100 Greatest Comedies 100 YEARS...100 LAUGHS. Filmsite.org. Pristupljeno 1. srpnja 2007.
  6. ↑ Comedy's top 100 films. BBC News. 9. kolovoza 2001. Pristupljeno 28. siječnja 2011.
  7. ↑ AFI's 10 Top 10: Top 10 Fantasy. Američki filmski institut. 2008. Pristupljeno 10. listopada 2010.
  8. ↑ WGA: 101 Greatest Screenplays. Udruga američkih pisaca. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. kolovoza 2013. Pristupljeno 1. srpnja 2007.
  9. ↑ Stanley Fish. 4. siječnja 2009. The 10 Best American Movies. New York Times. Pristupljeno 6. siječnja 2009.
  10. ↑ a b Brett Martin. Srpanj 2009. Harold Ramis Gets the Last Laugh (3/6). GQ. Pristupljeno 21. listopada 2010. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  11. ↑ a b c d e f g h i j k David Chen. 28. svibnja 2010. The Tobolowsky Files Ep. 29 - The Classic. Slashfilm. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. lipnja 2010. Pristupljeno 10. listopada 2010. Zanemaren tekst "Film" (pomoć)
  12. ↑ Groundhog Day - Trivia. Internet Movie Database. Pristupljeno 1. srpnja 2007.
  13. ↑ Roadsideamerica.com Preuzeto 10. ožujka 2008.
  14. ↑ Gilbey 2004. str. 32
  15. ↑ Gilbey 2004. str. 18
  16. ↑ Gilbey 2004. str. 50
  17. ↑ Gilbey 2004. str. 89
  18. ↑ 12:01 (1990). Internet Movie Database. Pristupljeno 1. kolovoza 2007.
  19. ↑ 12:01 (1993) - Release info. Internet Movie Database. Pristupljeno 1. kolovoza 2007.
  20. ↑ (engl.) Ali Arikan. 2. veljače 2009. Imagining Sisyphus Happy: A Groundhog Day Retrospective. Slant Magazine. Pristupljeno 16. listopada 2012.
  21. ↑ Groundhog Day The Movie, Buddhism and Me Schindler.org. Preuzeto 2007-01-07.
  22. ↑ Shambhala Sun. "And If He Sees His Shadow... shambhalasun.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. svibnja 2014. Pristupljeno 25. svibnja 2010.
  23. ↑ Andrew Buncombe. 2. veljače 2004. Is this the greatest story ever told?. The Independent. independent.co.uk. Pristupljeno 7. siječnja 2007. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  24. ↑ a b Deacy 2005., str. 62
  25. ↑ a b Gilbey 2004. str. 85
  26. ↑ Nick Assinder. 4. veljače 2004. Politics: Prime Minister's Questions. BBC News. Pristupljeno 22. svibnja 2008.
  27. ↑ Hain says Groundhog Day must end. BBC News. 28. rujna 2006. Pristupljeno 17. lipnja 2011.
  28. ↑ Gilbey 2004. str. 86
  29. ↑ Timothy Egan. 5. svibnja 2010. Groundhog Day for Oil. New York Times. Pristupljeno 16. svibnja 2012.
  30. ↑ Rowan Williams. 19. prosinca 2002. Full text of Dimbleby lecture delivered by the Archbishop of Canterbury. Guardian. Pristupljeno 17. lipnja 2012.
  31. ↑ Real-life Groundhog Days studied. BBC News. 2. veljače 2006. Pristupljeno 17. lipnja 2011.
  32. ↑ Gilbey 2004. str. 84
  33. ↑ Ross Anthony. Groundhog Day - Review. Pristupljeno 1. srpnja 2007.
  34. ↑ Mike Gregory. Groundhog Day - Review. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. rujna 2007. Pristupljeno 7. siječnja 2007.
  35. ↑ Bill Rendall. Groundhog Day - Review. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. siječnja 2011. Pristupljeno 1. srpnja 2007.
  36. ↑ David Bezanson. Groundhog Day - Review. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. listopada 2007. Pristupljeno 1. srpnja 2007.
  37. ↑ Robert Rotten. Groundhog Day - Review. Pristupljeno 1. srpnja 2007.
  38. ↑ Jeffrey Westhoff. 30. siječnja 2003. Groundhog Day - Review. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. studenoga 2010. Pristupljeno 1. srpnja 2007.
  39. ↑ Nacional, TV Extra, 3.9.1999., str. 16
  40. ↑ Večernji list, 14.11.2001.
  41. ↑ Roger Ebert. 12. veljače 1993. Groundhog day review. Chicago Sun Time. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. listopada 2010. Pristupljeno 1. srpnja 2007.

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Groundhog Day
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Beskrajni_dan&oldid=7064403"