Prijeđi na sadržaj

Artemizija I.

Izvor: Wikipedija
Artemizija I.

Artemizija I. od Karije (grč. Αρτεμισία), bila je admiralica u službi Perzijskog Carstva početkom 5. stoljeća pr. Kr., koja je na tome položaju zamijenila svog preminulog muža, vladara Karije. Artemizija je najviše ostala upamćena po sudjelovanju u bitci kod Salamine.

Obitelj i ime

[uredi | uredi kôd]

Ime „Artemizija“ potječe od riječi Artemis (grč. „Diana“). Prema Jablonskom, to ime je frigijsko i može se poistovjetiti s imenom „Artemas“ kojeg spominje Ksenofont. Ipak, prema Charlesu Anthonu njeno ime ima perzijske korijene budući kako prefiks arta- ili arte- znači „slavan“, „izvrstan“ ili „svet“. Prema Herodotu, Artemizijin otac Ligdamis I. bio je iz Halikarnasa a majka s otoka Krete.[1]

Bitka kod Salamine

[uredi | uredi kôd]

Artemizija je bila jedina od zapovjednika u perzijskoj vojsci koja je savjetovala vladaru Kserksu da se ne upušta u pomorsku bitku protiv Grka. Ipak, u rujnu 480. pr. Kr. sudjelovala je u bitci kod Salamine na strani perzijske vojske, gdje je predvodila flotu od pet brodova. Navodno je u jednom trenutku bitke njezin brod bio u opasnosti da ga zauzmu neprijatelji, pa se Artemizija izvukla na neuobičajen način. Slučajno ili namjerno, zabila se u saveznički karijski brod prigodom čega je potopljen. Neprijateljski atenski brod tada ju je ostavio na miru, misleći kako se ona zapravo bori na grčkoj strani. Kserkso, koji je promatrao bitku s obližnjeg brežuljka, pomislio je kako je potopljeni brod neprijateljski pa je bio zadivljen Artemizijinom hrabrosti. Ipak, nitko s potopljenog broda nije preživio pa je priča ostala nepoznanicom do današnjeg dana. Artemizija je unatoč porazu preživjela bitku, a kada se vratila u perzijski logor Kserkso je (prema Herodotu) izjavio „Moji muškarci postali su žene, a žene su postali muškarcima!“. Nakon bitke kod Salamine Artemizija je Kserksu zagovarala povratak u Malu Aziju, dok je satrap Mardonije inzistirao na nastavku borbi. Kserkso ju je tada poslao u Efez da se brine o njegovim sinovima, a ona je do svoje smrti ostala lojalna Perzijskom Carstvu.

Smrt i ostavština

[uredi | uredi kôd]

Prema legendama koje spominje Focije I.,[2] Artemizija se zaljubila u čovjeka koji se zvao Dardan. Nakon što je odbio njezinu ljubav, navodno se s litica Lefkada bacila u Egejsko more. Ipak, ova priča se smatra pokušajem diskreditacije sa strane grčkih povjesničara. S druge strane, Herodot je imao visoko mišljenje o Artemiziji unatoč njenoj potpori Perzijancima, a razlog tome najvjerojatnije je to što su oboje bili iz grada Halikarnasa. Artemiziju je na mjestu satrapa Karije naslijedio njen sin Pisindelis.

Popularna kultura

[uredi | uredi kôd]

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Herodot o Artemiziji (Stoa.org). Inačica izvorne stranice arhivirana 9. lipnja 2010. Pristupljeno 12. kolovoza 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. Ptolomej iz Aleksandrije: „Nova povijest“ (Tertullian.org)
  3. Anne Wakefield - filmografija (Imdb.com)

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Vitruvije: De architectura, II, 8.10-11, 14-15
  • Plinije Stariji: Naturalis historia, XXXVI, 4.30-31
  • Pavao Orozije: Historiae adversus paganos, II, 10.1-3
  • Valerije Maksim: Factorum et dictorum memorabilium, IV, 6-I
  • Justin: Epitome Historiarum philippicarum Pompei Trogi, II, 12.23-24
  • Herodot: „Povijesti“
  • Nancy Demand: „Povijest antičke Grčke“ (A History of Ancient Greece), Boston, McGraw-Hill, 1996.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]