Hrvatske zemlje

Hrvatske zemlje, pojam za teritorije koji jesu ili su bili politički, etnički i/ili povijesni vezani uz hrvatski narod, od ranoga srednjega vijeka do danas. Pojam uključuje zemlje koje su bile većinski naseljene Hrvatima, ali i one koje su bile važne za društvenu, kulturnu i političku povijest hrvatskog naroda. Također, pojam jednako uključuje samostalne i neovisne države hrvatskog naroda ili one takve značajnim dijelom naseljene Hrvatima, kao i vazalne države s ograničenim suverenitetom te manje političke tvorevine s određenom razinom autonomije i slobode. Isti pojam odnosi se ujedno i na sve zemlje koje pripadaju ili su pripadale Hrvatima na osnovu hrvatskog državnog prava.

Ovaj članak dio je niza o
povijesti Hrvatske

Današnja državna politika Republike Hrvatske ne iznosi bilo kakve teritorijalne pretenzije prema nekadašnjim hrvatskim povijesnim teritorijima koji su ostali izvan sastava današnje hrvatske države, dok u pogledu susjedne Bosne i Hercegovine, kao potpisnica Daytonskog sporazuma 1995. godine nastoji zaštititi interese hrvatskog naroda u BiH koji je jedan od tri konstitutivna naroda u toj državi.

Uporaba pojma hrvatske zemlje u literaturi

uredi

Prostori koje su naselili Hrvati bili su često razdvojeni nametnutim graničnim linijama koje su ih dijelile između više carstava. Nerjetko su određeni prostori na dulje vrijeme bili odvojeni od ostalih hrvatskih krajeva, razvijali se zasebno u kulturnom i društvnom i bili različito upravljani u političkom smislu te poprimali svoje osobitosti. Zbog takvih političkih i povijesnih procesa, uobičajeno je govoriti o hrvatskim zemljama. Najprepoznatljivija podjela hrvatskih povijesnih zemalja nastala je u 15. i 16. stoljeću kada je sjeverni dio došao pod vlast Habsburgovaca i srednjoeuropskog kulturnog kruga, a južni dio u primorju došao pod vlast Venecije i ostao pod utjecajem sredozemnog kulturnog kruga, dok je zaleđe Dalmacije palo pod osmansku vlast i orijentalni utjecaj. Sjeverni i južni dio je bio razdvojen osnutkom Vojne krajine, koja se nalazila pod izravnom vlašću Austrije. Periferni dijelovi hrvatskih zemalja bili su prostor današnje Slavonije koji je bio oslobođen tek krajem 17. stoljeća, prostori na istoku Hrvatske koji su pali pod Osmanlije i dijelovi poluotoka Istre naseljeni hrvatskim stanovništvom.

U hrvatskoj historiografiji spominju se često hrvatske zemlje, o čemu svjedoči povijesna knjiga Hrvatske zemlje u prošlosti i sadašnjosti Dominika Mandića iz 1973. ili povijesni znanstveni rad Hrvati, hrvatske zemlje i Bizant Ive Goldsteina iz 2005. godine. Peti svezak sinteze hrvatske povijesti u izdanju Matice hrvatske, urednice Lovorke Čoralić, nosi naslov U potrazi za mirom i blagostanjem: hrvatske zemlje u 18. stoljeću (2013.). Šesti svezak edicije naslovljen je Temelji moderne Hrvatske: Hrvatske zemlje u "dugom" 19. stoljeću (2016.).

Hrvatske zemlje u pradomovini

uredi
 
Zemljovid Velike ili Bijele Hrvatske u 9. stoljeću

Hrvati su ostavili trag svog imena na proputovanju do današnjih prostora i na teritoriju ranosrednjovjekovne Karantanije, gdje se spominju kao društvena elita, a naselili su i prostor poluotoka Istre, koji je, osim krajnjeg istočnog dijela, po prvi put ušao politički u sastav hrvatske države tek sredinom 20. stoljeća, ali je još od srednjeg vijeka bio naseljen Hrvatima.

Hrvatske zemlje u srednjem vijeku

uredi

Hrvatske zemlje u ranom srednjem vijeku

uredi
 
Kraljevina Hrvatska i Dalmacija 1089. godine
  • Kneževina Hrvata (kraj 8. st. – o. 925.) – matična država hrvatskog naroda na području Balkana. Isprva je bila poznata u franačkim kao Kneževina Dalmacija i Liburnija, što se posredno izvodi iz teritorijalnog naslova hrvatskog kneza Borne, da bi u kasnijim povijesnim izvorima od 9. do 10. stoljeća bila poznata kao Hrvati (u smislu, "zemlja Hrvata") i Kneževina Hrvata. Hrvatska historiografija je najčešće naziva Primorska Hrvatska, kako bi je razlikovala od sjeverne sklavinije, koja je bila pod političkim, a moguće i etničkim utjecajem Hrvata, i Dalmatinska Hrvatska ili Bijela Hrvatska.
  • Kneževina Donja Panonija (2. pol. 8. st. – o. 925.) – sjeverna hrvatska zemlja u ranom srednjem vijeka, koja se naziva još i Savsko-dravska kneževina, a u hrvatskoj historiografiji je poznata i kao Panonska Hrvatska.

Hrvatske zemlje u razvijenom i kasnom srednjem vijeku

uredi
 
Hrvatske zemlje u 13. stoljeću
  • Kraljevina Hrvatska i Dalmacija (1102. – 1526.) – teritorij nekadašnjeg neovisnog i samostalnog kraljevstva koje je došlo pod vlast ugarske krune, ali je zadržalo poseban teritorij, upravne jedinice, vlastito plemstvo, običajne zakone i druge povlastice i privilegije. Ugarski kralj je postao i zakonski kralj Hrvatske i Dalmacije, a upravo nad Kraljevinom Hrvatskom i Dalmacijom prepuštao je hercezima iz dinastije Arpadović, a kasnije hrvatskim banovima i Saboru.
  • Kraljevina Slavonija (srednji vijek) (1091. – 1526.) – teritorijalno-politička jedinica na području današnje središnje Hrvatska naseljena slavenskim stanovništvom. U ranom srednjem vijeku nalazila se pod vlašću Ljudevita Posavskog, a kasnije je izmijenjivala domaću, franačku, bugarsku i ugarsku vlast. U 11. stoljeću je opet bila predana Kraljevini Hrvatskoj i Dalmaciji, a nakon gubitka hrvatske samostalnosti je jedna od dvije glavne hrvatske povijesne zemlje. U 13. stoljeću je dobila status kraljevine, a od 15. stoljeća se njeno ime pojavljuje u kraljevskom vladarskom naslovu pored onog Hrvatske i Dalmacije. Imala je zaseban Slavonski sabor koji se sredinom 16. stoljeća sjedinio sa Hrvatsko-dalmatinskim saborom. Otada se na teritorij Slavonije prenjelo hrvatsko ime, dok su od kraja 17. stoljeće od Osmanlija novooslobođeni krajevi istočno od nekadašnje srednjovjekovne Slavonije preuzeli njeno ime.
  • Dubrovačka Republika (1358. – 1808.) – pomorska plemićka država nastala iz srednjovjekovne dubrovačke komune. Razvila je značajnu pomorsku trgovinu i vještom dipomacijom uspjevala održati svoju neovisnost i slobodu dugi niz stoljeća.

Hrvatske zemlje u ranom novom vijeku

uredi
 
Civilna Hrvatska, Hrvatska i Slavonska vojna krajina te Dalmacija 1848. godine
  • Kraljevina Hrvatska (1526. – 1868.) – političko-teritorijalna tvorevina u sastavu Habsburške Monarhije; jedna od krunskih zemalja s vlastitim teritorijem, granicama, upravom, vojskom i zakonima.
  • Turska Hrvatska – naziv kojim su domaći i strani pisci i kartografi od 17. stoljeća označavali teritorij između rijeka Une i Vrbasa koji se do osmanske invazije nalazio djelom u sastavu Kraljevine Hrvatske i Dalmacije, a dijelom u sastavu Kraljevine Slavonije.

Hrvatske zemlje u 19. stoljeću

uredi
 
Hrvatske zemlje Kraljevina Hrvatska i Slavonija (tamnozeleno) i Kraljevina Dalmacija (svijetlozeleno) u sastavu Austro-Ugarske (1867. – 1918.)

Hrvatske zemlje u 20. stoljeću

uredi

Hrvatske zemlje od 1918. do 1941. godine

uredi
 
Banovina Hrvatska u sastavu Kraljevine Jugoslavije

Hrvatske zemlje za vrijeme Drugog svjetskog rata (1939. – 1945.)

uredi
 
Amblem Federalne Države Hrvatske
  • Federalna Država Hrvatska (1943. – 1945.) – nastala na temelju odredaba ZAVNOH-a za vrijeme Drugog svjetskog rata, nasuprot kvinslinškoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Krajem 1945. godine bila je preimenovana u Narodnu Republiku Hrvatsku.

Hrvatske zemlje za vrijeme Druge Jugoslavije

uredi

Hrvatske zemlje za vrijeme raspada Jugoslavije

uredi
 
Karta Hrvatske Republike Herceg-Bosne (1993. - 1996.)
  • Republika Hrvatska (od 1990./91.) – međunarodno priznata i neovisna država hrvatskog naroda, nastala osamostaljivanjem prethodne SR Hrvatske od ostatka SFRJ u trenutku raspada federacije.

Hrvatske zemlje u 21. stoljeću

uredi
 
Republika Hrvatska

Povezano

uredi

Izvori

uredi
  1. Poljica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje (enciklopedija.hr). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 28. prosinca 2023.
  2. Corpus separatum. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje (enciklopedija.hr). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 28. prosinca 2023.

Vanjske poveznice

uredi