Bentos (grč. βένθος, dubina, morska dubina), ili ponekad i benton skupni je naziv za sve biljne i životinjske organizme koji žive na dnu mora ili slatke vode. Prirasle biljke i životinje zovu se sesilni bentos, a pokretne vagilni bentos.

Biomi
Suhozemni biomi
Tundra
Tajga/borealne šume
Planinski travnjaci i šikare
Crnogorične šume umjerenog pojasa
Tropske i suptropske crnogorične šume
Umjerene listopadne i mješovite šume
Mediteranske šume i makije
Tropske i suptropske vlažne listopadne šume
Tropske i suptropske suhe listopadne šume
Umjereni travnjaci, savane i šikare
Tropski i suptropski travnjaci, savane i šikare
Pustinje i vegetacija sušnih područja
Plavljena travna vegetacija
Riparianska zona
Vlažno područje
Vodeni biomi
Jezero
Priobalje
Šume mangrova
Šuma kelpa
Koraljni greben
Neritička zona
Epikontinentalni pojas
Pelagijska zona
Bentos
Hidrotermalni izvori
Hladni izvori
Led
Drugi biomi
Endolitska zona

Pojam je 1891. uveo Ernst Haeckel kako bi razdvojio organizme koji žive na dnu od organizama koji slobodno plivaju otvorenim vodama mora i unutrašnjih voda (plankton i nekton). Danas se bentosom nazivaju životne zajednice koje žive na dnu, bilo u moru ili slatkoj vodi, kao i neovisno o dubini na kojoj žive.

Prema veličini bentos se dijeli na:

  • makrobentos (>1 mm)
  • meiobentos (1 mm do 0,063 mm)
  • mikrobentos (manji od 0,063 mm)

Prema mjestu na kojem živi, bentos se dijeli na:

  • epibentos (živi na supstratu)
  • semiendobentos (živi dijelom u supstratu)
  • endobentos (živi u supstratu)
  • nekton dijelom vezan za dno (međustepenica između bentosa i nektona: životinje koje iako mogu plivati, žive epibentoski)

Organizmi koji žive bentoski vrlo su važna hrana za ribe i druge životinje koje žive u otvorenim vodama, za nekton, ali i za organizme koji razgrađuju organske tvari. Živi organizmi koji žive između bentosa i morskog dna žive u demerzalnoj zoni.[1]

Izvori

uredi
  1. Merrett, N.R. 1997. Deep-Sea Demersal Fish and Fisheries. Springer. str. 296. ISBN 0412394103