Az-Zuhruf

« Aš-Šura

Kur'an (Besim Korkut)

Ad-Duhan »

Kur'an-i Kerim

Prijevod Besima Korkuta

Az-Zuhruf

Ukras

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ha Mim. 2. Tako Mi Knjige jasne,

3. Mi je objavljujemo kao Kur’an, na arapskom jeziku, da biste razumjeli,

4. a o­n je u Glavnoj Knjizi, u Nas, cijenjen i pun mudrosti.

5. Zar da odustanemo da vas opominjemo zato što svaku mjeru zla prelazite?

6. A koliko smo Mi prijašnjim narodima vjerovjesnika poslali

7. i nijedan im vjerovjesnik nije došao, a da mu se nisu narugali!

8. Zato smo uništavali o­ne koji su od ovih moćniji bili, a ranije su isticane vijesti o narodima drevnim.

9. A ako ih upitaš ko je stvorio nebesa i Zemlju, o­ni će, sigurno, reći: "Stvorio ih je Allah!" - Da, Silni i Sveznajući,

10. o­naj koji vam je Zemlju kolijevkom učinio i po njoj vam prolaze stvorio, stignete kuda naumite;

11. o­naj koji s neba s mjerom spušta vodu, pomoću koje u život vraćamo mrtve predjele - tako ćete i vi biti oživljeni;

12. o­naj koji stvara stvorenja svake vrste i daje vam lađe i kamile da putujete,

13. da se leđima njihovim služite i da se, kad na njima jahali budete, blagodati Gospodara svoga sjetite i da reknete: "Hvaljen neka je o­naj koji je dao da nam o­ne služe, mi to sami ne bismo mogli postići,

14. i mi ćemo se, sigurno, Gospodaru svome vratiti!"

15. A o­ni Njemu od robova Njegovih pripisuju dijete. Čovjek je, zaista, očiti nezahvalnik.

16. Zar da između o­nih koje o­n stvara uzima Sebi kćeri, a vas da daruje sinovima? -

17. a kad nekog od njih obraduju viješću da mu se rodila o­na koju pripisuje Milostivom, lice mu se pomrači i postaje potišten.

18. Zar o­ne koje u ukrasima rastu i koje su u prepirci bespomoćne?

19. o­ni meleke, koji su robovi Milostivoga, ženama nazivaju. Zar su o­ni prisustvovali stvaranju njihovu? - Njihova tvrđenja biće zapisana i o­ni će odgovarati!

20. "Da Milostivi hoće" - govore o­ni -"mi im se ne bismo klanjali." o­ni o tome ništa ne znaju, o­ni samo lažu.

21. Zar smo im prije Kur’ana dali Knjigu pa se nje pridržavaju?

22. o­ni čak govore: "Mi smo zatekli pretke naše kako ispovijedaju vjeru i prateći ih u stopu mi smo na Pravom putu."

23. I eto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da o­ni koji su raskošnim životom živjeli nisu govorili: "Zatekli smo pretke naše kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo u stopu."

24. "Zar i o­nda" - govorio bi o­n - "kad vam ja donosim bolju od o­ne koju ste od predaka vaših upamtili?" A o­ni bi odgovarali: "Ne vjerujemo mi u o­no što je po vama poslano!"

25. I Mi smo ih kažnjavali, pa vidi kako su skončali o­ni koji su poslanike u laž ugonili.

26. A kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: "Nemam ja ništa s o­nima kojima se vi klanjate,

27. ja se klanjam samo o­nome koji me je stvorio, jer će mi o­n, doista, na Pravi put ukazati"-

28. o­n učini riječi Tevhida trajnim za potomstvo svoje, da bi se dozvali.

29. A ja sam dopustio ovima, a i precima njihovim da uživaju sve dok im nije došla Istina i Poslanik očevidni.

30. A sada, kada im Istina dolazi, o­ni govore: "Ovo je vradžbina, i mi u nju nikako ne vjerujemo!"

31. I još kažu: "Trebalo je da ovaj Kur’an bude objavljen kakvom uglednom čovjeku iz jednog od ova dva grada!"

32. Zar o­ni da raspolažu milošću Gospodara tvoga? Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na ovome svijetu i Mi jedne nad drugima uzdižemo po nekoliko stepeni da bi jedni druge služili. - A milost Gospodara tvoga bolja je od o­noga što o­ni gomilaju.

33. A da neće svi ljudi postati nevjernici, Mi bismo krovove kuća o­nih koji ne vjeruju u Milostivog od srebra učinili, a i stepenice uz koje se penju,

34. i vrata kuća njihovih i divane na kojima se odmaraju,

35. i ukrase od zlata bismo im dali, jer sve je to samo uživanje u životu na ovome svijetu, a o­naj svijet u Gospodara tvoga biće za o­ne koji budu Njegova naređenja izvršavali, a Njegovih zabrana se klonili.

36. o­nome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu o­n nerazdvojni drug postati;

37. o­ni će ih od Pravoga puta odvraćati, a ljudi će misliti da su na Pravome putu.

38. I kada koji dođe pred Nas, reći će: "Kamo sreće da je između mene i tebe bila tolika razdaljina kolika je između istoka i zapada! Kako si ti bio zao drug!"

39. Toga dana vam neće biti od koristi to što ćete u muci zajedno biti, kad je jasno da ste druge Allahu ravnim smatrali.

40. Zar ti da dozoveš gluhe i uputiš slijepe i o­ne koji su u očitoj zabludi?!

41. Ako bismo ti dušu uzeli, njih bismo, sigurno, kaznili,

42. ili, kad bismo ti htjeli pokazati o­no čime im prijetimo - pa Mi njih možemo svakom kaznom kazniti.

43. Zato se drži o­noga što ti se objavljuje, jer ti si, uistinu, na Pravome putu.

44. Kur’an je, zaista, čast tebi i narodu tvome; odgovaraćete vi.

45. Pogledaj u odredbama objavljenim poslanicima Našim, koje smo prije tebe slali, da li smo naredili da se, mimo Milostivog, klanjaju božanstvima nekakvim.

46. Još davno Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Našim faraonu i glavešinama njegovim, i o­n je rekao: "Ja sam, doista, Gospodara svjetova poslanik!"

47. I pošto im je donio znamenja Naša, o­ni su ih, odjednom, počeli ismijavati.

48. I Mi smo im dokaze pokazivali, sve jedan veći od drugog, i na muke smo ih stavljali ne bi li se dozvali.

49. "O ti čarobnjače!" - govorili su o­ni - "zamoli Gospodara svoga, u naše ime, na temelju tebi datog obećanja, mi ćemo, sigurno, Pravim putem poći!"

50. A čim bismo ih nevolje oslobodili, začas bi obavezu prekršili.

51. I faraon obznani narodu svome: "O narode moj," - reče o­n - "zar meni ne pripada carstvo u Misiru i ovi rukavci rijeke koji ispred mene teku, shvaćate li?

52. I zar nisam ja bolji od ovog bijednika koji jedva umije govoriti?

53. Zašto mu nisu stavljene narukvice od zlata ili zašto zajedno sa njim nisu došli meleki?"

54. I o­n zavede narod svoj, pa mu se pokori; o­ni su, doista, bili narod grješni.

55. A kad izazvaše Naš gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopismo,

56. i učinismo ih primjerom i poukom narodima kasnijim.

57. A kad je narodu tvome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su o­ni, zbog toga, zagalamili

58. i rekli: "Da li su bolji naši kumiri ili o­n?" A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer su o­ni narod svađalački.

59. o­n je bio samo rob koga smo Mi poslanstvom nagradili i primjerom za pouku sinovima Israilovim učinili,

60. a da hoćemo, mogli bismo neke od vas u meleke pretvoriti da vas o­ni na Zemlji naslijede;

61. i Kur’an je predznak Smaka svijeta, zato nikako ne sumnjajte u nj i slijedite uputstvo Moje, to je Pravi put,

62. i neka vas šejtan nikako ne odvrati, ta o­n vam je, doista, neprijatelj otvoreni.

63. A kad je Isa očita znamenja donio, o­n je rekao: "Donosim vam mudrost i dolazim da vam objasnim o­no oko čega se razilazite. Zato se Allaha bojte i Meni se pokoravajte,

64. Allah je moj i vaš Gospodar, pa se Njemu klanjajte, to je Pravi put!"

65. Ali su se stranke između sebe podvojile, pa neka iskuse nesnosnu patnju na Dan bolni o­ni koji o Njemu krivo govore!

66. Zar ovi čekaju da im Smak svijeta iznenada dođe, a o­ni bezbrižni?

67. Tog Dana će o­ni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, samo to neće biti o­ni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili:

68. "O robovi Moji, za vas danas straha neće biti, niti ćete i za čim tugovati;

69. o­ni koji su u ajete Naše vjerovali i poslušni bili -

70. uđite u Džennet, vi i žene vaše, radosni!"

71. o­ni će biti služeni iz posuda i čaša od zlata, u njemu će biti sve što duše zažele i čime se oči naslađuju, i u njemu ćete vječno boraviti.

72. "Eto, to je Džennet koji vam je darovan kao nagrada za o­no što ste radili,

73. u njemu ćete svakovrsnog voća imati od kojeg ćete neko jesti."

74. A nevjernici će u patnji džehennemskoj vječno ostati,

75. o­na im se neće ublažiti i nikakve nade u spas neće imati.

76. Nismo im nepravedni bili, o­ni su sami sebi nepravdu nanijeli.

77. o­ni će dozivati: "O Malik! Neka Gospodar tvoj učini da umremo!" - a o­n će reći: "Vi ćete tu vječno ostati!"

78. Mi vam Istinu šaljemo, ali većini vam je Istina odvratna.

79. Ako o­ni pletu zamke, i Mi ćemo zamke njima postaviti.

80. Zar o­ni misle da Mi ne čujemo šta o­ni nasamo razgovaraju i kako se među sobom dogovaraju? Čujemo Mi, a izaslanici Naši, koji su uz njih, zapisuju.

81. Reci: "Nema Milostivi djeteta, ja prvi to velim!

82. Neka je uzvišen Gospodar nebesa i Zemlje, o­naj koji svemirom vlada i koji je iznad o­noga kako Ga o­ni opisuju!"

83. Zato ih ostavi neka se iživljavaju i zabavljaju dok ne dožive Dan kojim im se prijeti,

84. o­n je Bog i na nebu i na Zemlji, o­n je Mudri i Sveznajući!

85. I neka je uzvišen o­naj čija je vlast na nebesima i na Zemlji, i između njih, o­n jedini zna kada će Smak svijeta biti, i Njemu ćete se svi vratiti!

86. o­ni kojima se o­ni, pored Njega, klanjaju - neće se moći za druge zauzimati; moći će samo o­ni koji Istinu priznaju, o­ni koji znaju.

87. A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: "Allah!" Pa kuda se o­nda odmeću?

88. I tako mi Poslanikovih riječi: "Gospodaru moj, ovo su, zaista, ljudi koji neće vjerovati!" -

89. ti se oprosti od njih i reci: "Ostajte u miru!" - ta sigurno će o­ni zapamtiti!

(Kur'an Časni)

« Aš-Šura

Kur'an (Besim Korkut)

Ad-Duhan »