Sekularni humanizam

Sekularni humanizam je humanistička filozofija koja promiče razum, etiku i pravdu s posebnim naglaskom na odbacivanje natprirodnog i duhovnog kao izvora morala i odlučivanja.

Izraz se počeo koristiti u 20. vijeku kako bi se razlikovao od religijskog humanizma. Neki sekularni humanisti, pak, odbacuju taj naziv te umjesto toga koriste izraz Humanizam s velikim H.

Kao što i sam naziv sugerira, sekularni humanisti se zalažu za sekularizam, odnosno potpuno odbacivanje religije iz javnog života, ali i pojedinačni moralni kodeks temeljen na sekularnim, odnosno racionalnim principima.

Sekularni humanizam je blizak ateizmu, agnosticizmu i nonteizmu. Smatra se kako svoje ideološke korijene vuče iz pred-sokratovske grčke filozofije, konfucijanizma i prosvjetiteljstva.

Temelji sekularnog humanizma

Većina sekularnih humanista svoj svjetonazor tumače kroz sljedeće principe:

• Potreba da se testiraju vjerovanja – Uvjerenje da dogme , ideologije i tradicije, bile one religijske, političke ili društvene, moraju biti odmjerene i testirane od strane svakog pojedinca, a ne jednostavno prihvaćene na osnovu vjere.
• Razum, dokazi, naučna metoda – Privrženost korištenju kritičkog uma, činjeničnim dokazima i naučnim metodama ispitivanja umjesto vjere i misticizma kada je u pitanju traženje rješenja za ljudske probleme i odgovora na važna ljudska pitanja.
• Ispunjavanje, rast, kreativnost – Primarna briga mora biti ispunjavanje potreba, rast i kreativnost kako pojedinca tako i čovječanstva uopće.
• Potraga za istinom – Stalna potraga za objektivnom istinom, uz shvaćanje da svako novo znanje i iskustvo mijenja našu nesavršenu percepciju svijeta.
• Ovaj život – Briga za ovaj život i nastojanje da ga se učini smislenim kroz bolje shvaćanje samih sebe, svoje historije, intelektualnih i umjetničkih dostignuća, kao i shvaćanja koja se razlikuju od naših.
• Etika – Potraga za održavim individualnim, društvenim i političkim načelima etičkog ponašanja, prosuđivanih na osnovu njihove mogućnosti da poboljšaju ljudsko blagostanje i pojedinačnu odgovornost.
• Izgradnja boljeg svijeta – Uvjerenje da se uz pomoć razuma, otvorene razmjene ideja, dobre volje i tolerancije može postići napredak u stvaranju boljeg svijeta za nas i našu djecu.

Također pogledajte

• Humanizam