Sakristija
Sakristija (lat. sacer - "svet", slat. sacristia - "nusprostorija uz crkvu")[1] je sporedna crkvena prostorija, u kojoj se čuva sve što je potrebno za svetu misu, kao što su liturgijsko ruho i sakralni predmeti (liturgijske posude, posvećene posude (vasa sacra) i vasa non sacra: kalež, pričest, tanjiri, svijećnjaci, svijeće, liturgijske knjige itd. .). Sakristija posebno služi kao mjesto za klerike; sveštenici, đakoni i ministri mijenjaju se prije i poslije bogosluženja. O sakristiji se uglavnom brine laik koji pomaže u crkvi i drugim poslovima, poput zvonjenja. Ponekad se u katoličkim crkvama može naći još jedna sakristija, namijenjena sveštenicima.
Sakristija je opremljena ormarima u kojima se čuva liturgijsko ruho i druga oprema. Svodovi u kojima se čuvaju vrijedni liturgijski pribor, lavaboi i stolovi također su uobičajeni dio opreme sakristije. Ponekad se na sakristiji drži magacin u kojem se čuvaju rijetko korišteni rekviziti, a u većim crkvama to može biti posebna prostorija.
Razvio se u 10. veku u Zapadnu crkvu od pastoforizma. Sakristija je nastala spajanjem ove dvije prostorije proteze i đakona..[2]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. Anđelko Badurina. AB: Sakristija, Sveučilišna naklada Liber, Kršćanska sadašnjost, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1979., str. 517
- ^ Hrvatski jezični portal sakristan (pristupljeno 29. travnja 2017.)