Idi na sadržaj

Otrovanje olovom

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Otrovanje olovom
Drugi naziviPlumbizam, colica pictorum, saturnizam, devonska kolika, slikarska kolika
Rendgenski snimak karakterističnog nalaza otrovanja olovom kod ljudi – guste linije koštanih metafiza
SpecijalnostToksikologija
SimptomiIntelektualna invalidnost, bolovi u trbuhu, zatvor, glavobolje, razdražljivost, problemi s pamćenjem, nemogućnost rađanja djece, trnci u šakama i stopalima [1][2]
KomplikacijeAnemija, epilepsijski napadi, koma[1][2]
UzrociIzloženost olovu putem kontaminiranog zraka, vode, prašine, hrane, potrošačkih proizvoda[2]
Dijagnostička metodaNivo olova u krvi[2]
Diferencijalna dijagnozaAnemija zbog nedostatka gvožđa, malabsorpcija, anksiozni poremećaj, polineuropatija[3]
PrevencijaUklanjanje olova iz kuće, poboljšano praćenje i edukacija na radnom mjestu, zakoni koji zabranjuju olovo u proizvodima [2][4][5][6]
TretmanHelacijska terapija[4]
LijekDimercaprol, edetat kalcij-dinatrij, sukcimer
Smrtnost540.000 (2016.)[2]

Otrovanje olovom, također poznato kao plumbizam i saturnizam, je tip otrovanja metalom uzrokovan olovom u tijelu. Pojam primarno obuhvata pojave otrovanosti, ali i aktivnog trovaja nekoga ili nečega.[2] Mozak je najosjetljiviji.[2] Simptomi mogu uključivati bolove u trbuhu, zatvor, glavobolje, razdražljivost, probleme s pamćenjem, neplodnost i peckanje u šakama i stopalima.[1] Uzrokuje skoro 10% intelektualne nesposobnosti inače nepoznatog uzroka i može dovesti do problema u ponašanju.[2] Neki od efekata su trajni.[2] U teškim slučajevima, mogu se javiti anemija, napadi, koma ili smrt.[1][2]

Izlaganje i dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Do izlaganja olovu može doći kontaminiranim zrakom, vodom, prašinom, hranom ili potrošačkim proizvodima.[2] Djeca su izložena većem riziku jer je veća vjerovatnoća da će staviti predmete u usta, poput onih koji sadrže olovnu boju i apsorbiraju veći dio olova koji gutaju.[2] Izloženost na poslu je čest uzrok otrovanja olovom kod odraslih osoba sa određenim zanimanjima sa posebnim rizikom.[7] Dijagnoza se obično postavlja mjerenjem nivoa olova u krvi.[2] Centri za kontrolu bolesti (SAD) postavili su gornju granicu za olovo u krvi za odrasle na 10  µg/dl (10  µg/100g) i za djecu na 3,5 µg/dl,[8] previously before October 2021 5 µg/dl[9][10] Povišena razina olova u organizmu može se otkriti i promjenama u crvenim krvnim zrncima ili gustim linijama u kostima djece, kao što se vidi na rendgenskom snimku.[4]

Prevencija i liječenje

[uredi | uredi izvor]

Otrovanje olovom se može spriječiti.[2] Ovo uključuje pojedinačne napore kao što je uklanjanje predmeta koji sadrže olovo iz kuće, napore na radnom mjestu kao što su poboljšana ventilacija i nadzor,[6] državni zakoni koji zabranjuju upotrebu i nacionalne politike kao što su zakoni koji zabranjuju olovo u proizvodima kao što su boje, benzin, municija, utezi za točkove i utezi za ribolov smanjuju dozvoljene nivoe u vodi ili tlu i omogućavaju čišćenje kontaminiranog tla.[2][4] Obrazovanje radnika bi takođe moglo biti od pomoći.[11] Glavni tretmani su uklanjanje izvora olova i upotreba lijekova koji vezuju olovo kako bi se ono eliminisalo iz tijela, poznato kao helacijska terapija. Kod djece, preporučuje se helacija terapija kada su nivoi olova u krvi veći od 40–45 µg/dl.[4][12] Korišteni lijekovi uključuju dimerkaprol, edetat kalcij-dinatrijum i sukcimer.[7]

Klasifikacija

[uredi | uredi izvor]

Klasično, "trovanje olovom" ili "otrovanje olovom" definirano je kao izlaganje visokim razinama olova koje su obično povezane s teškim zdravstvenim učincima. Trovanje je uzorak simptoma koji se javljaju s toksičnim učincima od srednje do visoke razine izloženosti; toksičnost je širi spektar učinaka, uključujući subkliničke (one koji ne uzrokuju simptome).[13] Međutim, stručnjaci često naizmjenično koriste trovanje olovom i toksičnost olovom, a službeni izvori ne ograničavaju uvijek upotrebu (o)trovanja olovom samo na simptomatske učinke olovom.

Količina olova u krvi i tkivima, kao i vremenski tok eksponiranosti, određuju toksičnost.

Trovanje olovom može biti akutno (od intenzivne kratkotrajne izloženosti) ili ronično (zbog ponavljanja izloženosti niske razine tokom dužeg razdoblja), ali potonje je mnogo češće.

Dijagnoza i liječenje izloženosti olovu temelje se na razini olova u krvi (količina olova u krvi), mjerenoj u mikrogrammima olova po decilitru krvi (μg/dL). Mogu se koristiti i razine olova u mokrači, iako rjeđe. U slučajevima hronične izloženosti, olovo se često sekvestrira u najvećim koncentracijama prvo u kostima, zatim u bubrezima. Ako pružatelj usluga provodi provokativni test izlučivanja, ili "izazov helacije", mjerenje dobiveno iz urina, a ne iz krvi vjerojatno će stručnom tumaču pružiti tačniji prikaz ukupnog opterećenja olovom.[14]

Američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti i Svjetska zdravstvena organizacija navode da je razina olova u krvi od 10 μg/dL ili više razlog za zabrinutost; međutim, olovo može narušiti razvoj i imati štetne zdravstvene učinke čak i na nižim razinama, a ne postoji poznata sigurna razina izloženosti.[15] Vlasti kao što je Američka akademija za pedijatriju definiraju trovanje olovom kao razinu olova u krvi koja je veća od 10 μg/dL.

Olovo stvara razne spojeve i postoji u okruženju u raznim oblicima. Obrasci otrovanja razlikuju se oviskoo tome da li je agens organski spoj (koji sadrži ugljik ili neorganski. Organsko trovanje olovom sada je vrlo rijetko, jer su zemlje diljem svijeta postupno ukinule upotrebu organskih spojeva olova kao aditiva benzinu, ali se takvi spojevi još uvijek koriste u industrijskim okruženjima. Organski spojevi olova, koji lahko prolaze kroz kožu i dišne puteve, utječu pretežno na središnji živčani sistem.

Znakovi i simptomi

[uredi | uredi izvor]
Simptomi trovanja olovom

Trovanje olovom može uzrokovati razne simptome i znakove koji se razlikuju ovisno o pogođenom i trajanju izloženosti olovu. Simptomi su nespecifični i mogu biti suptilni, a neko s povišenim razinama olova možda neće imati simptome. Simptomi se obično razvijaju sedmicama do mjesecima jer se olovo nakuplja u tijelu tokom hroničnih izloženosti, ali se javljaju i akutni simptomi kratkih, intenzivnih izloženosti.

Simptomi ekspozicije organskom olovu, koje je vjerojatno otrovnije od anorganskog olova zbog svoje topljivosti u lipidima, javljaju se brzo.[16] Otrovanje organskim spojevima olova ima simptome pretežno u središnjem živčanom sistemu, kao što su nesanica, delirij, kognitivni deficiti, tremor, halucinacije i konvulzije.

Akutno trovanje

[uredi | uredi izvor]

Kod akutnog trovanja tipski neurološki znakovi su bol, slabost mišića, ukočenost i trnci, te rijetko simptomi povezani s upalom mozga. Ostali akutni simptomi su bol u trbuhu, mučnina, povraćanje, proljev i zatvor su. Učinci olova na usta uključuju oporost i metalni okus. Gastrointestinalni problemi, kao što su zatvor, proljev, slab apetit ili gubitak težine, česti su kod akutnog trovanja . Apsorpcija velikih količina olova tokom kratkog perioda može uzrokovati cirkulacijski šok (nedovoljna tekućina u cirkulacijskom sistemu) zbog gubitka vode iz gastrointestinalnog trakta. Hemoliza (ruptura crvenih krvnih stanica) zbog akutnog trovanja može uzrokovati anemiju i izlučivanje hemoglobina u mokraći. Oštećenje bubrega može uzrokovati promjene u mokrenju poput stečenog Fanconijevog sindroma i smanjenog izlučivanja mokraće. Ljudi koji prežive akutno trovanje često imaju simptome hroničnog trovanja.

Hronična trovanja

[uredi | uredi izvor]

Hronično trovanje obično se manifestira simptomima koji utiču na više sistema organa, ali je povezano s tri glavna tipa simptoma: gastrointestinalni, nervnomišićni i neurološki. Središnji živčani sistem i neuromišićni simptomi obično proizlaze iz intenzivne izloženosti, dok gastrointestinalni simptomi obično nastaju kao posljedica izloženosti tokom dužih razdoblja. Znakovi kronične izloženosti uključuju gubitak kratkoročnog pamćenja ili koncentracije, depresiju, mučninu, bol u trbuhu, gubitak koordinacije te utrnulost i trnce u ekstremitetima. Umor, problemi sa spavanjem, glavobolje, stupor, nejasan govor i anemija također se nalaze kod kroničnog trovanja olovom. "Olovna nijansa" kože s bljedilo i/ili lividnost također značajke hroničnog trovanja olovom.[17][18] Plava linija duž zubnog mesa s plavkasto-crnim rubom na zubima, poznata kao Burtonova linija, još je jedan pokazatelj hroničnog trovanja olovom. Djeca s hroničnim trovanjem mogu odbiti igranje ili mogu imati hiperkinetički ili poremećaje agresivnog ponašanja. Poremećaj vida može se pojaviti s postupno napredujućim zamagljenim vidom kao posljedicom središnjeg [ skotoma, uzrokovanog toksičnim očnim neuritisom.

Encefalopatija

[uredi | uredi izvor]

Olovna encefalopatija je indikacija za hitnu medicinska pomoć i uzrokuje trajno oštećenje mozga u 70-80% zahvaćene djece, čak i one koja dobivaju najbolji tretman. Stopa smrtnosti za osobe koje razviju cerebralnuvarijantu je oko 25%, a od onih koji su preživjeli, iako su imali simptome olovne encefalopatije do trenutka kada je počela terapija helacijom, oko 40% ima trajne neurološke probleme kao što je cerebralna paraliza.

Dugoročno

[uredi | uredi izvor]

Izloženost olovu također može skratiti životni vijek i dugoročno uticati na zdravlje. Stopa smrtnosti od raznih uzroka više razine olova je veća kod ljudi s povišenim krvnim pritiskom; to uključuje rak, moždani udar i bolesti srca, te opću stopu smrtnosti od svih uzroka. Olovo se smatra mogućim ljudskim kancerogenom, na temelju dokaza iz pokusa na životinjama. Dokazi također upućuju na to da su mentalni pad uzrokovan starenjem i psihijatrijski simptomi povezani s izloženošću olovu. Kumulativna izloženost tokom dužeg razdoblja može imati važniji učinak na neke aspekte zdravlja od nedavnog izlaganja.[19] Neki zdravstveni učinci, kao što je visok krvni pritisak, samo su značajni rizici kada je izloženost olovu produžena (više od jedne godine).[20] Nadalje, pokazalo se da su neurološki učinci izloženosti olovu pogoršani i dugotrajni kod djece s niskim prihodima u usporedbi s onima s višim ekonomskim statusom.[21] To ne znači da bogatstvo može spriječiti da olovo uzrokuje dugoročne probleme mentalnog zdravlja.[22]

Nasilje

[uredi | uredi izvor]

Trovanje olovom u djece povezano je s promjenama u funkciji mozga koje mogu rezultirati niskim IQ te povećanom impulzivnošću i agresivnošću.[23] Ove osobine izloženosti olovu u djetinjstvu povezane su s zločinima iz strasti, kao što je teški napad na mlade odrasle osobe.[24] Povećanje izloženosti olovu kod djece povezano je s povećanjem stopa teškog napada i 22 godine kasnije.[25] Naprimjer, vrhunac upotrebe olovnog benzina u kasnim 1970-ima odgovara vrhuncu u stopi otežanih napada u kasnim 1990-ima u urbanim područjima diljem Sjedinjenih Država.[25]

Epidemiologija i historija

[uredi | uredi izvor]

Vjeruje se da je 2016. godine trovanje olovom dovelo do 540.000 smrtnih slučajeva širom svijeta.[2] Najčešće se javlja u svijetu u razvoju.[2] Također postoje brojni slučajevi u razvijenom svijetu , pri čemu ima na hiljade američkih i ostalih zajednica sa većim opterećenjem olova nego što je to viđeno na vrhuncu krize vode u Flintu.[26] Siromašni izloženi su većem riziku.[2] Vjeruje se da olovo uzrokuje 0,6% svjetskog tereta bolesti.[5] Ljudi rudare i koriste olovo hiljadama godina.[4] Opisi trovanja olovom datiraju do najmanje 2000. godine p. n. e.,[4] dok pokušaji da se ograniči korištenje olova datiraju barem iz 16. stoljeća.[5] Zabrinutost zbog niskog nivoa izloženosti počinje 1970-ih, kada ne postoji siguran prag za izloženost olovu.[2][4][27]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b c d "Lead Information for Workers". CDC. 30. 9. 2013. Arhivirano s originala, 18. 10. 2016. Pristupljeno 14. 10. 2016.
  2. ^ a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t "Lead poisoning and health". WHO. septembar 2016. Arhivirano s originala, 18. 10. 2016. Pristupljeno 14. 10. 2016.
  3. ^ Ferri FF (2010). "L". Ferri's differential diagnosis : a practical guide to the differential diagnosis of symptoms, signs, and clinical disorders (2nd izd.). Philadelphia, PA: Elsevier/Mosby. ISBN 978-0323076999.
  4. ^ a b c d e f g h Dapul H, Laraque D (august 2014). "Lead poisoning in children". Advances in Pediatrics. 61 (1): 313–33. doi:10.1016/j.yapd.2014.04.004. PMID 25037135.
  5. ^ a b c Needleman H (2004). "Lead poisoning". Annual Review of Medicine. 55: 209–22. doi:10.1146/annurev.med.55.091902.103653. PMID 14746518.
  6. ^ a b "Lead Information for Employers". CDC. 30. 9. 2013. Arhivirano s originala, 18. 10. 2016. Pristupljeno 14. 10. 2016.
  7. ^ a b Gracia RC, Snodgrass WR (januar 2007). "Lead toxicity and chelation therapy". American Journal of Health-System Pharmacy. 64 (1): 45–53. doi:10.2146/ajhp060175. PMID 17189579.
  8. ^ "CDC Updates Blood Lead Reference Value for Children". 28. 10. 2021.
  9. ^ "Blood Lead Reference Value | Lead | CDC". www.cdc.gov (jezik: engleski). 28. 10. 2021. Pristupljeno 1. 12. 2021.
  10. ^ The Code of Federal Regulations of the United States of America. U.S. Government Printing Office. 2005. str. 116. Arhivirano s originala, 5. 11. 2017.
  11. ^ Allaouat, Sarah (2020). "Educational interventions for preventing lead poisoning in workers. Cochrane Database of Systematic Reviews 2020". Cochrane Database of Systematic Reviews. 8 (8): CD013097. doi:10.1002/14651858.CD013097.pub2. PMC 8095058. S2CID 226951902.
  12. ^ "What Do Parents Need to Know to Protect Their Children?". CDC. 30. 10. 2012. Arhivirano s originala, 9. 10. 2016. Pristupljeno 14. 10. 2016.
  13. ^ Guidotti TL, Ragain L (april 2007). "Protecting children from toxic exposure: three strategies". Pediatric Clinics of North America. 54 (2): 227–35, vii. CiteSeerX 10.1.1.533.907. doi:10.1016/j.pcl.2007.02.002. PMID 17448358.
  14. ^ Lowry JA (2010). "Oral Chelation Therapy for Patients with Lead Poisoning" (PDF). WHO. Arhivirano s originala (PDF), 26. 1. 2016.
  15. ^ Barbosa F, Tanus-Santos JE, Gerlach RF, Parsons PJ (decembar 2005). "A critical review of biomarkers used for monitoring human exposure to lead: advantages, limitations, and future needs". Environmental Health Perspectives. 113 (12): 1669–74. doi:10.1289/ehp.7917. PMC 1314903. PMID 16330345.
  16. ^ Timbrell JA, ured. (2008). "Biochemical mechanisms of toxicity: Specific examples". Principles of Biochemical Toxicology (4th izd.). Informa Health Care. ISBN 978-0-8493-7302-2.
  17. ^ James W, Berger T, Elston D (2005). Andrews' Diseases of the Skin: Clinical Dermatology (10th izd.). Saunders. str. 859. ISBN 0-7216-2921-0.
  18. ^ El Safoury OS, El Fatah DS, Ibrahim M (2009). "Treatment of periocular hyperpigmentation due to lead of kohl (surma) by penicillamine: a single group non-randomized clinical trial". Indian Journal of Dermatology. 54 (4): 361–3. doi:10.4103/0019-5154.57614. PMC 2807714. PMID 20101339.
  19. ^ Hu H, Shih R, Rothenberg S, Schwartz BS (mart 2007). "The epidemiology of lead toxicity in adults: measuring dose and consideration of other methodologic issues". Environmental Health Perspectives. 115 (3): 455–62. doi:10.1289/ehp.9783. PMC 1849918. PMID 17431499.
  20. ^ Kosnett MJ, Wedeen RP, Rothenberg SJ, Hipkins KL, Materna BL, Schwartz BS, et al. (mart 2007). "Recommendations for medical management of adult lead exposure". Environmental Health Perspectives. 115 (3): 463–71. doi:10.1289/ehp.9784. PMC 1849937. PMID 17431500.
  21. ^ Marshall, Andrew T.; Betts, Samantha; Kan, Eric C.; McConnell, Rob; Lanphear, Bruce P.; Sowell, Elizabeth R. (januar 2020). "Association of lead-exposure risk and family income with childhood brain outcomes". Nature Medicine. 26 (1): 91–97. doi:10.1038/s41591-019-0713-y. ISSN 1546-170X. PMC 6980739. PMID 31932788.
  22. ^ Sancar, Feyza (27. 3. 2019). "Childhood Lead Exposure May Affect Personality, Mental Health in Adulthood". JAMA. 321 (15): 1445–1446. doi:10.1001/jama.2019.1116. PMID 30916713. S2CID 85530942. Pristupljeno 13. 3. 2021. Associations between childhood BLL and adult personality and psychopathology remained significant even after adjusting for sex, maternal IQ, socioeconomic status, and family history of mental illness.
  23. ^ Sampson, R. J. (1. 12. 1992). "A General Theory of Crime. By Michael R. Gottfredson and Travis Hirschi. Stanford University Press, 1990. 297 pp. Cloth $39.50; paper $12.95". Social Forces. 71 (2): 545–546. doi:10.1093/sf/71.2.545. ISSN 0037-7732.
  24. ^ Carpenter, David O.; Nevin, Rick (9. 2. 2010). "Environmental causes of violence". Physiology & Behavior. Conversations in the Discipline About Hormones- Part 1 of 2: The 50th Anniversary of the Discovery of the Estrogen Receptor. 99 (2): 260–268. doi:10.1016/j.physbeh.2009.09.001. ISSN 0031-9384. PMID 19758571. S2CID 5706643.
  25. ^ a b Mielke, Howard W.; Zahran, Sammy (1. 8. 2012). "The urban rise and fall of air lead (Pb) and the latent surge and retreat of societal violence". Environment International. 43: 48–55. doi:10.1016/j.envint.2012.03.005. ISSN 0160-4120. PMID 22484219.
  26. ^ Laborers' Health and Safety Fund of North America (11. 2. 2017). "Thousands of US Cities Have Worse Lead Problems Than Flint". Arhivirano s originala, 26. 9. 2021. Pristupljeno 26. 9. 2021.
  27. ^ Needleman, Herbert L.; Gunnoe, Charles; Leviton, Alan; Reed, Robert; Peresie, Henry; Maher, Cornelius; Barrett, Peter (29. 3. 1979). "Deficits in Psychologic and Classroom Performance of Children with Elevated Dentine Lead Levels". New England Journal of Medicine. 300 (13): 689–695. doi:10.1056/NEJM197903293001301. PMID 763299. Pristupljeno 17. 11. 2020.

Dopunska literatura

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
  • Agency for Toxic Substances and Disease Registry (20. 8. 2007). "Lead Toxicity". Environmental Health and Medicine Education. U.S. Department of Health and Human Services. Course: WB 1105. Arhivirano s originala, 2. 10. 2015. Pristupljeno 22. 2. 2022.
  • Health and Safety Executive UK. "Lead". Working safely with lead. HSE.
  • Katz NL (26. 6. 2007). "City payout to Brooklyn family largest ever in lead poisoning". NY Daily News. Arhivirano s originala, 3. 6. 2011. Pristupljeno 28. 9. 2009.
  • National Institute for Occupational Safety and Health (20. 6. 2018). "Lead". NIOSH Workplace Safety & Health Topics. Centers for Disease Control and Prevention.
  • National Pollutant Inventory. "Lead and compounds: Health effects". Fact Sheets. Canberra, Australia: Department of Sustainability, Environment, Water, Population and Communities. Arhivirano s originala, 20. 3. 2012.
  • National Safety Council (2008). "Lead Poisoning" (PDF). Fact Sheets. Itasca, Illinois, U.S.: National Safety Council. Arhivirano s originala (PDF), 22. 12. 2017. Pristupljeno 11. 6. 2016.

Šablon:Otrovanje i toksičnost Šablon:Poremćaji pigmentacije Šablon:Sigurnost potrošačke hrane Šablon:Sigurnost i zdravlje na radu

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Otrovanje_olovom&oldid=3668337"