Nordijska mitologija

Nordijska mitologija
Æsiri; (bogovi)	Andhrímnir, Baldr, Borr, Bragi, Buri, Dagr, Delling, Forseti, Heimdall, Hermodr, Hodr, Hoenir, Kvasir, Lodurr, Loki, Modi i Magni, Odr, Odin, Ríg, Thor, Tyr, Vali, Ve, Vidar, Vili
Ásynjur; (boginje)	Bil, Eir, Frigg, Gná, Hlín, Iðunn, Jord, Lofn, Nanna, Nótt, Saga, Sif, Sigyn, Sjöfn, Snotra, Sol, Syn, Var, Vör, Þrúðr
Vanir; (bogovi i boginje)	Freyr (Yngvi), Freyja, Gullveig, Nerthus, Njord, Ullr
Norni; (sudbine)	Urd, Verdandi, Skuld
Valkyrijes	Brynhildr, Göndul, Gunnr, Hildr, Hlaðgunnr, Róta, Skuld, Sigrdrífa, Sigrún, Skögul, Sváva, Þrúðr
Elfovi; (Álfar)	Beyla, Byggvir, Dökkálfar, Svartálfar, Volund
Jotuni; (divovi)	Ægir, Angrboda, Baugi, Beli, Bergelmir, Bestla, Billing, Bolthorn, Byleist, Elli, Fárbauti, Fenja, Fjalar, Fornjót, Geirrod, Gerd, Gjálp i Greip, Gilling, Grid, Gunnlod, Gymir, Hel, Hrym, Hræsvelgr, Hrod, Hrungnir, Hymir, Hyndla, Hyrrokkin, Járnsaxa, Kari, Laufey, Loki, Mani (mjesec), Menja, Modgunn, Mundilfari, Muspel, Mökkurkálfi, Narfi, Olvaldi, Ragnhild, Rán, Rind, Skaði, Snær, Suttung, Surtr, Thokk, Þjazi, Þrívaldi, Þrúðgelmir, Þrymr, Utgardaloki, Vafþrúðnir, Ymir
Patuljci	Alvíss, Andvari, Berling, Brokkr, Durin, Dvalin, Eitri, [Fafnir]], Fjalar i Galar, Gandalf, Hjuki, Hreidmar, Litr, Lofar, Nordri, Sudri, Austri i Vestri, Nyi i Nidi, Otr, Regin, Sindri
Ljudi	Adils, Agne, Ask, Aslaug (Kraka), Björn Ironside, Bödvar Bjarki, Berserkers, Dag Mudri, Domalde, Draugr, Dyggve, Egil, Einherjar, Embla, Erik i Alrik, Fjölnir, Frodi, Glam, Grimhild, Gylfi, Haddingjar, Hagbard i Signy, Haki, Halfdan, Halfdan Stari, Harald Hildetand, Hedin, Helgi Hundingsbane, Hjalmar, Hrólf Kraki, Hugleik, Hvitserk, Ingeborg, Ingjald, Jorund, Karl, Krimhild, Lif i Lifthrasir, Marmennill, Nór, Ottar, Raum Stari, Röskva, Sigar, Siggeir, Sigmund, Signy, Sigurd, Sigurd Ring, Sinfjötli, Skagul Toste, Skirnir, Sveigder, Svipdag, Þjálfi, Vanlade, Völva, Yngvi i Alf, Yrsa
Zvjeri	Arvak i Alsvid, Auðumbla, Blóðughófi, Eikþyrnir, Fenrisulfr, Garm, Geri i Freki, Grani, Gullinbursti, Gullinkambi, Gulltopp, Hati, Heiðrún, Hildisvíni, Hófvarpnir, Hræsvelgr, Hrímfaxi, Huginn i Muninn, Jörmungandr, Lindorm, Mánagarmr, Níðhöggr, Ratatosk, Skinfaxi, Skoll, Sleipnir, Svadilfari, Sæhrímnir, Tanngrisnir i Tanngnjóstr, Varulf, Veðrfölnir
Lokaliteti	Álfheim, Ásgard, Barri, Bifröst, Bilskirnir, Breidablik, Élivágar, Eliudnir, Fensalir, Fólkvangr, Gimlé, Ginnungagap, Gjallar Bridge, Gjöll, Gladsheim, Glasir, Glitnir, Gnipahellir, Helgrindr, Helveg, Himinbjörg, Hindarfjall, Hörgr, Körmt i Örmt, Idavoll, Jötunheimr, Ironwood, Hlidskjalf, Midgard, Muspelheim, Mirkwood, Náströnd, Niflheim, Noatun, Sessrúmnir, Singasteinn, Slidr River, Sökkvabekkr, Þrúðvangr, Þrymheimr, Utgard, Valhalla, Vanaheim, Hvergelmir, Vigrid, Vimur, Vingólf, Ýdalir, Yggdrasil
Artefakti	Andvarinaut, Brisingamen, Draupnir, Eldhrímnir, Gand, Gjallarhorn, Gleipnir, Gram, Grotte, Gungnir, Helskór, Megingjord, Well of Mimir, Mistilteinn, Mjölnir, Naglfar, Óðrerir, Reginnaglar, Hringhorni, Skíðblaðnir, Tyrfing, Well od Urd-a
Vjerovanje	Blót, Hörgr, Ljudsko žrtvovanje, Seid, Sumbel, Hram u Uppsalu, Torov čekić, Völva, Yule

Nordijska ili Skandinavska mitologija predstavlja pretkršćansku religiju, vjerovanja i legende skandinavskih naroda, uključujući i one koji su se nastanili na Islandu, gdje su pisani izvori nordijske mitologije sakupljeni. Ipak je važno napomenuti da finska mitologija nije ista kao i nordijska iako sadrže neke sličnosti. Nordijska mitologija je najbolje očuvana verzija starije germanske mitologije, koja uključuje i blisko povezanu anglo-saksonsku mitologiju. U svoje vrijeme germanska mitologija se razvila iz ranije indoevropske.

Nordijska mitologija je grupa vjerovanja i priča koje dijele sjevernogermanska plemena. za razliku od današnjih monoteističkih religija nije predstavljena kao istina koju su sveta bića poslala smrtnicima (iako ima priče u kojima normalne osobe saznaju priče od bogova tokom neke božanske posjete) i ona nema svetu knjigu. Mitologija se usmeno prenosila u obliku duge poezije. Usmeno prenošenje se nastavilo kroz doba Vikinga i naše znanje o njoj se uglavnom bazira na Eddama i drugim srednjovjekovnim tekstovima zapisanim tokom i poslije preobraćavanja na kršćanstvo.

Ova su se vjerovanja najduže zadržala u skandinavskom folkloru, i u nekim ruralnim područjima određene tradicije su se održale do danas. Druge su nedavno oživljene u obliku germanskog neopaganizma. Ova mitologija ostaje kao inspiracija u literaturi isto kao i u pozorišnim predstavama i filmovima.

Reference

Veći dio ove mitologije se prenosio usmeno i dosta toga se zaboravilo i promijenilo. Ipak, dio mitologije je pronađen i zapisan od kršćanskih učenjaka, uglavnom u Eddama i Heimskringli Snorrija Sturlsona, koji je vjerovao da su pretkršćanska božanstva bili ljudi, a ne đavoli. Isto tako ima i danska Gesta Danorum Saxoa Grammaticusa, gdje su nordijski bogovi žestoko euhemerisani.

Proznu ili Mlađu Eddu je napisao u ranom 13. vijeku Snorri Sturluson, koji je bio vodeći pjesnik, poglavica i diplomata na Islandu. Pretpostavlja se da su u početku ljudi mislili o tome kao vodiču za pjesnike. Ona sadrži skup tradicionalnih metafora koje su uglavnom nađene u poeziji. Prepjevavanje te proze čini razne priče o nordijskim bogovima sistematskim i dosljednim.

Poetska Edda je napisana 50 godina poslije pisanja Prozne Edde. Ona sadrži 29 dugačkih pjesama, od kojih se 11 bavi germanskim božanstvima, a ostatak legendarnim herojima poput Sigurda Völsunga. Iako se učenjaci slažu da je zapisana poslije druge Edde, jezičke i poetske forme koje su korištene u pjesmama su komponovane vijekovima prije nego što su zapisane.

Osim ovih izvora tu su još i preživjele legende skandinavskog folklora. Neke od njih se mogu povezati sa legendama koje se pojavljuju u drugim germanskim literaturama, npr. priča o anglo-saksonskoj borbi u Finnsburgu, i mnoga navođenja u mitološkim pričama u Deoru. Kada nekoliko djelomičnih priča preživi, naučnici mogu od njih izvesti čitavu osnovnu priču. Uz to, u Skandinaviji postoje stotine mjesta nazvanih po bogovima.

Nekoliko runskih natpisa, kao što su runska ploča Rök i amulet Kvinneby, navode na mitologiju. Postoji i nekoliko runskih ploča i kamenih slika koje opisuju scene iz nordijske mitologije, poput Thorovog pecanja, scena iz sage o Völsungu, Odin i Sleipnir, Odin kako ga guta Fenrir i Hyrrokkin kako jaše na Baldrovu sahranu.

U Danskoj jedna kamena slika opisuje Lokija sa uvijenim brkovima i zašivenim usnama i Britanski Gosforth križ pokazuje nekoliko intrigantnih slika. Postoje i manje slike koje oslikavaju boga Odina (s jednim okom), Thora (s njegovim čekićem) i Freyr (s falusom u erekciji).

Kosmologija

U Nordijskoj mitologiji Zemlja je predstavljena kao pljosnati disk. Disk je na granama svjetskog drveta Yggdrasila. Asgard, gdje su bogovi živjeli, bio je u samom centru diska i do njih se moglo samo doći hodanjem preko duge (mosta Bifröst). Divovi su živjeli u Jötunheimru (zemlji divova).

U ovoj mitologiji se javlja i hladno i mračno mjesto pod nazivom Niflheim, kojim vlada Hel, Lokijeva kćerka. Prema Proznoj Eddi ovo je mjesto bilo eventualno stanište većine umrlih. Locirano negdje na jugu je bila vatrena zemlja Muspell, dom vatrenih divova.

Među druge drugosvjetske zemlje uključuje se i Álfheim, dom vilenjaka svjetlosti (ljósálfar), Svartálfaheim, zemlja mračnih vilenjaka, Nidavellir, zemlja patuljaka. Između Asgarda i Niflheima je Midgard, zemlja ljudi (vidi Srednja Zemlja).

Kosmologija Nordijske mitologije uključuje i jak element dualnosti: na primjer, noć i dan imaju svoje vlastite mitološke suprotnosti Dagr/Skinfaxi i Nótt/Hrímfaxi, sunce i vuk koji ga lovi Sol i Skoll, mjesec i vuk koji njega lovi Mani i Hati, i potpune suprotnosti Niflheim i Muspell kao porijeklo svijeta. Ovo se možda odrazilo na dublje metafizičko vjerovanje u suprotnosti kao osnovu svijeta.

Natprirodna bića

Postoje tri "klana" božanstava, Æsiri, Vaniri i Jötnari (u nastavku teksta divovi). Razlika između Æsira i Vanira je relativna, jer su se oni pomirili, vjenčavali jedni sa drugima i vladali zajedno poslije oduženog rata, u kojem su Æsiri na kraju pobijedili. Neki bogovi su pripadali objema stranama. Neki vjeruju da Æsir/Vanir divizija predstavlja Nordijsko izražavanje uopćeno Indo-Evropske divizije božanstava paralelne sa bogovima sa Olimpa i Titanima iz Grčke mitologije.

Æsiri i Vaniri su neprijatelji sa Jötnarima. Oni se mogu porediti sa Titanima i Gigantima Grčke mitologije i generalno se prevode kao "divovi", iako se pojmovi "trolovi" i "demoni" mogu upotrijebiti kao alternativa. Ipak, Jötnari su preci Æsira, i Æsiri i Vaniri su se vjenčavali sa njima. Neki divovi su pomenuti u Eddama i predstavljaju sile prirode. Postoje dva glavna tipa divova: ledeni divovi i vatreni divovi. Tu su i vilenjaci i patuljci, čije su uloge sjenovite, ali su uglavnom na strani bogova.

Uz njih postoji i puno drugih nadprirodnih stvorenja: gigantski vuk Fenrir i Jörmungandr, morska zmija (ili "crv") koji je omotan oko Svijeta. Ova dva čudovišta su opisani kao djeca Lokija, boga-prevaranta i diva (Hel je njihovo treće dijete). Druga stvorenja su Hugin i Munin (razmišljanje i pamćenje), dva gavrana koji obavještavaju Odina, glavnog boga, šta se dešava na zemlji, i Ratatosk, vjeverica koja trčkara po granama svjetskog stabla (Igrasila), koje je centar stvorenja svijeta.

Zajedno s mnogim drugim politeističkim religijama, ovoj mitologiji fali dualizam dobra-zla Srednjo-istočnih tradicija. Ipak, Loki nije primarni neprijatelj bogova, iako se često opisuje u pričama kao neprijatelj protagonista Thora, i divovi nisu ni toliko fundamentalno zli nego nepristojni i necivilizirani. Dualizam koji ovdje postoji nije zlo protiv dobra, nego red protiv haosa. Bogovi predstavljaju red i strukturu, dok divovi i čudovišta predstavljaju haos i nered.

Völuspá: Porijeklo i kraj svijeta

Porijeklo i eventualna sudbina svijeta su opisani u Völuspi ("völvino proročanstvo"), jednoj on najosebujnijih pjesama u Poetskoj Eddi. Ovi stihovi sadrže jednu od najživahnijih opisa stvorenja svijeta u historiji religija i eventualno uništenje svijeta koje je jedinstveno u pridavanju pažnje detaljima priče.

U Völuspi, Odin, glavni Nordijski bog, je uzdigao duh mrtve Völve (proročice) i naredio duhu da mu otkrije prošlost i budućnost. Ona se suzdržavala da mu kaže "Šta tražiš od mene? Što me iskušavaš?", ali pošto je već bila mrtva, nije imala razloga da se boji Odina i stalno ga je izazivala: "Da li bi onda više znao?" Ali Odin insistira: ako on želi da ispuni svoju funkciju kao kralj svih bogova, on mora posjedovati svo znanje. Kada je proročica otkrila sve tajne prošlosti i budućnosti, ona nestaje uz riječi: "Ja sad tonem".

Početak

U početku je postojao svijet leda Niflheim i svijet vatre Muspelheim, i između njih je bila Ginnungagap, velika rupa ili provalija u kojoj ništa nije živjelo. U Ginnungagapu vatra i let su se susretali i vatra iz Muspelheima je podlizivala led i oblikovala diva Ymir i gigantsku kravu, Auðumblu, čijim se mlijekom hranio Ymir. Krava je lizala led tako praveći prvog boga, Búrija, koji je bio Borrov otac, koji je kasnije postao otac prvog Æsira, Odina, i njegove braće Vili i Ve. Ymir je bio hemafrodit i sam je rodio rasu divova. Onda su Borrovi sinovi Odin, Vili i Ve ubili Ymira, i od njegovog tijela je stvoren svijet. Od njegove lobanje, Odin, Vili i Ve su napravili nebo i stavili četiri patuljka da ga čuvaju: Austri (Istok), Vestri (Zapad), Sudri (Jug) i Nordri (Sjever).

Bogovi su regulirali promjenu dana i noći, kao i godišnjih doba. Prvi ljudi su bili Ask i Embla (Jasen i Brijest), koji su isklesani iz dva stabla kojima su život podarili Odin, Vili i Ve. Odin im je podario život, Vili im je podario razum i mogućnost kretanja i Ve im dadne oblik, govor i čula. Sol je božica Sunca, Mundilfaijeva kćerka i Glenova žena. Svaki dan ona jaše nebom u njenoj kočiji, koju vuku dva konja Alsvid i Arvak. Ovaj dio pjesme se zove Alfrodull, što znači "slava vilenjaka", što je uobičajena metafora za Sunce. Tokom dana Sol trči od Skolla, vuka koji hoće da je proguta. Pomračenje Sunca označava da ju je Skoll dostigao. Prorečeno je da će je Skoll eventualno uhvatiti i pojesti; ipak, nju će zamijeniti njena kćerka. Solin brat, Mjesec, Mani, je progonjen od Hatija, drugog vuka. Zemlju od pune vrućine Sunca štiti Svalin, koji stoji između zemlje i Sunca. U Nordijskom vjerovanju Sunce ne isijava svjetlost, već svjetlost isijava iz griva Arvaka i Alsvida.

Proročica opisuje veliko jasenovo drvo Igdrasil i norne (ženski simboli neizbježne sudbine; njihova imena: Urðr (Urd), Verðandandi (Verdandi) i Skuld; predstavljaju prošlost, sadašnjost i budućnost), koje pletu vlakna sudbine ispod njega. Ona isto opisuje rat između Æsira i Vanira i Baldrovo ubistvo. Onda ona počinje opisivati budućnost.

Također pogledajte

Mitologija

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Nordijska mitologija