Neorganski spoj

Neorganski spojevi podrazumijevaju one spojeve koji nisu organski. Tradicijski se smatra da da neorganska jedinjenja nastju u geološkim sistem ima. Nasuprot tome, organski spojevi nastaju u biološkim sisemima . Razlika između neorganskih i organskih spojeva nije uvijek jasna. Organski hemičari tradicijski smatraju da je bilo koja molekula koja sadrži ugljik organski spoj, što, po defaultu, znači da se neorganska hemija bavi molekulama kojima nedostaje ugljik. Međutim, mnogi minerali su biološkog porijekla.^[1]^[2]

Biolozi mogu razlikovati organske od neorganskih jedinjenja na drugačiji način, koji ne zavisi od prisustva atoma ugljika. Bazeni organske materije, naprimjer, su metabolički inkorporirani u živo tkivo i dalje, u raspadanju tkiva, ali kao molekule koje nastaju oksidiranjem u otvorenom okruženju, kao što je atmosferski CO₂, stvaraju poseban bazen neorganskih jedinjenja. Međunarodna unija za čistu i primijenjenu hemiju, agencija prepoznata za definiranje kemijske terminologije, ne nudi definicije anorganskih ili organskih jedinjenja. Stoga, definicija za neorganskih naspram organskih jedinjenja u multidisciplinarnom kontekstu premošćuje podjelu između života (ili animacije) i ne žive (ili nežive) tvari i ostaje otvorena za raspravu, u pravcu da se, u svijetu, na isti način gleda na ovu razliku.^[3]

Tradicijska upotreba

Wöhlerova sinteza je pretvaranje amonij cijanata u ureu. Ta hemijska reakcija je otkrivena 1828. (Friedrich Wöhler) i smatra se polazištem moderne organske hemije.

Wöhler sinteza je od velikog značaja jer je historijski po prvi put jedan organski spoj proizveden od neorganskih reaktanata. Ovaj nalaz je išao protiv teorije matice tog vremena pod nazivom vitalizam, u kojem se navodi da organske materije posjeduju posebnu silu, zvanu vitalna sila (vis vitalis) svojstvena svim živim sistemima. Po tome je postojala oštra granica između organskih i neorganskih jedinjenja. Urea je otkrivena 1799. godine i do 1828. mogla se dobiti samo iz bioloških izvora kao što je urin. Wöhler je izvijestio svog mentora Berzeliusa:

Ne mogu, tako da kažem, držati moju hemijsku vodu i da Vam kažem da mogu napraviti ureu bez potrebe posjedovanja bubrega, ili u svakom slučaju, životinje, bilo da se radi o čovjeku ili psu.

Novija upotreba

Neorganska jedinjenja se mogu se definirati kao bilo koji spoj koji nije organski. Neki jednostavni spojevi koji sadrže ugljik obično se smatraju anorganskim. To uključuje ugljik-monoksid, ugljik-dioksid, karbonate cijanide, cijanate, karbide i tiocijanate. Nasuprot tome, metan i mravlja kiselina se generalno smatraju jednostavnim primjerima organskih jedinjenja , iako baze podataka kristalnih struktura (ICSD),neorganske kristale u svojoj definiciji "neorganskih" ugljikovih jedinjenja, navode da takvi spojevi mogu sadržavati ili CH ili CC veze, ali ne obje.^[4]

Koordinacijska hemija

Velika klasa jedinjenja se raspravlja u udžbenicima neorganske hemije koordinacijskih spojeva . Primjeri se kreću od supstanci koje su strogo neorganske, kao što su [Co (NH₃)₆]Cl₃, u organometalnih spojeva, kao što su Fe (C<sub 5H₅)₂, a proteže se na bioneorganska jedinjenja, kao što je enzim hidrogenaza U toj definiciji, "neorganska" ugljikova jedinjenja su ona koja sadrže obje: C-H ili C-C veze, ali ne obje.

Mineralogija

Minerali su uglavnom oksidi i sulfidi, koji su strogo neorganski, iako i oni mogu biti biološkog porijekla. U stvari, većina Zemlje je anorganska. Iako su komponente Zemljine kore dobro razjašnjene, procesi mineralizacije i sastav dubokog plašta ostaju aktivna područja istraživanja, koji su pokriveni uglavnom u geološki orijentiranim područjima.^[5]

Reference

^ Petrucci R.H., Harwood W.S. and Herring F.G. (2002): General Chemistry, 8th Ed. Prentice-Hall, New York, ISBN 0-13-014329-4.
^ Atkins P., De Paula J. (2006): Physical chemistry, 8th Ed. W. H. Freeman, San Francisco, ISBN 0-7167-8759-8
^ http://www.britannica.com/EBchecked/topic/431954/organic-compound%7Ctitle=organic compound – chemical compound|work=Encyclopedia Britannica.
^ http://www.fiz-karlsruhe.de/fileadmin/be_user/ICSD/PDF/sci_man_ICSD_v1.pdf Arhivirano 11. 7. 2017. na Wayback Machine.
^ Newman D. K., Banfield J. F. (2002): Geomicrobiology: How molecular-scale Interactions underpin biogeochemical systems. Science, 296 (5570): 1071–1077, http://www.sciencemag.org/content/296/5570/1071.short.

Vanjski linkovi

[1] Petrucci R.H., Harwood W.S. and Herring F.G. (2002): General Chemistry, 8th Ed. Prentice-Hall, New York, ISBN 0-13-014329-4.

[2] Atkins P., De Paula J. (2006): Physical chemistry, 8th Ed. W. H. Freeman, San Francisco, ISBN 0-7167-8759-8

[3] ttps://www.britannica.com/EBchecked/topic/431954/organic-compound%7Ctitle=organic compound – chemical compound|work=Encyclopedia Britannica.

[4] ttps://www.fiz-karlsruhe.de/fileadmin/be_user/ICSD/PDF/sci_man_ICSD_v1.pdf Arhivirano 11. 7. 2017. na Wayback Machine.

[5] Newman D. K., Banfield J. F. (2002): Geomicrobiology: How molecular-scale Interactions underpin biogeochemical systems. Science, 296 (5570): 1071–1077, http://www.sciencemag.org/content/296/5570/1071.short.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]