Idi na sadržaj

Kozarac

Koordinate: 44°58′28″N 16°50′23″E / 44.974387°N 16.83969°E / 44.974387; 16.83969
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kozarac
naselje
Kozarac nalazi se u Bosna i Hercegovina
Kozarac
Kozarac
Lokacija u Bosni i Hercegovini
Koordinate: 44°58′28″N 16°50′23″E / 44.974387°N 16.83969°E / 44.974387; 16.83969
Država Bosna i Hercegovina
EntitetRepublika Srpska
GradPrijedor
Površina
 • Naseljeno mjesto4,69 km2
Stanovništvo (2013)
 • Naseljeno mjesto4.397
 • Naseljeno mjesto (gustoća)937,53 /km2
Vremenska zonaCET (UTC+1)
 • Ljeti (DST)CEST (UTC+2)
Poštanski broj79202
Pozivni broj(+387) 52
Matični broj218189[1]
Matični broj grada20486
Veb-sajtKozarac.ba

Kozarac je naseljeno mjesto u gradu Prijedoru, Bosna i Hercegovina.

Historija

[uredi | uredi izvor]
Mutnik džamija

Kozarac se prvi put spominje u pisanim dokumentima 1334, pod imenom Kozara (Cazara, Kotzura). Već 1360. postaje slobodni kraljevski grad. Cijelim pomenutim razdobljem Kozarac je bio središte Sanske župe.

Tokom 14. i 15. vijeka teritorijom Sanske župe su naizmjenično upravljali bosanski i ugarski kraljevi. Godine 1518, Kozarac je kao i ostatak Bosanske krajine osvojen od strane Osmanskog carstva. Svoj najveći procvat Kozarac doživljava tokom osmanske vlasti, koja je sa manjim prekidima trajala 360 godina (1518–1878). U razdoblju od 1687. do 1835. Kozarac je administrativno-upravno i sudsko središte istoimene kapetanije.

Dana 7. aprila 1851. Kozarac je osvojio, a potom i zapalio Omer-paša Latas.

Vrijeme višestoljetne osmanske vladavine završava 6. septembra 1878. kada su austro-ugarske trupe zaposjele Kozarac i susjedni Prijedor. Tokom vladavine Austro-Ugarske monarhije Kozarac je polako počeo da gubi značaj koji je imao za vrijeme osmanske vladavine Bosnom i Hercegovinom.

U 16. vijeku, Kozarac je bio zanatsko mjesto i urbani centar u ovoj regiji sjevero-zapadnog dijela BiH. U decembru 1910. u Kozarcu je otvorena prva ženska škola koju je pohađalo preko 30 učenica.

Aprila i maja 1992. Kozarac je opkoljen od JNA i jedinica Srpske Republike Bosne i Hercegovine, a 24. maja 1992. i napadnut.[2] Nakon pada 26. maja, preživjelo stanovništvo Kozarca deportovano je u logore Omarska, Keraterm i Trnopolje. Juna 1992. Kozarac je opljačkan i popaljen, a njegovi stanovnici koji su preživjeli logorske torture, protjerani. Preko 1800 Kozarčana se vodi kao nestali ili ubijeni u toku rata u Bosni i Hercegovini.

Privreda

[uredi | uredi izvor]

Zbog povoljnog geografskog položaja, klimatskih uslova, kao i velikog prometa ljudi u turističkoj sezoni, Kozarac i okolina su plodno tlo za turizam, trgovinu, poljoprivredu, ugostiteljstvo, šumarstvo i drvopreradu, ribolov i lovni turizam. Ovome uveliko doprinose povoljne geografsko-klimatske odlike kao što su plodno zemljište u potkozarskoj dolini (takozvana "kozaračka Posavina"), velike šumske površine na Kozari, ribnjak "Saničani" (površine 20 kvadratnih kilometara), veliki broj sunčanih dana u godini, učestale padavine i blage zimske temperature. Jake saobraćajne veze (magistralni put, obližnja željeznička stanica, najbliži aerodrom udaljen 50 km) kao i blizina Hrvatske i Slovenije, čine ovo mjesto pogodnim za otvaranje proizvodnih pogona i proizvodnju robe namijenjenu za izvoz. Navedene prednosti, kao i niski troškovi proizvodnje doveli su već dvije inostrane firme u Kozarac (hrvatska "Nova Ivančica" (2007) i austrijski "Austronet" (2008).

Stanovništvo

[uredi | uredi izvor]

Do 1963. Kozarac je bio centar istoimene općine koja biva pridružena općini Prijedor.

Sastav stanovništva – naselje Kozarac
2013.[3]1991.[4]1981.[5]1971.[6]1961.[7]
Osoba4 397 (100,0%)4 045 (100,0%)3 527 (100,0%)2 988 (100,0%)2 480 (100,0%)
Bošnjaci4 306 (97,93%)3 740 (92,46%)13 107 (88,09%)12 715 (90,86%)1936 (37,74%)1
Srbi42 (0,955%)96 (2,373%)82 (2,325%)124 (4,150%)314 (12,66%)
Hrvati8 (0,182%)35 (0,865%)27 (0,766%)38 (1,272%)48 (1,935%)
Nepoznato8 (0,182%)
Albanci7 (0,159%)11 (0,312%)11 (0,368%)2 (0,081%)
Ukrajinci7 (0,159%)
Muslimani7 (0,159%)
Nisu se izjasnili7 (0,159%)
Ostali3 (0,068%)57 (1,409%)39 (1,106%)55 (1,841%)26 (1,048%)
Bosanci2 (0,045%)
Jugoslaveni117 (2,892%)254 (7,202%)36 (1,205%)1 143 (46,09%)
Crnogorci6 (0,170%)8 (0,268%)4 (0,161%)
Slovenci1 (0,028%)1 (0,033%)6 (0,242%)
Mađari1 (0,040%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 22. 4. 2016.
  2. ^ Battiata, Mary (1992-11-02). "A TOWN'S BLOODY 'CLEANSING'". Washington Post (jezik: engleski). ISSN 0190-8286. Pristupljeno 2024-01-21.
  3. ^ "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
  4. ^ "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 83)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 22. 4. 2016.
  5. ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 22. 4. 2016.
  6. ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 22. 4. 2016.
  7. ^ "Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 22. 4. 2016.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]