Idi na sadržaj

Kišni čovjek

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kišni čovjek
Originalni poster za film
RežiserBarry Levinson
ProducentMark Johnson
Jon Peters
Peter Guber
Scenarist(i)Ronald Bass
Barry Morrow
(prema istoimenoj priči
Barryja Morrowa)
UlogeDustin Hoffman
Tom Cruise
Valeria Golino
Jack Murdock
Gerald R. Molen
Michael D. Roberts
Ralph Seymour
MuzikaHans Zimmer
ŽanrDrama
KinematografijaJohn Seale
MontažaStu Linder
Produkcija
  • Barris Industries
  • United Artists Izmijeni na Wikipodacima
Distributer
Premijera16. decembar 1988.
Trajanje133 minute
ZemljaSAD
JezikEngleski
Budžet25 miliona
Zarada172,8 miliona $[1]

Kišni čovjek je američka filmska drama snimljena 1988. a scenarij su napisali Barry Morrow i Ronalda Bass u režiji Barryja Levinsona. To je priča o provokativnom i sebičnom, Charlieju Babbittu, koji otkriva da je njegov otuđeni otac umro i ostavio sve svoje multimilionske nekretnine svom drugom sinu, Raymondu, autističnom intelektualcu čijeg postojanja Charlie nije bio ni svjestan. U Filmu glume Dustin Hoffman kao Raymond Babbitt, Tom Cruise kao Charlie Babbitt i Valeria Golino kao Charliejeva djevojka, Susanna. Morrow je kreirao lik Raymonda nakon susreta sa Kim Peek, koji je u stvarnom životu bio jako inteligentan, a njegova karakterizacija temelji se na oba lika Peek i Bill Sacktera, koji je bio dobar prijatelj Morrowa. Kišni čovjek je dobio velikom većinom pozitivne kritike u vrijeme njegovog objavljivanja, zahvaljujući Hoffmanovoj glumi i sofisticiranosti scenarija. Film je osvojio 4 Oscara na 61. dodjeli Oscara (mart 1989), uključujući i one za najbolji film, najbolji scenarij, režiju i najboljeg glavnog glumca. Filmska ekipa je dobila dodatne četiri nominacije. Film je također osvojio Zlatnog medvjeda na 39. Berlinskom filmskom festivalu.[2]

Radnja

[uredi | uredi izvor]

Charlie Babbitt (Tom Cruise), prodavač automobila iz Los Angelesa u svojim srednjim dvadesetima, nabavlja četiri Lamborghinija. Prodaja je pod znakom pitanja zbog intervencije EPA, a ako Charlie ne zadovolji njihove kriterije on će izgubiti značajnu količinu novca. Tokom vikenda Charlie odlazi na izlet u Palm Springs sa svojom djevojkom, Susannom (Valeria Golino). Charliejevo putovanje je otkazano zbog vijesti da je njegov otuđeni otac, Sanford Babbitt, umro. Charlie putuje u svoj rodni grad Cincinnati, država Ohio, da proda imanje, gdje saznaje da nepoznati povjerenik nasljeđuje 3 miliona dolara na ime neimenovanog korisnika, a sve što on ima da naslijedi je klasični Buick Roadmaster kabriolet i nekoliko buketa ruža. Na kraju on saznaje da je novac bio preusmjeren u mentalnu ustanovu, koji je dom njegovog autističnog starijeg brata, Raymonda (Dustin Hoffman), za čije postojanje Charlie nije prethodno uopšte znao. Otkriva se da je Charlie odrastao kao buntovno dijete, te da je nakon smrti njegove majke, pobjegao od kuće u dobi od 16 godina i otišao u Kaliforniju gdje je živio cijelo vrijeme, i nikad više nije kontaktirao svog oca. Prije njegovog bijega u Kaliforniju, Charlie je uzeo Roadmastera za njegov 16. rođendan bez očevog dopuštenja. Njegov otac je naknadno pozvao policiju, i izvijestio ih da je automobil bio ukraden i Charlie i njegovi prijatelji su bili uhapšeni od strane policije. Charliejev otac je dopustio da policija drži njegovog sina u zatvoru dva dana (prijatelji koje je vozio bili su izbavljeni iz zatvora od strane njihovih vlastitih roditelja u roku od nekoliko sati). To dovodi Charlieja da postavi pitanje koje prožima cijeli film: "Zašto mi neko nije mogao reći da imam brata?"

Iako Raymond ima autizam, on također ima zapanjujuću memoriju, ali malo razumijevanja predmeta čime je postao "odraslo dijete". On je uplašen od promjena i pridržava se strogih rutina (na primjer, njegovo neprestano ponavljanje "Ko je bio prvi?"). Osim kad je u nevolji, on pokazuje malo emocija i izbjegava kontakt očima. Oduševljen saznanjem da on ima brata i odlučan da dobije ono što on vjeruje da je njegov pošten udio u Babbittovom nasljeđu, Charlie vodi Raymonda na ono što postaje putovanje automobilom (zbog Raymondovog straha od letenja) vraća se nazad u Los Angeles kako bi se susreo sa svojim advokatima. Charlie namjerava započeti pravnu bitku kako bi pridobio Raymondovog liječnika, dra. Geralda R. Brunera (Jerry Molen), kako bi se sredilo van suda da polovica Sanford Babbittovog nasljeđa, pripadne mentalnoj ustanovi koja bi trebala voditi brigu o Raymondu.

Tokom dugog putovanja, Charlie saznaje za Raymondov autizam, koji u početku vjeruje da je izlječiv što je rezultiralo njegovim čestim frustracijama sa bratom. On također saznaje o tome kako je njegov brat bio odvojen od svoje porodice, kao rezultat nesreće, kada je bio ostavljen sam sa Raymondom kada je Charlie bio 20 mjeseci stara beba a Raymondu je bilo 10 godina. Raymond također pjeva "Vidio sam je kako stoji" pjesmu od The Beatlesa kao što je činio kada je Charlieju bilo tri ili četiri godine. Charlie pamti događaj i uvijek je mislio da je osoba koja mu pjeva, (koga mladi Charlie naziva 'Kišni čovjek' zbog Raymondovog sporog izgovora svog imena), izmišljeni lik.

Charlie se dokazuje ponekad kao nizak i izrabljivački, kad koristi Raymondovo precizno pamćenje i vodi ga u Las Vegas da osvoje novac na blackjack brojeći karte. Osiguranje kazina počinje posmatrati Charlieja i Raymonda, iako oni ne mogu pronaći nikakav dokaz da oni koriste sistem prevare za pobjede protiv kuće. Osiguranje šalje atraktivnu ženu koja pronalazi Raymonda samog u baru kazina. Ona nagovara Raymonda da aludira i ponovo izvede svoje brojanje karata. Kasnije, osiguranje traži od Charlieja da uzme svoj ​​dobitak, oko 80.000 dolara i da ode. Charlie se slaže. Na kraju, Charlie postaje zaštitnički prema Raymondu, a shvata da ga zaista voli.

Po dolasku u Los Angeles, Charlie se napokon sastaje sa svojim advokatom kako bi pokušao dobiti svoj ​​udio u zaostavštini, ali onda odluči da više ne brine o novcu i zapravo samo želi imati nadzor nad svojim bratom. Međutim, na sastanku sudom naimenovani psihijatar dr. Bruner, nije u stanju odlučiti šta Raymond tačno želi (živjeti sa Charliejem u Kaliforniji ili ostati u duševnoj bolnici u Ohiju). Na kraju, psihijatar vrši pritisak na Raymonda da donese odluku, što ga vidno uznemirava i Charlie traži da se liječnik povuče. Raymondu je dopušteno da se vrati kući u Cincinnati. Charlie, koji je dobio novog brata i znatno je sazrio, obećava Raymondu dok se on ukrcava na Amtrak vlak da će ga posjetiti za dvije sedmice. [1]

[1]

Nagrade

[uredi | uredi izvor]

Oskari

[uredi | uredi izvor]

Film nije osvojio nijednu BAFTA-u ali imao tri nominacije i to u kategoriji najbolji glumac, najbolji scenarij i montaža.

Zlatni Globus

[uredi | uredi izvor]

Ostale nagrade

[uredi | uredi izvor]
  • Stu Linder - najbolja filmska montaža - nagrada Američkih filmskih montažera
  • Hans Zimmer - najbolja muzika - nagrada BMI za Film i TV
  • Zlatni medvjed za najbolji film
  • Dustin Hoffman - najbolji strani glumac - nagrada David di Donatello
  • Barry Levinson - najbolji strani režiser - nagrada David di Donatello
  • Barry Levinson - najbolji režiser - nagrada Udruženja filmskih režisera (SAD)
  • Najbolji film - nagrada Udruženja filmskih kritičara Kansas Cityja
  • Dustin Hoffman - najbolji glumac - nagrada Udruženja filmskih kritičara Kansas Cityja
  • Barry Levinson - najbolji režiser - nagrada Udruženja filmskih kritičara Kansas Cityja
  • Tom Cruise - najbolji sporedni glumac - nagrada Udruženja filmskih kritičara Kansas Cityja
  • Ronald Bass, Barry Morrow - najbolji scenarij - nagrada Udruženja pisaca Amerike

[1]

Zanimljivosti

[uredi | uredi izvor]
  • Dustin Hoffman je isprva trebao da igra ulogu Charlieja, ali je on želio da igra ulogu Raymonda. Raymond je trebao da bude mentalno zaostala osoba, ali je Hoffman to promijenio da bude autistični intelektualac.
  • Jack Nicholson i Robert De Niro su obojica odbili da igraju ulogu Raymonda.
  • Barry Levinson je odbio film kada mu je prvi put bio ponuđen. Umjesto toga odradio je film Dobro jutro, Vijetname. Nakon što je nekoliko režisera odustalo, kasnije međutim, on ga je preuzeo.
  • Dustin Hoffman je želio Billa Murraya da igra ulogu Charlieja.
  • Scena iz motela u Amarillo, Texas zapravo je snimana u Big 8 Motel u El Reno, Oklahoma. Motel još uvijek drži znak koji se koristio u filmu koji glasi: "Amarillov najbolji." Gosti ponekad traže da ostanu u istoj sobi gdje su Raymond i Charlie bili, soba broj 117.
  • Tokom snimanja, Dustin Hoffman nije bio siguran u potencijal filma i vlastite sposobnosti. Nakon tri sedmice projekta, Hoffman je htio da napusti, govoreći režiseru Barryju Levinsonu: "Nađi Richarda Dreyfussa, Barry, jer je ovo najgori posao u mom životu." Hoffman će dobiti njegov drugi Oskar za najboljeg glumca za svoj rad.
  • Stariji čovjek u čekaonici koji je govorio cijelo vrijeme o Pony Expressu je bio Byron P. Cavnar, 89-godišnji lokalni čovjek koji je bio u čekaonici kad je ekipa stigla da snima tamo. Barryju Levinsonu, se svidio monolog o Pony Express, tako da je pustio da se njegov razgovor snima, a sav je dijalog bio spontan i uopšten nije bio u scenariju.
  • Dustin Hoffman je proveo puno vremena sa Kimom Peekom, pravom inspiracijom za lik Raymonda. Glavni scenarist Barry Morrow prvi put se susreo sa Peek 1986, te na dodjeli Oscara za scenarij filma "Kišni čovjek" 1989., kada je dao statuu Oscara Kimu Peeku. Hoffman je dao obećanje Kimovom ocu (Kimovom glavnom skrbniku) da će "Upoznati Kima sa svijetom." Za gotovo 20 godina, sve do njegove smrti, Kim Peek bi išao po cijelom svijetu i impresionirao ljude sa svojom nevjerovatnom memorijom i sposobnošću da se sjeti pojedinosti o vijekovima historije.
  • Jedinstvena karakteristika filma je da je jedini koji je osvojio Zlatnog medvjeda na Berlinskom filmskom festivalu kao i Oskara za najbolji film.
  • Dustin Hoffman je proveo godinu dana radeći s autističnim osobama i njihovih porodicama kako bi mogao bolje razumjeti njihove složene odnose. Također, dok je bio nezaposleni glumac, on je radio u psihijatrijskoj klinici, i izvukao dosta ličnih iskustava za ovaj film.
  • Steven Spielberg je bio zainteresovan za režiju ovog filma. On je počeo da radi bilješke kako bi se pripremio za ovaj projekat. Razlog što je odustao je njegov prijatelj George Lucas s kojim je započeo raditi na filmu Indiana Jones i posljednji krstaški rat. Dakle, Spielberg je napustio projekat i dao je svoje bilješke Barryju Levinsonu. Sydney Pollack je bio sljedeći režiser koji je trebao da radi na filmu. On je uradio jednu scenu u kojoj Charlie spašava Raymonda od nekih nasilnika, ali mu se nije sviđala ideja filma da se puno putuje.

[1]

Kritike

[uredi | uredi izvor]

... Mislim da je ovaj film o prihvaćanju. Charlie Babbittov prvi nastup u filmu prikazuje ga kako pregovara o svojoj neposrednoj propasti, pokušavajući da kontroliše svoj ​​život i živote drugih slijepom, arogantnom voljom. Ono što ga Raymond uči je da se može opustiti, jer koliko god pokušavao, uvijek ćeš biti nemoćan u odnosu na druge ljude. Oni će raditi samo ono što odluče da rade, bez obzira kako glasno Charlie Babbitt viče. Raymond ima puno toga što može naučiti Charlieja o prihvaćanju, čak i ako je to jedina stvar što on zna ...

Roger Ebert

... U historiji kinematografije, vrlo malo "parova" se moglo pohvaliti da su poštovali jedni druge na način kako su to Cruise i Hoffman uradili u ovom filmu ...

Blake French, Filmcritic.com [3]