Idi na sadržaj

Ibrahim Maglajlić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ibrahim Maglajlić
5. reis-ul-ulema
Vrijeme na dužnosti
1930 – 1936.
PrethodnikMehmed Džemaludin Čaušević
NasljednikSalih Safvet Bašić
(vršilac dužnosti)
Lični podaci
Rođenje25. aprila 1861.
Banja Luka, Osmansko carstvo
Smrt16. septembra 1936.
Sarajevo, Kraljevina Jugoslavija
NacionalnostBošnjak

Hfz. Ibrahim ef. Maglajlić (Banja Luka, 25. aprila 1861 – Sarajevo, 16. septembra 1936), peti reis-ul-ulema u razdoblju Kraljevstva Jugoslavije i prvi predsjednik Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO).

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Ibrahim Maglajilić je rođen 1861. godine u Banjoj Luci, gdje je završio osnovno školovanje, te banjalučku medresu pred muderisom Smailom Skopljakom. Prilikom austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, priključio se snagama otpora, zbog čega je interniran u mjesto Olomouc, u današnjoj Češkoj. Po povratku iz zatočeništva odlazi u Istanbul na studije, a u Bosnu i Hercegovinu se vraća 1887. godine, kada biva postavljen za upravitelja Fevzije medrese u Banjoj Luci, a 1898. i za upravitelja ruždije. Na tom mjestu ostaje do 1914. godine, kada je postavljen za muftiju tuzlanskog. U Tuzli je dočekao kraj rata i formiranje Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Sa poznatijim Bošnjacima tog vremena osnovao je 1919. političku stranku, Jugoslavensku muslimansku organizaciju, i bio njen prvi predsjednik. Na izborima za Ustavotvornu skupštinu 1920. izabran je za narodnog poslanika. Nakon rascjepa u stranci, on osniva novu političku organizaciju, ali ne osvaja nijedan politički mandat. Godine 1925. premješten je za muftiju banjalučkog, a 1929. je otišao u penziju.

Za reis-ul-ulemu Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije postavljen je 12. juna 1930. godine. Kako je Atatürk u Turskoj ukinuo hilafet i ured šejhu-l-islama Mešihat, više nije postojala institucija koja bi reis-ul-ulemi dodijelila menšuru, pa je osnovano posebno tijelo (Savjet za menšuru) sastavljeno od članova oba Ulema medžlisa (sarajevski i skopski), delegata Vakufsko-mearifskih vijeća i članova Vrhovnih šerijatskih sudova. Svečano ustoličenje obavljeno je u Bajrakli džamiji u Beogradu 31. oktobra 1930. godine, kada je Vrhovno islamsko starješinstvo i sjedište reis-ul-uleme preneseno iz Sarajeva u Beograd. Penzionisan je 14. marta 1936. godine kada je došlo do promjene režima i kada je Vrhovno islamsko starješinstvo i sjedište reis-ul-uleme vraćeno u Sarajevo. Umro je nekoliko mjeseci kasnije, 16. septembra 1936. godine.[1]

Odlikovan je ordenom Svetog Save III stepena, ordenom Bijelog orla V stepena i ordenom Jugoslavenske krune I reda.[2]

Povezani članci

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Menšure dosadašnjih reisu-l-ulema". islamskazajednica.ba. Pristupljeno 24. 10. 2018.
  2. ^ "Politika", 17. sept. 1936 (ćirilica)

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]