Emerson Fittipaldi

Emerson Fittipaldi
Rođenje	12. decembar 1946. São Paulo, Brazil
Nacionalnost	brazilsko
Početak karijere	1970.
Kraj karijere	1980.
Formula 1 karijera
Trke	149 (144 starta)
Prvenstva	2 (1972. i 1974.)
Pobjede	14
Podiji	35
Bodovi	281
Prve startne pozicije	6
Najbrži krug	6
Prva trka	Velika nagrada Velike Britanije, 1970. godine
Prva pobjeda	Velika nagrada SAD, 1970. godine
Posljednja pobjeda	Velika nagrada Velike Britanije, 1975. godine
Posljednja trka	Velika nagrada SAD, 1980. godine
Posljednja sezona	1980.

Emerson Fittipaldi (12. decembar 1946. São Paulo, Brazil) je bivši brazilski automobilski vozač i dvostruki prvak Formule 1.

Biografija

Rani i porodični život

Emerson Fittipaldi je rođen 12. decembra 1946. godine u brazilskom gradu São Paulu kao najmlađi sin istaknutog brazilskog automobilskog novinara i radio komentatora Wilsona Fittipaldija i njegova supruga Józefe "Juzy" Wojciechowske, imigrantkinje iz Sankt Peterburga (Rusija). Njegov djed po majci, Ivan Wojciechowski je bio oficir ruske carske vojske. Ime je dobio po američkom autoru i filozofu, Ralphu Waldo Emersonu. Emerson Fittipaldi je mlađi brat bivšeg vozača Formule 1 i vlasnika tima Wilsona Fittipaldija. U periodu između 1970. i 1982. godine bio je oženjen sa Marijom Helenom. Iz tog braka ima 3 djece : Julianu, Jaysona i Tatianu. Ponovo se oženio Teresom, sredinom 1980-ih. Sa Teresom ima kćerku Joanu i sina Lucu. Također ima još jednog sina, Emersona, rođenog 2007. godine i kćerku Vittoriju, rođenu 2012. godine, s ekonomisticom Rossanom Fanucchi, s kojom se oženio 2012. godine u Sao Paulu, nakon partnerstva od 11 godina. U mladosti u Brazilu, Emerson je bio poznat po nadimku Rato (miš), što je u suprotnosti sa nadimkom njegovog brata Tigrão - veliki tiger. Do kraja svoje karijere bio je najčešće poznat kao Emmo u SAD-u i Velikoj Britaniji. U septembru 1997. godine, dok se oporavlja od povrede zadobijene u sudaru na Michigan International Speedwayu godinu dana ranije, doživio je nesreću prilikom pada aviona. Naime, pilotirao je svojim vlastitim avionom iznad farme narandži u blizini São Paula kada je izgubio kontrolu i zabio se avionom u tlo pri čemu je zadobio povredu leđa.

Karijera

Kada je imao 14 godina, Fittipaldi je započeo sa utrkama motocikala, a u dobi od 16 godina učestvovao je i u utrkama katamarana. Za vrijeme jedne utrke katamaranom, njegov brat je doživio nesreću nakon čega su odlučili da se ne bave tim sportom te je Emerson prešao na takmičenje u kartingu.

Formula 2

U sezoni 1970., Fittipaldi je nastupio u Formuli 2 za ekipu Lotusa. U šest utrka u kojima je osvajao bodove u 4 navrata se popeo na podij. Sa završenih 8 utrka, sezonu je završio kao 3. iza Claya Regazzonija i Dereka Bella. Iako je ovaj rezultat bio impresivan za pridošlicu u takmičenju, ipak je zanimanje javnosti bilo usmjereno na njegove aktivostima u Formuli 1.

Formula 1

Fittipaldi u Lotusu 72 na Nürburgringu 1971. godine

Na osnovu uspjeha Cosworth DFV-a i Lotusa 49/49B u sezoni 1968., tim Lotusa je uživao ugled kao jedne od najboljih F1 ekipa s prilivom sponzorskog novca.

Svoj prvi nastup u Formuli 1 Fittipaldi je ostvario u 7. utrci sezone 1970. i to u utrci voženoj za VN Velike Britanije. Tim Lotusa se drastično mijenja kada je Jochen Rindt poginuo na VN Italije, na stazi u Monzi u septembru 1970. godine čime postaje prvi vozač koji osvaja prvenstvo Formule 1 posthumno. Osim toga, John Miles napušta ekipu te je zbog tih promjena u ekipia Fittipaldi unaprijeđen u prvog vozača ekipe. Na svom 5. nastupu u ovom takmičenju, na Velikoj nagradi SAD-a, Fittipaldi se pokazao na visini zadatka pri čemu osvaja svoju prvu pobjedu i prvu pobjedu Lotusa nakon Rindta. Sezonu završava kao 10. sa ukupno osvojenih 12 bodova.

U svojoj prvoj kompletnoj sezoni za Lotus (sezona 1971.), Fittipaldi završava kao 6. u konačnom poretku sa 16 osvojenih bodova, sa tri podija ali bez ijedne pobjede.

Lotus nastavlja sa poboljšanjem svoga bolida tako da u sezoni 1972., Fittipaldi sa Lotusom 72D, koji je nedvojbeno ponio titulu najboljeg dizajna bolida Formule 1 svih vremena, ostvaruje dominaciju pri čemu osvaja 5 od 11 utrka. Lagano osvaja prvenstvo F1 sa 16 bodova ispred dotadašnjeg prvaka Jackieja Stewarta. Sa 25 godina života postaje najmlađi prvak u historiji F1. Sve je ukazivalo da bi isti uspjeh mogao ponoviti i u narednoj takmičarskoj sezoni. Ali nakon tri pobjede u prve 4 utrke, novi bolid Lotus 72E, kojeg koristi nakon treće utrke sezone, ne pruža vrhunske performanse te ostvaruje lošije rezultate u drugom dijelu prvenstva. To rezultirala obrnutim poretkom prva dva mjesta na kraju prvenstva što znači da Jackie Stewart vraća titulu u svoje ruke. Fittipaldi završava kao drugi sa osvojenih 55 bodova, sa tri pobjede iz prvog dijela sezone i 4 odustajanja u posljednjih 8 utrka.

Nakon što je napustio ekipu Lotusa, Fittipaldi potpisaje ugovor s obećavajućom McLarenom. U sezoni 1974. vozi učinkoviti bolid McLaren M23, ostvaruje 3 pobjede te još 4 podija. U tijesnoj utrci za prvaka pobjeđuje ispred Claya Regazzonija skupivši 55 bodova što je bilo dovoljno za njegovu drugu titulu u Formuli 1. Slijedeće sezone pobjeđuje na dvije utrke (na otvaranju sezone, za Velika nagrade Argentine i poslije na utrci za VN Velike Britanije) i sa skupljenih 45 bodova osvaja 2 mjesto u poretku vozača, iza nadolazećeg asa Niki Laude. Međutim, na vrhuncu svoje karijere u F1, Fittipaldi šokira sve napuštanjem ekipe McLaren i prelaskom u tim svog starijeg brata Wilsona Fittipaldija. U slijedećih 5 godina, do kraja svoje aktivne karijere u F1, ostaje u timu Copersucar-Fittipaldi. U tih 5 godine ne ostvaruje nikakve značajnije rezultate jer ne uspijeva ostvariti ni jednu pobjedu a najbliži tome je bio na domaćem terenu kada je 1978. godine na VN Brazila osvojio 2. mjesto. Sa još jednim 3. mjestom u zadnoj sezoni (sezona 1980.) na Velikoj nagradi SAD upisuje tek drugi i ujedno i posljedni podij u takmičenju Formule 1.

Fittipaldi u bolidu ekipe svog brata Fittipaldi Automotive na domaćem terenu za VN Brazila, na stazi Interlagos, 1976. godine

Na kraju sezone 1980., Emerson Fittipaldi se odlučije na povlačenje iz ovog takmičenja jer po vlastitom priznanju sa dvije posljednje sezone u Formuli 1 je bio jako nezadovoljan: "Bio sam previše uključen u probleme pokušavajući stvoriti timski rad te sam zanemario svoj brak i svoj lični život", iako je u to vrijeme smrt mnogih svojih kolega naveo kao razlog povlačenja iz takmičenja. Bio je tek 33. vozač ali u takmičenju Formule 1 ostao 10 godina. Ne uspijeva završiti sedam od posljednjih deset utrka te zadnje sezone pri čemu ga je u nekoliko puta nadmašio njegov timski kolega, finac Keke Rosberg, koji će poslije i sam postati prvak Formule 1. Poslije karijere, zajedno sa svojim bratom je upravljao timom ali je tim nakon 2 godine zbog minimalnog interesovanja sponzora otišao u stečaj.

Vanjski linkovi

• 33 najveća vozača