Elektronska cijev
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Elektronska cijev aktivni je elektronički element čiji se rad zasniva na protoku slobodnih elektrona u vakuumu između dvije ili više elektroda.
Danas su u većini primjena elektronske cijevi zamijenjene manjim i jeftinijim tranzistorima u diskretnoj ili integrisanoj izvedbi, međutim, još uvijek se koriste u radioodašiljačima velikih snaga, pojačalima posebne namjene, a, također, i u posebnim izvedbama, kao što su magnetron u mikrovalnim pećnicama i katodna cijev za prikaz slike u televizorima i računarskim monitorima.
Elektronske cijevi bile su popularne za izradu uređaja sve do 1960-ih, tj. sve do pojave masovne proizvodnje tranzistora i poluprovodničkih dioda.
Standardne elektronske cijevi dobijaju naziv prema broju elektroda:
- dioda – ima katodu koja emitira elektrone i anodu koja ih prikuplja, pa služi kao ispravljač
- trioda – ima još i upravljačku rešetku, koja omogućuje kontrolu protoka elektrona
- tetroda – dodatna zaštitna rešetka smanjuje utjecaj napona anode na protok elektrona
- pentoda – dodatna kočeća rešetka za sprečavanje djelovanja sekundarne emisije elektrona na anodi
- heksoda – ima dvije upravljačke i dvije zaštitne rešetke, omogućuje množenje signala
- heptoda – kao heksoda, ali ima i kočeću rešetku.
Slične elektronskim cijevima jesu i plinom punjene cijevi kod kojih, osim slobodnih elektrona, vodljivosti doprinose i slobodni ioni, npr., tiratron, koji je imao primjenu sličnu današnjem tiristoru.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]