Daorsoi

Daorson, ostaci zidina u Ošanjićima kod Stoca, oko 3. vijeka p. n. e.

Daorsoi ili Daorson (grčki: ΔΑΟΡΣΩΝ) bio je glavni grad heleniziranog^[1]^[2] Ilirskog plemena Daorsa^[3], danas u selu Ošanjići povrh Stoca (4–3. vijek p. n. e). Daorsi su bili ilirsko pleme koje je živjelo od 300. do 50. godine prije nove ere u dolini rijeke Neretve i ovdje izgradilo svoj megalitski grad. Danas se na pustom području nekadašnjeg grada Daorsona nalaze kamene ruševine, brojni spomenici.

Ostaci ovog nekad najjačeg grada u širem području nalaze se u Ošanjićima, blizu Stoca u Bosni i Hercegovini. Činile su ga tri cjeline.

Opis

Središnje i najvažnije mjesto zauzima tvrđava – akropola koja je bila opasana "kiklopskim" zidinama od golemih kamenih blokova (sličan onima u Mikeni u Grčkoj). U njoj su bili smješteni svi važniji upravni, javni i vjerski objekti. Odbrambeni zid koji se pruža od jugozapada prema sjeveroistoku bio je dug 65 metara, širok 4,2 m, a visok između 4,5 i 7,5 metara, imao je vrata i tornjeve na oba kraja.

Zaravan Banje

Mapa koja pokazuje mediteranska naselja prije Rimljana.

Ovdje se nalazilo planski organizirano naselje, podignuto nakon Akropole, na površini od oko 15 ha. Mnoštvo ostataka raznih većih i manjih objekata sačuvani su u temeljnoj zoni. Izdvajaju se kvartovi s trgovima, nekropola, dvije gradske cisterne.

Podgradinski prostor (Greben)

Na istočnim liticama, odmah ispod stjenovitog podnožja Gradine, pa sve do 100 metara iznad obale rijeke Radimlje nalaze se terase usječene s jedne strane u živu stijenu, a s druge ojačane podzidom. Bile su povezane stepenicama s Akropolom. Na njima je otkriveno desetak stambenih objekata s pripadajućim malim dvorištima. Postojale su i manje horizontalne prometnice.

Daorsi su preuzeli grčki jezik i pismo, te su bili u stalnim trgovačkim vezama sa Grcima. Pronađeni su ostaci brojnih amfora za vino te dijelova fine keramike, ali najvredniji nalaz je brončana kaciga ukrašena nizom grčkih likova: Afrodite, Nike, Helija, Dionisa, Muza, Pegaza i drugih, a natpis na njoj je sličan natpisu na kacigi pronađenoj u Makedoniji. Pronađeni su također i ostaci granitne skulpture Kadma i Harmonije, ali i Ilirski reljef s trinaest zmija i pet pari orlovskih krila.

U jednom manjem objektu pronađena je kovaonica novca s prigodnim alatima i matricama, 39 raznih novčića (29 s likom kralja Ballaiosa iz 168. p. n. e, te devet sa grčkim natpisom "ΔΑΟΡΣΩΝ" i likom lađe).^[4] Novac je značio nezavisnost plemena Daorsa, kao i potvrdu da su imali razvijeno zanatstvo, kulturu i trgovinu s drugim narodima.

Propast grada

Nakon propasti ilirske države, Daorsi su pod patronatom rimske države, sa određenom autonomijom. Još prije propasti ilirske države Daorse su iz pravca rijeke Cetine napadali Dalmati, moćno ilirsko ratničko pleme. Rat protiv Dalmata se vodio od 156. do 155. godine p.n.e. Rimljani su krenuli u ratne operacije protiv Dalmata iz Narone, gdje su imali jako uporište i potporu Daorsa. Oni su Neretvu štitili od Dalmata i prije dolaska rimske vojske u Naronu. U tom ratu Dalmati su teško poraženi i oslabljeni za duže vrijeme.

U vrijeme građanskih ratova između Cezarovih i Pompejevih pristalica na istočnoj obali Jadranskog mora opet su se Dalmati našli na jednoj strani, a Daorsi na suprotnoj.

Iz podataka o ratovima rimskog pretora Vatiniusa protiv ilirskog plemena Dalmata, može se prilično tačno utvrditi vrijeme uništenja grada Daorsona i definitivnog prekida života u tom gradu. Skoro je sigurno da su Delmati baš u to vrijeme (44./43. godine) napali centar Daorsa, grad Daorsoi, i potpuno ga razorili. Tada je uništen i dio plemena Daorsa. Arheološki materijal s Utvrđenja (Akropole), Banja i Grebena ispod Utvrđenja nije mlađi od sredine ili druge polovice I stoljeća p.n.e., što se podudara s pretpostavljenim vremenom Dalmatskog napada na grad i s prekidom života u tom gradu.

Na ruševinama grada Daorsona nikada nije nastalo novo naselje. Pojedinačni i rijetki nalazi zastupljeni su na tom prostoru iz raznih epoha i stoljeća, pa i najnovijeg vremena, jer su se ljudi tamo često kretali.

Novi centar Daorsa razvio se u dijelu Vidova polja i današnjeg Stoca početkom I stoljeća p.n.e. kao municipij Diluntum.

Također pogledajte

Neretva

Literatura

Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić -Sarajevo, 1966- KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE
K. Hoermann i V. Radimsky, Ošanići kod Stoca, GZM 1892. Sarajevo str. 40–46.
Đuro Basler, Gradina na Ošanićima kod Stoca, Naše starine III, Sarajevo, 1956. str. 79–94.
Zdravko Marić, Rezultati istraživanja utvrđenog ilirskog grada kod Ošanića blizu Stoca (1890–1978). Hercegovina 9, Mostar 1995, str. 43–93 / Hercegovina 10, Mostar 1995, str. 7–33.

Reference

^ The Art treasures of Bosnia and Herzegovina - Đuro Basler, Mirza Filipović, Sulejman Balić, 1987, stranica 28
^ Grčki utjecaj na istočnoj obali Jadrana: zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 24. do 26. septembra 1998. godine u Splitu by Nenad Cambi, ISBN 9531631549 ,2002, stranica 432
^ Henry A. Ormerod, Piracy in the Ancient World, JHU Press, 1924, p. 184.
^ Dragićević, I. Daorsi coins and a contribution to the understanding of the circulation of coinage in Daorsi territory 2016, 107-128,

Vanjski linkovi

Daorsoi na Wikimedia Commonsu

[1] The Art treasures of Bosnia and Herzegovina - Đuro Basler, Mirza Filipović, Sulejman Balić, 1987, stranica 28

[2] Grčki utjecaj na istočnoj obali Jadrana: zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 24. do 26. septembra 1998. godine u Splitu by Nenad Cambi, ISBN 9531631549 ,2002, stranica 432

[3] Henry A. Ormerod, Piracy in the Ancient World, JHU Press, 1924, p. 184.

[4] Dragićević, I. Daorsi coins and a contribution to the understanding of the circulation of coinage in Daorsi territory 2016, 107-128,

[1]

[2]

[3]

[4]