Idi na sadržaj

Camiguin

Koordinate: 9°10′19″N 124°42′58″E / 9.17194°N 124.71611°E / 9.17194; 124.71611
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Za druga značenja, pogledajte Camiguin (čvor).
Camiguin
Izvorno ime: Camiguin Island
Plaža na ostrvu Camiguin
Camiguin nalazi se u Filipini
Camiguin
Camiguin
Geografija
LokacijaMore Mindanao
Koordinate9°10′19″N 124°42′58″E / 9.17194°N 124.71611°E / 9.17194; 124.71611
ArhipelagVisayas
Površina238,6 km2
Dužina33 km
Širina14 km
Najveća nadmorska visina1.713 m
Najviša tačkaMount Mambajao
Administracija
Država
RegijaSjeverni Mindanao
Pokrajina Camiguin
Glavni gradMambajao
Demografija
Stanovništvo88.500
Dodatne informacije
Vremenska zona

Camiguin je filipinski otok u pokrajini Camiguin, regija Sjeverni Mindanao u arhipelagu Visayas. Otok je istovremeno i sjedište istoimene pokrajine, kojoj pripada još nekoliko obližnjih manjih otoka.

Etimologija

[uredi | uredi izvor]

Ime otoka dolazi od riječi Kamagong, vrste drveta iz porodice ebanovine.[1]

Geografija

[uredi | uredi izvor]
Karta s položajem otoka

Camiguin se nalazi 10 km sjeverno od Mindanaoa, najjužnijeg otoka Filipina. Na sjeverozapadu se nalazi otok Bohol udaljen 54 km.[2] Na najvećoj dužini Camiguin je dug 33, a širok 14 km. Na njemu je izgrađena 64,2 km duga cesta, koja je osim asfaltiranog dijela dužine 240 m betonirana. Izgradnju ceste financirala je Vlada Španije u vrijednosti od oko 10 miliona eura.[3] Na otoku živi oko 88.500 stanovnika[4] na površini od 238,6 km². Oko 10% površine je pod zaštitom prirode i s 22,27 km2 čini zaštićeno područje Timpoong i Hibok-Hibok.

Teritorijalna podjela

[uredi | uredi izvor]

Općine na otoku su: Catarman, Guinisiliban, Mahinog, Mambajao, Sagay. Najveće naselje je Mambajao s 38.735 stanovnika (2005.)

Klima

[uredi | uredi izvor]
JanFebMarAprMajJunJulAugSepOktNovDec
Najviša prosječna temperatura (°C)222224212523232221242322Ø22,7
Najniža prosječna temperatura (°C)171920202120192021222020Ø19,9
Padavine (mm)533310226121145269307244247278336324Σ3340
Temperatura u °C • padavine u mmDijagram:
Temperatura
22
17
22
19
24
20
21
20
25
21
23
20
23
19
22
20
21
21
24
22
23
20
22
20
janfebmaraprmajjunjulaugsepoktnovdec
Padavine
533
310
226
121
145
269
307
244
247
278
336
324
janfebmaraprmajjunjulaugsepoktnovdec
Izvor: NASA[5]

Vulkani

[uredi | uredi izvor]
Vulkan Hibok-Hibok

U vulkanskoj opservatoriji Filipinskog instituta za vulkanologiju i seizmologiju, koja se nalazi na otoku, u blizini glavnog grada, zabilježena je aktivnost sedam vulkana: Mount Vulcan (zadnja erupcija 1871), Mount Guinsiliban, Mount Tres Marias, Mount Uhay, Mount Mambajao (visine 1240 m), te najviši Mount Timpoong s 1580 m, kao i najaktivniji Hibok-Hibok visine 1332 m čiji je krater udaljen 5 km od opservatorije.[6] Ime Hibok-Hibok dolazi od zvukova uzavrele lave, koje su stanovnici otoka opisali kao "hi … bok, hi … bok …". Posmatračkim aktivnostima opservatorije pripadaju i registriranje seizmičkih pomjeranja, promjene u izlaženju gasova i pare iz vulkana, promjene temperature, kvalitativne i kvantitativne hemijske analize mora i termalnih izvora.

Od početka evidentiranja, najjača aktivna faza Hibok-Hibok bila je od septembra 1948. do 1953. Prva manja erupcija iz 1948. nije nanijela štetu, ali je ekspolatacija sumpora u krateru zaustavljena. 1949. godine je poginulo 79 ljudi od klizišta, prourokovanog erupcijom. U jutro 4. devembra 1951. je došlo do nove erupcije, koja je ponovo izazvala klizanje zemljišta. Piroklastični tok temperature 800 °C koji je bio usmjeren prema Mambajao doveo je do mnogobrojnih ljudskih žrtava. Podaci o broju su različiti te se kreću od 206 mrtvih i 800 nestalih, po izjavi filipinskog predsjednika Elpidia Quirina;[7] dok je po podacima Pokrajinske vlade stradalo 3000 ljudi.[8] Po naučnim istraživanjima poginulo je 68 ljudi. Erupcija je opustošila oko 19 km2 zemljišta, broj stanovnika se zbog iseljavanja gotovo prepolovio.

Na sjeverozapadu otoka, 13 km od Mambajao nalazi se vulkan Mount Vulcan, vulkanska kupola, koja se strmo spušta u more. Na cesti oko vulkana nalaze se radnje sa suvenirima, a tu započinje i križni put s 14 stanica , obilježenih biljelim kipovima, koji vodi prema vulkanu,koji se nanovo formirao nakon erupcije 1871. godine. Tu se odvija godišnja uskršnja procesija (filipinski: Panaad), koja je duga 64 km i ide uzduž otoka. Nešto dalje južnije nalaze se ostaci crkve Gui-ob, u nekadašnjem naselju Cotta Bato, osnovano od španskih osvajača, danas pod imenom Kotabato. Naselje je nakon erupcije vulkana Mont Vulcan Daan 1871. godine potpuno uništeno. Podaci o žrtvama su kontradiktorni: po nekim izvorima veoma veliki, a po nekim niski, jer je većina stanovništva blagovremeno napustila područje.

Demografija

[uredi | uredi izvor]

Prvobitno stanovništvo bili su pripadnici naroda Manobo, koji su se doselili iz područja današnjeg grada Surigao City s sjeveroistočnog dijela Mindanaoa. Manje grupe oko Sagaya i Guinsilibana koriste i danas stari jezik kinamiguing, ali se najviše koristi cebuano i hiligaynon izmješan s engleskim jezikom. Po popisu stanovništva iz 2015. godine na otoku živi 88.500 stanovnika.[4] Porast broja stanovnika u periodu 1990-2010. bio je u prosjeku 1,34% godišnje, što je među najnižim stopama na Filipinima.[9]

Historija

[uredi | uredi izvor]
Križ u moru pri obali, kod "potpoljenog groblja"

Po starim španskim dokumentima Ferdinand Magellan se iskrcao na ostrvo 1521. godine, a 1565. godine Miguel Lopez de Legaspi.[10] Prva naselja s španskim doseljenicima nastala su 1679. na sjeverozapadu ostrva pod imenom Katagman, od čega vuče korijene ime grada Catarman, koji se nalazi južnije od tog naselja. Naselje se nalazilo kod današnjeg naselja (filipinski: barangay)[a] Bonbon, ali je nakon erupcije vulkana Mount Vulcan 1871. godine, potpuno uništeno. Preostali tragovi naselja su ostaci debelih zidina stare španske crkve Guiob i njen odvojeni crkveni toranj. Nedaleko udaljeno groblje Catarman Viejo, starog Catarmana, se prilikom pomjeranja zemljišta usljed erupcije, pomjerilo u more, te se danas u tom području naziva potopljeno groblje. Groblje se danas nalazi na oko 6 m dubine, a pri posebno niskom nivou mora, mogu se vidjeti nadgrobni spomenici. Godine 1982. napravljen je kameni križ, koji obilježava položaj groblja. U drugoj polovini maja, održava se morska procesija, gdje stanovnici otoka bacaju cvijeće i svijeće u more u znak sjećanja na mrtve, kao i na žrtve tokom erupcije vulkana.

Današnji glavni grad provincije Mambajao, je gradom proglašen 1855. godine, a početkom 20. vijeka razvio se u najprometniju luku u Sjevernom Mindanaou, te je dobio na regionalnom značaju. Za vrijeme Špansko-američkoga rata Camiguin je 1901. godine zauzet od američke vojske. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, otok su zauzele japanske trupe, koje su veći diuo otoka razrušile. Nakon osamostaljenja Filipina 4. jula 1946. godine, Camiguin je bio dio pokrajine Misamis Oriental, sve do 1968. kada postaje samostalna pokrajina s glavnim gradom Mambajaom.[8] Početkom 1950-ih na otoku je živjelo oko 69.000 stanovnika, a nakon erupcije vulkana Mount Hibok-Hibok 4. decembra 1951, slijedilo je iseljavanje stanovništva, te se broj smanjio na 34.000. Tek krajem 20. vijeka broj stanovnika je dosegao taj broj iz 1950-ih godina.

Privreda

[uredi | uredi izvor]

Stanovnici otoka privređuju uglavnom od lova ribe i poljoprivrede. Najznačajnije je uzgajanje riže, kokosovih oraha, kao i aromatičnog voća lanzones (latinski: Lansium domesticum). Povodom berbe tog voća održava se četverodnevni Lanzones festival, jedna vrsta Dana berbe.

Turizam

[uredi | uredi izvor]

Camiguin je još turistički malo poznat. Na otoku postoje turistički smještaji različitog nivoa. U zadnje vrijeme je poznat po mogućnostima za ronjenje. Zbog slabe prometne povezanosti, broj turista nije veliki. Zbog toga su česte turističke ronilačke grupe s manjim brojem ronilaca, koji mogu razgledati podvodne crne korale (latinski: Antipatharia). Turističke atrakcije su Old Volcano, White Island, kao i podmorsko zaštićeno područje Mantigue Island.

Promet

[uredi | uredi izvor]
Trajekt u pravcu Mindanao. U pozadini je južni dio Caminguina

Camiguin je prometno povezan morskim i zračnim putem. Redovne avionske linije lete za Manilu i Cebu City. Na otoku se nalaze tri luke: Balbagon, Benoni i Guinsiliban. Najprometnija luka je Benoni na jugoistoku od kud plovi oko deset trajekata u pravcu Balingoana.[11] što je ujedno najkraća veza s drugim otocima. Od Benonija plovi dnevno jedan brzi trajekt u pravcu Cagayan de Oro, te tri puta sedmično katamaran prema Jagna na Boholu. Ostali trajekti povezuju Benoni s Cagayan de Oro i Guinsiliban mit Balingoan, kao i Balbagon s Jagnom i Cebu Cityjem. Sjeverozapadno od Mambajao nalazi se mali regionalni aerodrom. Najbliži veći aerodrom je Aerodrom Bancasi u Butuan Cityju i Aerodrom Laguindingan u Cagayan de Oro, kao i međunarodni aerodromi u Cebu Cityju i Davao Cityju.

Javni promet se odvija u minibusima i triciklima. Minibusi su uglavnom tipa multicab se mogu unajmiti za pojedinačne vožnje, ali voze i na redovitim linijama između Mambajaoa und Catarmana. Redovite linije su minibusi koji voze kružno oko otoka, te se razlikuju po pravcu kretanja: u pravcu sjevera ili u pravcu istoka.

Vidi takođe

[uredi | uredi izvor]

Napomene

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Barangay je najmanja administrativna podjela na Filipinima, u filipinskom jeziku označava pojam za selo, općinu, okrug, a često i za gradsku četvrt.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ POPCOM (Commission on Population - eine zur nationalen Wirtschaft- und Entwicklungsbehörde der Philippinen gehörende Agentur): Arhivirano [Date missing] na: 122.53.149.75 [Error: unknown archive URL]abgerufen am 5.
  2. ^ Bertelsmann 2003, str. 137.
  3. ^ Department of Works and Highways: Šablon:Webarhiv abgerufen am 5. August 2017
  4. ^ a b "Philippine Population Surpassed the 100 Million Mark (Results from the 2015 Census of Population)". psa.gov.ph (jezik: engleski). National Statistic Office. Pristupljeno 12. 11. 2021.
  5. ^ "NASA Earth Observations Data Set Index". NASA. Arhivirano s originala, 6. 8. 2013. Pristupljeno 30. 1. 2016.
  6. ^ "Hibok-Hibok Vulkan". volcanolive.com (jezik: engleski). Pristupljeno 12. 11. 2021.
  7. ^ "Philippines Disasters' Heavy Toll". trove.nla.gov.au (jezik: engleski). The West Australian. 17. 2. 2021. Pristupljeno 12. 11. 2021.
  8. ^ a b "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 10. 7. 2013. Pristupljeno 12. 11. 2021.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  9. ^ "2010 Census and Housing Population" (PDF). psa.gov.ph (jezik: engleski). National Statistic Office. Pristupljeno 12. 11. 2021.
  10. ^ Morga, Antonio de. "History of the Philippine Islands". gutenberg.org (jezik: engleski). Pristupljeno 12. 11. 2021.
  11. ^ "Balingoan to Camiguin: 2020 Ferry Schdule ane Fare Rates". escapemanila.com (jezik: engleski). Pristupljeno 13. 11. 2021.

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Der neue grosse Bertelsmann Weltatlas (jezik: njemački). Wissen Media Verlag GmbH Gütersloh und München.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Camiguin
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Camiguin&oldid=3422668"