Božikovina
| Božikovina (Ilex aquifolium) | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Red | Aquifoliales |
| Porodica | Aquifoliaceae |
| Rod | Ilex |
| Vrsta | I. aquifolium |
| Dvojno ime | |
| Ilex aquifolium L. | |
Božikovina (lat. Ilex aquifolium) je vrsta biljke koja prirodno raste u zpadnoj i južnoj Evropi, sjeverozapadnoj Africi i jugoistočnoj Aziji. U kulturama kršćanskog svijeta smatra se prirodnim svetim drvetom, po čemu je i imenovana.[1][2][3][4]
I. aquifolium je vrsta poznata kao božićni ukras, a smatra se tipskom vrstom roda Ilex. To je zimzeleno drvo ili grm, naprimjer, u sjenovitim područjima šuma hrasta i bukve, te u živicama. Ima veliku sposobnost prilagodbe različitim uvjetima te je pionirska vrsta u ponovnom popunjavu rubova šuma ili šumskih čistina i proplanaka.
Kao drvo, može narasti i preko 10 m visine. Obično se nalazi kao grm ili malo drvo, visine oko 1 m, sa ravnom ili piramidnom krošnjom, koja se grana iz baze. To je spororastuća biljka koja obično ne dostiže punu zrelost, zbog ispaše, rezanja ili požara. Može poživjeti i 500 godina, ali obično ne dostiže 100.
Opis
[uredi | uredi izvor]
(listovi su odstranjeni da bi se jasnije vidjeli cvjetovi)
Božikovina je je zimzeleno stablo koje naraste oko 10–25 m visine, sa drvenim stablom dugim oko 40–80 cm, rijetko 1 m ili više. Listovi su dugi 5–12 cm i 2–6 cm široki i naizmjenično su raspoređeni. Zimzeleni su u trajanju od oko pet godina, a tamnozeleni na gornjoj površini i svjetliji na donjoj, ovalni, kožasti, sjajni. U mladih i na donjim granama zrelih stabala, listovi imaju 3-5 oštrih bodlji na svakoj strani, naizmjenično prema gore i dolje, a lišće gornje grane zrelog drveća nema bodlje.[5]
Cvjetovi su bijeli, četverodijelni, jednospolni, a oprašuju ih pčele. Božikovina je diecijska (dvodoma), što znači da biljke imaju isključivo muške ili isključivo ženske cvjetove. Spol se ne može odrediti dok biljka ne počne cvjetati, obično između 4. i 12. godine starosti. Kod muških jedinki, cvjetovi su žućkasti i pojavljuju se u pazušnim (aksilarnim) grupama. Cvjetovi ženskih biljaka su izolirani ili u grupama od tri, mali i bijeli ili blago ružičasti, a sastoje se od četiri latice i četiri čašična lista, djelomično spojeni pri osnovi.
Toksičnost i ljekovitost
[uredi | uredi izvor]Bobice božikovine sadrže alkaloide, kofein i teobromin, a općenito se smatraju toksičnim za ljude, iako su njihova otrovna svojstva vjerovatno precijenjena, a smrtni slučajevi su gotovo nepoznati. Prekomjeran unos je moguć kod djece ili kućnih ljubimaca, koje privlače jarko crvene bobice. Bobice su emetogene, što je pripisano drogi Ilicinu, iako se u biljci nalaze kofein i teobromin, koji su mnogo toksičniji, općenito, za pse i mačke.[6]
List srodnih vrsta (na primjer I. paraguariensis, poznat i kao yerba mate u državama Južne Amerike) se koristi da bi se dobilo kofeinom bogato piće (mate), koje ima kofeina u iznosima približnima onima u kahvi. Moguće je, ali neprovjereno, da I. aquifolium ima jednake količine kofeina u listovima. Zapisano je da se na području Schwarzwalda koristi kao zamjena za čaj.[7] Božikovina se rijetko koristi u medicinske svrhe, ali je poznato da djeluje kao diuretik, antipiretik i laksativ.[8]
Ilex aquifolium također sadrži saponin, teobromin (ksantin), ilicin, kofein, kofeinsku kiselinu i žuti pigment, ileksantin.[9] [10][11]
Dodatne slike
[uredi | uredi izvor]-
Habitus velikog stabla božikovine -
Plodovi božikovine -
Šarolika božikovina -
Grana božikovine sa plodovima
-2.jpg)
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Ilex aquifolium
- ^ Med-Checklist: Ilex aquifolium
- ^ Rushforth, K. (1999). Trees of Britain and Europe. Collins ISBN 0-00-220013-9.
- ^ Flora of NW Europe: Ilex aquifolium Arhivirano 9. 6. 2009. na Wayback Machine
- ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2003): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-592-6.
- ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
- ^ Grieve. "Grieve Herbal". Grieve Herbal. Grieve. Pristupljeno 26. 2. 2014.
- ^ Wren, R.C. (1988). Potter's New Cyclopedia of Botanical Drugs and Preparations. C.W. Daniel ISBN 0-85207-197-3.
- ^ Heinz, A. (1975). Drogenkunde. W. de Gruyter
- ^ Leikin, Jerrold Blair; Frank P. Paloucek (2002). Poisoning & Toxicology Handbook, Third Edition. Hudson, Ohio USA: Lexi-Comp Inc. str. 80. ISBN 978-1-930598-77-5.
- ^ Turner, Nancy J.; P. von Aderkas (2009). The North American Guide to Common Poisonous Plants and Mushrooms. Timberpress. str. 210. ISBN 978-0-88192-929-4.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]