Aorta
Aorta je glavna i najveća arterija u ljudskom tijelu, koja potiče iz lijeve srčane komore i proteže se do trbuha, gdje se ona razdvaja na dvije manje arterije (zajedničke ilijačne arterije). Aorta distribuira kisikom zasićenu krv u sve dijelove tijela, putem sistemske cirkulacije.[1]
Struktura
[uredi | uredi izvor]Odjeljci
[uredi | uredi izvor]
U anatomskim izvorima aorta je obično podijeljena na odjeljke (sekcije).[2][3][4][5]
Jedan od načina klasifikacije dijelova aorte je anatomska podjela, gdje grudna aorta (ili grudni dio aorte) polazi od srca do dijafragme. Aorta se zatim nastavlja prema dolje, kao trbušna aorta (ili trbušni dio aorte) od dijafragme do aortne račve.
Drugi sistem dijeli aortu s obzirom na njen tok i smjer krvotoka. U ovom sistemu aorta započinje kao uzlazna aorta, pa izlazi s gornje strane srca, a zatim pravi zaokret, poznat kao aortni luk. Slijedeći luk, ona zatim ide nadolje, kao silazna aorta. Silazna aorta ima dva dijela. Počinje se spuštati u noj šupljini i prema tome je poznata kao grudna aorta. Nakon prolaska kroz dijafragmu, ona je poznata kao trbušna aorta. Njeno stablo završava se dijeljenjem na dva glavna krvna suda, zajedničke ilijačne arterije i manju srednju liniju, zvanu srednja krstačna arterija.[6]:18
Uzlazna aorta
[uredi | uredi izvor]Uzlazna aorta započinje na otvoru aortnog zaliska u lijevoj srčanoj komori. Skupa sa plućnim stablom, prolazi kroz zajednički perikard ni omotač. Ova dva krvna suda uvijaju se jedan oko drugog, zbog čega aorta započinje teći straga do plućnog trupa, ali završava skretanjem na njegovu desnu, prednju stranu.[7]
Tranzicija iz uzlazne aorte u aorzni luk je u perikardnom prijevoju na aorti.[8]
U korijenu uzlazne aorte, lumen ima tri mala džepa između kvržica aortnog zaliska i zida aorte, koji se nazivaju aortni sinusi ili Valsalveovi sinusi. U lijevom aortnom sinusu je početak lijeve srčane arterije, a desni aortni sinus također vodi do desne srčane arterije. Ove dvije arterije zajedno opskrbljuju srce. Iz stražnjeg aortnog sinusa ne izlaze srčane arterije. Zato se lijevi, desni i stražnji aortni sinusi nazivaju i lijevo-srčani, desno-srčani/koronarni i nesrčani/nekoronarni sinusi.[7]:191
Aortni luk
[uredi | uredi izvor]Petlja aortnog luka obavija se preko lijeve plućne arterije i bifurkacije plućnog stabla, s kojom ostaje povezan preko ligamentum arteriosum. To je ostatak fetusne cirkulacije koja se gubi nekoliko dana nakon rođenja. Pored ovih krvnih sudova, aortni luk prelazi i lijevu glavnu bronhiju. Između luka i plućnog trupa nalazi se mreža autonomnih nervnih vlakana, srčani pleksus ili aortni pleksus . Lijevi vagusni nerv, koji prolazi ispred aortnog luka, daje glavnu granu, povratni grkljanski nerv, koji se savija ispod aortnog luka, samo bočno od ligamentum arteriosum. Zatim se vraća u vrat.
Aortni luk a ima tri glavne grane: od proksimalne do distalne, one su brahiocefalno stablo, lijeva zajednička karotidna arterija i lijeva subklavikulska arterija. Brahiocefalno stablo opskrbljuje desnu stranu glave i vrata, kao i desnu ruku i zid grudnog koša, dok posljednja dva zajedno opskrbljuju lijevu stranu istih regija.
Aortni luk završava, a silazna aorta započinje na nivou međupršljenskog diska, između četvrtog i petog grudnog pršljena (T4–T5 grudni pršljen) .[7]
Grudna aorta
[uredi | uredi izvor]Silazna grudna aorta dovodi do međurebarne i podrebarne arterije, kao i do gornje i donje lijeve bronhijske arterije i promjenljive grane do jednjaka, medijastinuma i perikarda. Njen najniži par grana su gornjee frenične arterije, koje opskrbljuju dijafragmu i podrebarne arterije dvanaestog rebra.[9]
Trbušna aorta
[uredi | uredi izvor]Trbušna aorta započinje u aortnom prorezu dijafragme, na razini 12. grudnog pršljena.[10] Nastaje od slabinske i muskulofrenične arterije, bubrežne i srednje nadbubrežne i utrobnlih arterija (celijačna, gornja mezenterna i donja mezenterna arterija). Završava se bifurkacijom u lijevu i desnu zajedničku ilijačnu arteriju. Na mjestu bifurkacije također izvire manja grana, srednja krstačna arterija.
Razvoj
[uredi | uredi izvor]Uzlazna aorta razvija se iz odvodnog trakta, koji u početku započinje kao jedna cijev koja, u ranom razvoju, povezuje srce sa aortnim lukovima (koji će činiti velike arterije), ali se zatim odvaja u aortu i plućni trup.
Aortni lukovi započinju kao pet parova simetričnih arterija koje povezuju srce sa leđnom aortom, a zatim imaju značajno preuređivanje[11] da bi se formirala konačna asimetrična struktura velike arterije, pri čemu 3. par arterija doprinosi zajedničkoj karotidi, desna 4. formira bazu i srednji dio desne potključnjačke arterije, a lijeva 4. je središnji dio aortnog luka. Glatki mišići velikih arterija i skupina ćelija koje čine aortno-plućni septum, koji razdvaja aortu i plućnu arteriju izvedeni su iz srčanog nervnog grebena. Ovaj doprinos nervnog grebena velikom glatkom mišiću arterije je neobičan, jer većina glatkih mišića potiče od mezoderma. Zapravo glatki mišići unutar trbušne aorte potiču od mezoderma, a srčane arterije, koje izlaze neposredno iznad polumjesečastih zalistaka, imaju glatke mišiće mezodermnog porijekla.
Mikroanatomija
[uredi | uredi izvor]
Aorta je elastična arterija i kao takva je prilično rastegljiva. Sastoji od heterogene smjese glatkih mišića, nerava, intimnih i endotelnih ćelija, te ćelija sličnih fibroblastima i složenog vanćelijskog matriksa. Vaskularni zid sastoji se od nekoliko slojeva poznatih kao tunica externa, tunica media i tunica intima. Debljina aorte zahtijeva široku mrežu sitnih krvnih sudova zvanih vasa vasorum, koje hrane vanjski sloj tunike i vanjske slojeve aorte.[12] Aortni luk sadrži baroreceptore i hemoreceptore, koji prenose informacije o krvnom pritisku i pH krvi i nivou ugljik-dioksida u medulla oblongata mozga. Mozak obrađuje ove informacije, a autonomni nervni sistem posreduje u homeostatskim odgovorima.
Unutar tunike, glatki mišići i vanćelijski matriks su kvantitativno najveće komponente vaskularnog zida aorte. Temeljna jedinica aorte je elastična lamela, koja se sastoji od glatkih mišića i elastičnog matriksa. Medijalni sloj aorte, kod sisara, sastoji se od koncentričnih mišičnoelastičnih slojeva (elastične lamele). Komponenta glatkih mišića ne mijenja dramatično promjer aorte, već služi za povećanje krutosti i viskoelastičnosti aortnog zida, kada se aktivira. Biomehaničkim svojstvima aorte dominira elastična matrica. Elastična matrica tvori lamele, koje se sastoje od elastičnih vlakana, kolagena (pretežno tip III), proteoglikana i glikoaminoglikana.[13]
Varijacija
[uredi | uredi izvor]Varijacije mogu se pojaviti u položaju aorte i načinu na koji se arterije od nje odvajaju. Aorta, obično na lijevoj strani tijela, može se naći na desnoj strani (dekstrocardija), u kojoj se srce nalazi na desnoj strani, ili situs inversus, u kojoj je obrnuto mjesto svih organa.[9]:188
Mogu se pojaviti i varijacije u grananju pojedinih arterija. Naprimjer, lijeva kičmena arterija može nastati iz aorte, umjesto lijeve zajedničke karotidne arterije.[9]:188
Pri urođenom poremećaju zvanom patent ductus arteriosus, fetusni ductus arteriosis se ne uspije zatvoriti, ostavljajući otvoren sud koji povezuje plućnu arteriju sa proksimalnim dijelom silazne aorte.[14]
Funkcija
[uredi | uredi izvor]
Aorta opskrbljuje svu sistemsku cirkulaciju, što znači cijelo tijelo, osim respiratorne zone pluća. Preciznije govoreći, grane iz uzlazne aorte opskrbljuju srce, aortnog luka opskrbljuju glavu, vrat i ruke, iz grudne silazne aorte opskrbljuju se grudi (isključujući srce i respiratornu zonu pluća), dok grane iz trbušne aorte opskrbljuju trbuh. Karlica i noge krv dobijaju iz zajedničkih ilijačnih arterija.
Klinički značaj
[uredi | uredi izvor]Poremećaji u gređi i/ili funkciji aorte, izazijaju mnoge smetnje i bolesti, kao što su:
- Aneurizma aorte - mikotična, bakterijska (npr. sifilis], senilna, genetička, povezana sa bolešću zalistaka
- Koorktacija aorte
- Disekcija aorte
- Aortna stenoza
- Aortitis, upala aorte koja se može vidjeti kod traume, infekcija i autoimunih bolesti
- Ateroskleroza
- Ehlers – Danlosov sindrom
- Marfanov sindrom
- Trauma, kao što je traumatskaa ruptura aorte, najčešće grudna i distalno od lijeve potključne arterije.[15] and often quickly fatal[16]
- Premještanje velikih krvnih sudova, kaosee also dekstrotranspozicija i levotranspozicija velikih arterija
Etimologija i historija
[uredi | uredi izvor]Riječ 'aorta' potiče od kasnolatinskog aorta , na osnovu starogrčkog ἀορτή, ἀείρω – aortē, aeirō = podižem, sakupljam.[17] Ovaj termin prvi je upotrbio Aristotel, kada je opisivao aortu i precizno detaljizira kako se čini da je 'ovješena' iznad srca.[18]
Funkcija aorte dokumentirana je u Talmudu, gdje je zabilježena kao jednan od tri glavna suda, koji ulaze ili izlaze iz srca i gdje je perforacija povezana sa smrću.[19]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Maton, Anthea; Jean Hopkins; Charles William McLaughlin; Susan Johnson; Maryanna Quon Warner; David LaHart; Jill D. Wright (1995). Human Biology Health. Englewood Cliffs, New Jersey: Prentice Hall. ISBN 978-0-13-981176-0.
- ^ Tortora, Gerard J. (1995). Principles of Human Anatomy (Seventh izd.). Harper Collins. str. 341, 367, 369. ISBN 978-0-673-99075-4.
- ^ Tortora, Gerard J.; Grabowski, Sandra Reynolds (1996). Principles of Anatomy and Physiology (Eighth izd.). Harper Collins. str. 634. ISBN 978-0-673-99355-7.
- ^ Hole, John W. Jr.; Koos, Karen A. (1994). Human Anatomy (Second izd.). Wm. C. Brown. str. 479. ISBN 978-0-697-12252-0.
- ^ De Graaff, Van (1998). Human Anatomy (Fifth izd.). WCB McGraw-Hill. str. 548–549. ISBN 978-0-697-28413-6.
- ^ Putz, R.; Pabst, R., ured. (2006). Atlas van de menselijke anatomie (Translated from German (Atlas der Anatomie des Menschen)) (jezik: Dutch) (3rd izd.). Bohn Stafleu van Loghum. ISBN 978-90-313-4712-4.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
- ^ a b c Drake, Richard L.; Vogl, Wayn A.; Mitchell, Adam W. M. (2010). Gray's Anatomy for Students (2nd izd.). Churchill Livingstone (Elsevier). ISBN 978-0-443-06952-9.
- ^ Netter, Frank H. (2003). Atlas of Human Anatomy (3rd izd.). ICON Learning Systems. ISBN 978-1-929007-21-9.
- ^ a b c Drake, Richard L.; Vogl, Wayne; Tibbitts, Adam W.M. Mitchell; illustrations by Richard; Richardson, Paul (2005). Gray's anatomy for students. Philadelphia: Elsevier/Churchill Livingstone. ISBN 978-0-8089-2306-0.
- ^ Lech, C; Swaminathan, A (novembar 2017). "Abdominal Aortic Emergencies". Emergency Medicine Clinics of North America. 35 (4): 847–67. doi:10.1016/j.emc.2017.07.003. PMID 28987432.
- ^ Bamforth, Simon D.; Chaudhry, Bill; Bennett, Michael; Wilson, Robert; Mohun, Timothy J.; Van Mierop, Lodewyk H.S.; Henderson, Deborah J.; Anderson, Robert H. (1. 3. 2013). "Clarification of the identity of the mammalian fifth pharyngeal arch artery". Clinical Anatomy (jezik: engleski). 26 (2): 173–182. doi:10.1002/ca.22101. ISSN 1098-2353. PMID 22623372.
- ^ Ritman, E; Lerman, A (2007). "The dynamic vasa vasorum". Cardiovascular Research. 75 (4): 649–658. doi:10.1016/j.cardiores.2007.06.020. ISSN 0008-6363. PMC 2121590. PMID 17631284.
- ^ Tsamis, A.; Krawiec, J. T.; Vorp, D. A. (2013). "Elastin and collagen fibre microstructure of the human aorta in ageing and disease: a review". Journal of the Royal Society Interface. 10 (83): 20121004. doi:10.1098/rsif.2012.1004. ISSN 1742-5689. PMC 3645409. PMID 23536538.
- ^ MedlinePlus > Patent ductus arteriosus Update Date: 21 December 2009
- ^ Samett EJ. http://www.emedicine.com/radio/topic44.htm Aorta, Trauma. eMedicine.com. Accessed on: April 24, 2007.
- ^ Tambyraja, A; Scollay, JM; Beard, D; Henry, JM; Murie, JA; Chalmers, RT (2006). "Aortic Trauma in Scotland - A Population Based Study". European Journal of Vascular and Endovascular Surgery. 32 (6): 686–689. doi:10.1016/j.ejvs.2006.04.006. PMID 16750920.
- ^ Illustrated Steadman's Dictionary, 24th ed.
- ^ Harper, Douglas. "Aorta". Online Etymology Dictionary. Pristupljeno 5. 1. 2014.
- ^ Rosner, Fred (1995). Medicine in the Bible and the Talmud: Selections from classical Jewish sources (Augm. izd.). Hoboken, NJ: KTAV Pub. House. str. 87–96. ISBN 9780881255065.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
