Antigona (Sofoklo)

Antigona pred mrtvim Polinikom, slika Nikiforosa Lytrasa, 1865.

Antigona (Ἀντιγόνη) Tragedija grčkog književnika Sofokla, izvedena prvi put oko 442 pr. Kr. Radnja zasnovana na mitovima o sudbini Edipova roda, a obrađuje temeljni zaplet kada Edipova kći Antigona, unatočoj izravnoj zapovjedi Kreonta, vladara Tebe, pokapa brata Polinika koji je u sukobu s bratom Eteoklom i ujakom Kreontom pokušao zauzeti Tebu, pri čemu je ubijen. Kreont ne želi prekršiti vlastitu zapovjed jer vjeruje da je u bitnom interesu države da Antigona bude živa zazidana u grobnicu. Prorok Tirezija, međutim, tvrdi kako bogovi to ne odobravaju, pa Kreont naloži otvaranje grobnice, ali kad se Antigona već bila objesila. Kreontov sin Hemon, kojemu je ona bila zaručnica, tada se ubije, a ubije se i Kreontova žena Euridika kada čuje za udes sina i njegove zaručnice. Takav je zaplet oblikovan izuzetnom vještinom, a napetost je dijlozima pojačana do konačne suprotnosti između dosljednosti Kreonta kao političkog vladara i Antigonina uvjerenja da ljubav i poštivanje tradicije čine najviše vrjednosti. U neminovnom sukobu ova dva načela izvrsno se ocrtavaju i karakterne osobine likova, pa je mitska priča samo temelj i svojevrsna pozadina Sofoklova dramaturškog umijeća.

Antigona se drži vrhunskim ostvaranjem svjetske književnosti, a o važnosti i značenju njezine tematike govore i brojne, često različite interpretacije, kao i drame koje su je prerađivale i prilagođavale drugim vremenima, od kojih je izuzetno vrijedna istoimena drama francuskoga književnika J. Anouilha, izvedena 1944., koja radnju smješta u okvire okupirane Francuske u doba Drugoga svjetskog rata.

Sadržaj

Likovi:

• Antigona - Edipova kći, Ismenina sestra
• Ismena - Edipova kći, Antigonina sestra
• Kreont - njihov ujak, tebanski kralj
• Tiresija - prorok
• Hemon - Kreontov sin
• Euridika - Kreontova žena
• Stražar
• Glasnici
• Zbor

Antigona je kćer Edipa i njegove majke, te djevojka Kreontovog sina Hemona. Ona predstavlja tragičnog junaka koji se bori za pravdu i moralne zakone. Njena dva brata, Polinik i Eteoklo, sukobili su se u ratu i poginuli. Ona je pokopala Polinika, iako je kralj Kreont naredio da ne smije biti pokopan (zbog njegovog povoda vojske na Tebu). Ona nije marila ni za Polinikov čin, a niti za kraljev proglas, te je postupila po božijem (etičnom) zakonu. Njena zla sudbina samo je nastavak loših događaja u njenoj porodici, koji počinju s ocem Edipom. Ona je posrednik sukoba božijeg i ljudskog. Uprkos smrtnoj presudi, ne kaje se zbog svog čina, a svojim idealima ostaje vjerna do kraja.

Kreont je tebanski kralj koji je dao proglas zabrane pokopa Polinika, te osuđuje Antigonu i Izmenu na smrt. Ne popušta u svojoj odluci, iako ga mnogi odgovaraju i predviđaju zlo. Kada na kraju uviđa svoju grubu grešku, pokušava se iskupiti, no stvari su već krenule u pogrešnom smjeru, te mu žena i sin počine samoubistvo. On je također dosljedan svojim idealima, tvrdoglav, ali dobar kralj koji je svojom hrabrošću i upornošću došao na čelo Tebe.

Ismena, Antigonina sestra, kćerka Edipa i Jokaste, nije željela pokopati Polinika, te odgovara Antigonu od toga. Kada dolazi kod kralja, iz straha od smrti plače, no želi podijeliti krivicu s Antigonom iako nije kriva. Kreont je uprkos svemu stavlja u tamnicu da dijeli (sudbinu) presudu s Antigonom. Ona se ne bori ni za božanske zakone, etiku, niti za državne zakone. Nema hrabrosti, te ne želi sebi praviti nikakve probleme zbog umrlog brata i njegovih prava.

Hemon je Kreontov sin i Antigonin vjerenik. Jako ga pogađa očevo nerazumijevanje, te počinjava samoubistvo u mržnji prema ocu i tuzi prema Antigoni. Euridika, žena Kreontova, majka Hemona, počinjava samoubistvo nakon spoznaje o Hemonovoj smrti.

Tiresija je mudar prorok, koji je mnogo puta pomogao Kreontu, pokušava ga odgovoriti od presude, te mu proriče smrt. Kreont se zbog njegovog proroštva dvoumi, no ne posustaje u naumu.

Zbor čine tebanski starješine, čija starost (kojom ih Sofoklo često opisuje) predstavlja mudrost i iskustvo. On (neutralno, sa strane) komentira događaje, daje savjete likovima, razgovara s njima, te opisuje prošle događaje.

Sažetak radnje

Prvi čin

Razgovor Antigone i Izmene predočava nam njihova stajališta i Antigoninu namjeru (da pokopa Polinika unatoč kraljevoj zabrani). U stajaćoj pjesmi zbor pjeva o Poliniku i njegovom pohodu na Tebu.

Drugi čin Kreont daje proglas (da Polinik ne smije biti pokopan) i obrazlaže povode njegova davanja.

A brata njegova Polinika,

Što ko bjegunac vratio se u svoj zavičaj I roda našeg bogove do temelja Popalit vatrom htjede, krvi naše se nasititi, Nas kao roblje odvesti, Za njega evo ja proglasih sad, Da grob mu niko ne spravi ni ožali...

Dolazak stražara i glasnika s objavom da je neko pokopao Polinika te njihov dijalog s Kreontom. Stajaća pjesma opisuje čovjekovu moć i nadmoć nad životinjama.

Treći čin Dolazi stražar dovodeći Antigonu i obavještava o njenom činu. Antigona obrazlaže motive i povod svog postupka, a Kreont joj objašnjava svoje stajalište i uvjerava je da je u krivu. Dolazi Izmena te razgovara s Antigonom. U stasimu zbor opisuje zlo i zlu sudbinu Antigoninu.

Četvrti čin Dolazi Hemon kod oca Kreonta te ga pokušava uvjeriti da je u krivu. U stajaćoj pjesmi zbor pjeva o ljubavi.

Peti čin Antigona pjeva tužaljku o svom životu te razmišlja o svojoj sudbini i idealima. U stasimu zbor opisuje druge nesretnike u grčkim mitovima.

Šesti čin Dolazak proroka Tiresije u Kreontov dvor te mu proriče nesreću, no Kreont ne popušta. U razgovoru Kreonta i Zbora, Kreont uviđa da je u krivu te odlazi osloboditi Antigonu. Stasim opisuje Tebu i okolicu te zbor moli Zeusa za pomoć u nevolji.

Sedmi čin Glasnik nam objavljuje Hemonovu smrt te potom smrt Euridike. Još se prikazuje Kreontovo žaljenje te ljutnja na nesklonost bogova.

Zanimljivosti

• Francuski dramatičar Jean Anouilh 1944. godine piše savremenu verziju „Antigone” koja je smještena u današnje doba. Njegovi likovi imaju psihu modernih ljudi no bit samog sukoba ostaje ista kao i u Sofokla. Dramu je na naš jezik preveo Radovan Ivšić.

Citati

• Za nemogućim ne valja posizati. (Izmjena)
• Ne voli niko loših vijesti glasnika. (Stražar)
• Kod zimske bujice drveće - vidjet ćeš / Što njoj popušta, grane sebi očuva. / A opre l' joj se, s korijenom ga iščupa. (Hemon)
• Čovjek najviše onakav vrijedi, što je svakog znanja pun. (Hemon)
• Tvrdoglavost je isto što i bezumlje. (Tiresija)
• Nerazbor za čovjeka je nesreća baš najveća. (Glasnik)

Vanjski linkovi

• „Antigona” (en)
• „Antigona” u prozi (en)
• „Antigona” (grč)