Ante Gotovina

Ante Gotovina
Ante Gotovina
	Ante Gotovina 2015. godine
Puno ime	Ante Gotovina
Rođenje	12. oktobar 1955 (69 godina); Tkon, NR Hrvatska, FNRJ
Nacionalnost	Hrvat
Služba	1973 - 1978. (Legija stranaca); 1991 - 2000. (Hrvatska vojska)
Čin	caporal-chef; General pukovnik
Ratovi	Rat u Hrvatskoj; Rat u Bosni i Hercegovini
Važnije bitke	Operacija Maslenica; Operacija Ljeto '95.; Operacija Oluja; Operacija Maestral
Vojska	Legija stranaca; Hrvatska vojska
Rod vojske	Pješadija
Komandovao	HVO Livno; Zborno područje Split
Odlikovanja	Red kneza Domagoja; Red bana Jelačića; Red hrvatskog trolista; Red hrvatskog križa

Ante Gotovina (Tkon^[1], Pašman, Hrvatska 1955) jest penzionisani general Vojske Republike Hrvatske.

Biografija

Ante Gotovina jedan je od istaknutih učesnika rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995.

Njegov otac Milan je bio dalmatinski ribar. Njegova majka Ana izgubila je život 4. marta 1959, štiteći djecu od eksplozije mine kojom se u blizini kuće lomio kamen. Porodica se sa Pašmana preselila u Pakoštane, a brigu o djeci preuzela je teta Marija Miočev.^[2] Sa 17 godina postao je pripadnik Legije stranaca. Služio je u 2. padobranskoj pukovniji, a kasnije kao ronilac u istoj jedinici (CRAP).^[2] Učestvovao je u vojnim operacijama u Čadu, a u Gvatemali je obučavao pripadnike paravojnih jedinica koji su se borili u građanskom ratu. Djelovao je i u drugim državama Južne Amerike. Nakon petogodišnjeg staža u francuskoj vojsci stekao je francusko državljanstvo. U 1980-im godinama zbog pljačke zlatare u Francuskoj, kratko je bio u zatvoru.^[3]

Rat u Hrvatskoj

Stupivši u kontakt sa hrvatskim iseljenicima u Argentini, Gotovina i nakon proglašenje samostalnosti Hrvatske, se vraća u Hrvatsku u junu 1991, odmah stupivši u Zbor Narodne Garde. Učestvuje u borbama u Zapadnoj Slavoniji i gradovima (Novska, Nova Gradiška) u sastavu 1. gardijske brigade, prvo kao borac, a zatim kao komandant. Nakon ranjavanja i oporavka, od 1992. do 1996. vrši dužnost komandanta Zbornog područja Split, a nakon toga je glavni inspektor odbrane. Brzo je vojno napredovao, te je u činu general-bojnika bio jedan (uz Janka Bobetka i Antu Rosu) od glavnih zapovjednika u Operaciji Maslenica, a kao general-pukovnik organizira i vodi više ključnih vojnih operacija: odbranu Livna i Tomislavgrada od jedinica Vojske RS, dugotrajne vojne operacije u kojim su tokom desetak mjeseci slomljena srpska odbrana u Livanjskom polju, obroncima Dinare i Šator planine, osvajanje Glamoča i Bosanskog Grahova, te opkoljavanje Knina što je stvorilo preduslove za izvršenje Operacije Oluja^{[nedostaje referenca]} Nakon toga, Gotovina je u drugoj polovini 1995. glavni zapovjednik združenih snaga HV i HVO u Operaciji Maestral, kada je potpuno razbijena VRS, a hrvatske snage su zajedno sa Armijom Republike Bosne i Hercegovine došle na udaljenost 23 km od Banje Luke.

Međunarodni sud za ratne zločine

Promjenom vlasti u januaru 2000, dolazi do antagoniziranja novouspostavljene šesteročlane koalicije i novog predsjednika Mesića sa jedne strane, te poražene stranke HDZ-a i većeg broja najviših hrvatskih oficira, odnosno onih koji nisu imali simpatija za vlast liberalno-anacionalne provenijencije. Zbog otvorenog pisma nekoliko hrvatskih najviših oficira, u kojem je oštro kritikovana politika nove vlasti, a koju je supotpisao, Gotovina je penzonisan 2000.

Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije u Haagu podigao je u junu 2001. optužnicu protiv Ante Gotovine, optužujući ga za planiranje etničkog čišćenja, ratne zločine, te učešće u zločinačkom poduhvatu. Gotovina je odbio primiti optužnicu, te se od podizanja optužnice do hapšenja 7. decembra 2005. na Kanarskim ostrvima nalazio u bijegu, sa nepoznatim prebivalištem. Obje hrvatske vlasti, i koalicijska (2000-2004), i HDZ-ova (2004- ) priznaju legitimitet Haaškog suda i pozivale su Gotovinu da se preda.^{[nedostaje referenca]}

Ante Gotovina je uhapšen 7. decembra 2005. na Kanarskim ostrvima (Španija) u jednom turističkom hotelu zbog optužbe za ratne zločine počinjene protiv srpskih civila i njihove imovine tokom i nakon operacije "Oluja" od augusta do novembra 1995. U prvostepenoj presudi, 2011. general Gotovina osuđen je na 24 godine zatvora.

Dana 16. novembra 2012. u konačnoj, drugostepenoj presudi Gotovina je oslobođen svih optužbi, jer je utvrđeno da nije kriv. Istog dana Gotovina je, zajedno sa Mladenom Markačem pušten iz zatvora, nakon čega su otputovali u Hrvatsku. Presuda se slavila u mnogim gradovima Hrvatske, a istu večer je u Zagrebu, na Trgu bana Jelačića održan doček generalima, na kojem se okupilo više hiljada ljudi.^{[nedostaje referenca]}

Činovi

1991 - pukovnik
1992 - brigadir
30. maja 1994 - general bojnik
4. augusta 1995 - general pukovnik

Odličja, medalje i pohvale

26. maja 1995 - Red kneza Domagoja s ogrlicom,^[4]
26. maja 1995 - Red bana Jelačića
20. maja 1996 - Red hrvatskog trolista
20. maja 1996 - Red hrvatskog križa

Vanjski linkovi

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Ante Gotovina

Reference

^ "Indictment against Ante Gotovina, Case No: IT-01-45-I" (jezik: engleski). International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia. 21. 5. 2001. Pristupljeno 14. 6. 2010.
^ ^a ^b http://www.vojska.net/hrv/zivotopis/g/gotovina/ante/
^ Als Kriegsheld gefeiert, als Kriegsverbrecher gesucht, FAZ, 9. decembar 2005.
^ narodne-novine.nn.hr Arhivirano 28. 10. 2015. na Wayback Machine pristupljeno 30. juni 2009.

[Optuznica_ICTY_2001-1] "Indictment against Ante Gotovina, Case No: IT-01-45-I" (jezik: engleski). International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia. 21. 5. 2001. Pristupljeno 14. 6. 2010.

[vojska-2] ttps://www.vojska.net/hrv/zivotopis/g/gotovina/ante/

[3] Als Kriegsheld gefeiert, als Kriegsverbrecher gesucht, FAZ, 9. decembar 2005.

[4] rodne-novine.nn.hr Arhivirano 28. 10. 2015. na Wayback Machine pristupljeno 30. juni 2009.

[1]

[2]

[3]

[4]