Idi na sadržaj

Amottov test

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Amottov test je jedan od najčešće korištenih empirijskih mjerenja vlažnosti rezervi jezgara u naftnom inženjerstvu. Ovaj metod kombinira dva mjerenja spontane imbibicije i dva prisiljena mjerenja zapremine. Ovaj test kombinira dva različita indeksa: Amottov indeks vode () i Amottov indeks nafte ().

Amott–Harveyev indeks

[uredi | uredi izvor]

Obično se kombiniraju dva Amottova indeksa, što daje Amott–Harveyev index. To je broj između – 1 and 1 koji opisuje vlažnost stijenja u procesu isušivanja. Definiran je kao:

Ova dva indeksa dobijena su putem eksperimentalne specijalne analize jezgra (SCAL) (porozne ploče ili centrifugalnim) iscrtavanjem krive kapilarnog pritiska kao funkcije zasićenja vode kao što je prikazano na gornjoj slici:

gdje

  • = zasićenje vodom pri nultom kapilarnom pritisku tokom procesa imbibicije,
  • = nereducibilno zasićenje vodom, a
  • = preostalo zasićenje naftom nakon imbibicije.

gdje

  • = zasićenje naftom pri nultom kapilarnom pritisku tokom procesa sekundarnog isušivanja,
  • = nereducibilno zasićenje vodom, i
  • = preostala nevlažna faza zasićenja nakon imbibicije.

Stijena je definirana kao:

  • Vodna vlažnost: kada je Amott-Harveyev indeks je između 0,3 i 1;
  • Slaba vodna vlažnost: ako je ovaj indeks između 0 i 0,3;
  • Slaba naftna vlažnost: kada je Amott–Harveyev indeks između –0,3 i 0;
  • Naftna vlažnost: ako je Amott–Harveyev indeks između –1 i –0,3.[1][2]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]

Dopunska literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Dake, L.P., "Fundamentals of Reservoir Engineering", Elsevier Scientific Publishing Company, Amsterdam, 1977.
  • Amott, E., "Observations relating to the wettability of porous rock", Trans. AIME 219, pp. 156–162, 1959.