Vampir
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Vampir (lampir, lampijer, starosl. ǫpyrь) je mitološko biće za koje se općenito vjeruje da je oživjeli mrtvac koji noću siše krv usnulim ljudima. Prema istočnoevropskim pučkim vjerovanjima noću ustaje iz groba i ljudima siše krv sve dok ga se ne spali ili mu se srce ne probode glogovim kocem. Po predaji živi od čovječije ili životinjske krvi, i posjeduje mnoge čarobne i nadnaravne moći. Skoro sve kulture i civilizacije posjeduju varijantu mita o krvopijnim stvorenjima ili vampirima.[1][2][3]
Vjerovanja u vampire su zabilježena u kulturama širom svijeta; Termin vampir populariziran je u zapadnoj Evropi nakon izvještaja o masovnoj histeriji iz 18. vijeka o već postojećem narodnom vjerovanju na Balkanu i u istočnoj Evropi koje je u nekim slučajevima rezultiralo mutilacijom leševa i optuživanjem ljudi za vampirizam.[4] Vjerovanje u vampire neki etnolozi tumače kao izdanak davne predodžbe evropskih i izvanevropskih naroda o tome da duša može primiti oblik neke životinje, pa zato duše nekih ljudi noću oblače životinjsku kožu, otimaju duše članova svojih porodica koje potom konzumiraju na vampirskim gozbama, nakon toga žrtve venu i umiru.[2]
U moderno doba, vampir se općenito smatra fiktivnim bićem, iako vjerovanja u vampire u raznim oblicima još uvijek postoje u nekim kulturama.
Etimologija
urediRiječ vampir razvila se iz praslavenske riječi *ǫpyrŭ ili *opirŭ, a u XVIII. je stoljeću iz južnoslavenskih jezika (prema jednima) ili pak iz polapskog ili staropoljskog (prema drugima) ušla u njemački i francuski;[2] U južnoslavenskim krajevima, posebice na području Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije upotrebljava se i izraz lampir, lampijer i lepir. U tradiciji balkanskih Roma bilježi se izraz lampijerović.[3]
Vjerovanja
urediVjerovanje u vampire postoji već milenijumima. Kulture poput Mezopotamaca, Hebreja, starih Grka, Manipura i Rimljana imale su priče o demonima i duhovima koji se smatraju prethodnicima modernih vampira. Uprkos pojavljivanju vampirskih stvorenja u ovim drevnim civilizacijama, vampir kakvog ga danas poznajemo skoro isključivo potiče iz jugoistočne Evrope ranog 18. vijeka kada su zabilježene i objavljene usmene tradicije mnogih etničkih grupa u ovom regionu.[4]
Teško je napraviti jedan konačan opis folklornog vampira, ipak postoji nekoliko elemenata zajedničkih mnogim evropskim legendama. Vampiri su obično opisani kao naduti, rumeni, ljubičasti ili tamni; ove karakteristike su se često pripisivale nedavnom ispijanju krvi. Često mrtvima za koje se sumnja da su vampiri, dok leže u pokrovu, curi krv iz usta i nosa, a lijevo oko im je otvoreno.[5] Prema različitim vjerovanjima vampirom postaju ljudi koji su se rodili na neuobičajen način, npr. u posteljici, ljudi koji su se za života krivo zaklinjali i općenito zli ljudi, oni koji su za života bili vješci, koji su rođeni iz veze vještice i vraga, oni kojima su za života vampiri sisali krv, mrtvaci preko kojih je dok su ležali na odru preskočila ili kojima je ispod odra prošla neka životinja, najčešće mačka ili pas, mrtvaci koji su žrtve uroka. Pojavljuju se u različitim oblicima: u obliku mješine koja se valja po putu, bačve koja se valja po dvorištu, plasta sijena koji se kreće, ili u obliku neke životinje, npr. konja, psa, kvočke s pilićima, ili životinje netipičnog ponašanja, npr. zeca koji se ne plaši, magarca koji ne reve. Misteriozna ubistva pripisuju se vampirima. Kada se za nekoga pokojnika sumnja da se povampirio, organizira se njegovo "ubijanje": otvara se grob, a truplo se probada glogovim kocem. U daljoj prošlosti u tom su sudjelovali i svećenici.[2]
U Bosni, Crnoj Gori i Srbiji postoji vjerovanje da će se prva osoba koja umre od neke epidemije ili kuge podići iz groba u obličju lampira. Prema istim predanjima lampir leži nepokretan u svom grobu preko dana, a navečer posjećuje one koje je poznavao u životu i napada ih, ispijajući krv kroz malenu rupu koju zubima pravi na prsima svojih žrtava. Lampir izgleda identično kako je izgledao za života osim što mu je koža crvenkasta i njegovo tijelo se čini blago nadutim, što se bolje uočava nakon što se nahrani. Jedina fizička promjena jeste sedam oštrih zuba u njegovim ustima. Onaj koji preživi napad lampira će i sam postati lampir. Ako neko želi postati lampir to čini jedenjem mesa osobe koja je pogubljena. Kako bi se lampir uništio, potrebno je po danu iskopati njegovo tijelo i spaliti ga. U tradiciji balkanskih Roma postoji vjerovanje u lampijerovića, koji je dijete ljudske žene i vampira. Rađa se kao prirodni neprijatelj vampira.[3]
U savremeno doba
urediU savremenoj popularnoj fikciji, vampir se obično prikazuje kao uglađeni, harizmatični zlikovac.[5] Takva fikcija je započela poezijom iz 18. vijeka i nastavila se sa kratkim pričama iz 19. vijeka, od kojih je prva i najuticajnija bila "Vampir" Džona Polidorija (1819) sa vampirom lordom Ruthvenom.[6] Podvizi lorda Ruthvena dalje su istraženi u nizu vampirskih predstava u kojima je on bio antiheroj. Tema vampira nastavila se u serijskim publikacijama kao što je Varney the Vampire (1847) i kulminirala je u najpoznatijem vampirskom romanu u historiji: Drakuli Brama Stokera, objavljenom 1897.[7] Vremenom, neki atributi koji se sada smatraju integralnim postali su ugrađeni u vampirov profil: očnjaci i ranjivost na sunčevu svjetlost pojavili su se tokom 19. vijeka zahvaljujući vampiru Varneyu i grofu Drakuli i njihovim upečatljivim zubima, te grofu Orloku iz Murnauovog filma Nosferatu (1922) koji se plaši dnevne svjetlosti. Plašt se pojavio u scenskim produkcijama 1920-ih, s visokim ovratnikom koji je uveo dramaturg Hamilton Deane kako bi pomogao Drakuli da 'nestane' na sceni.[8] Iako nije često eksplicitno dokumentirano u folkloru, besmrtnost vampira je jedan atribut koji se uveliko pojavljuje u filmu i književnosti.[9]
Uprkos općem nevjerovanju u postojanje vampira, prijavljuju se povremena viđenja vampira i sličnih bića širom svijeta. Društva za lov na vampire i dalje postoje.[10] Zabilježeni su slučajevi poput onog u srbijanskom selu Zarožju gdje mještani i danas strahuju od povratka stogodišnjeg vampira Save Savanovića.[11]
Vampiri u popularnoj kulturi
urediReferemce
uredi
- ^ "Hrvatski jezični portal". hjp.znanje.hr. Pristupljeno 30. 3. 2022.
- ^ a b c d "vampir | Hrvatska enciklopedija". www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 30. 3. 2022.
- ^ a b c Bane, Theresa (2010). Encyclopedia of vampire mythology. Jefferson, N.C.: McFarland & Co., Publishers. ISBN 978-0-7864-5581-2. OCLC 650823213.
- ^ a b Silver, Alain (2011). The vampire film : from Nosferatu to True Blood. James Ursini (4th ed., updated and expanded izd.). Montclair, N.J.: Limelight Editions. ISBN 978-0-87910-395-8. OCLC 567188258.
- ^ a b Barber, Paul (1988). Vampires, burial, and death : folklore and reality. New Haven: Yale University Press. ISBN 0-300-04126-8. OCLC 17508995.
- ^ Jøn, A. Asbjørn (4. 11. 2001). "From Nosferatu to Von Carstein: Shifts in the Portrayal of Vampires". Australian Folklore (jezik: engleski). 16 (0). ISSN 0819-0852.
- ^ Christopher., Frayling, (1992). Vampyres : Lord Byron to Count Dracula. Faber. ISBN 0-571-16311-4. OCLC 1038121070.CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)
- ^ Skal, David J. (1994). The monster show : a cultural history of horror. New York, N.Y., U.S.A.: Penguin Books. ISBN 0-14-024002-0. OCLC 31528374.
- ^ Matthew., Bunson, (2001). The vampire encyclopedia. Random House International. ISBN 0-517-16206-7. OCLC 45990727.CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)
- ^ Cohen, Daniel (1982). The encyclopedia of monsters. New York: Dodd, Mead. ISBN 0-396-08102-9. OCLC 8474196.
- ^ "Debeli srpski vampir pio je krv 99 godina, mještani se još boje". www.24sata.hr (jezik: hrvatski). Pristupljeno 30. 3. 2022.