Prijeđi na sadržaj

The Artist

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Umetnik (film iz 2011))
Za ostala značenja, vidi The Artist (razvrstavanje).
The Artist
Kino-poster
RežijaMichel Hazanavicius
ProducentThomas Langmann
ScenarioMichel Hazanavicius
UlogeJean Dujardin
Bérénice Bejo
MuzikaLudovic Bource
FotografijaGuillaume Schiffman
MontažaAnne-Sophie Bion
Michel Hazanavicius
StudioLa Petite Reine
ARP Sélection
DistribucijaWarner Bros. (Francuska)
The Weinstein Company (SAD)
Entertainment Film Distributors (UK)
Datum(i) premijere
15. 5. 2011 (2011-05-15) (Cannes)
12. 10. 2011 (2011-10-12) (Francuska)
Trajanje100 min.
Zemlja Francuska
Jeziknijemi
engleski titlovi
Budžet15 mil. $
Bruto prihod72,742.717 $

Umjetnik (eng. The Artist) je francuska komična drama iz 2011. godine koju je napisao i režirao Michel Hazanavicius, a u kojoj su glavne uloge ostvarili Jean Dujardin i Bérénice Bejo. Radnja filma odvija se u Hollywoodu između 1927. i 1932. godine, a fokusirana je na padanje popularnosti nijemih filmova i njihove glavne glumačke zvijezde odnosno na uspon zvučnih filmova i njihove prve glumačke zvijezde. Velika većina filma je nijema; snimljen je u crno-bijeloj tehnologiji te je pobrao hvalospjeve filmskih kritičara diljem svijeta. Glavni glumac Jean Dujardin proglašen je najboljim glumcem na filmskom festivalu u Cannesu 2011. godine, gdje je film imao svoju svjetsku premijeru.

Sam film nominiran je u čak šest kategorija za filmsku nagradu Zlatni globus 2011. godine od kojih je svojio tri: za najbolji film (mjuzikl/komedija), najboljeg glavnog glumca u mjuziklu/komediji (Dujardin) te za najbolju originalnu glazbu. U siječnju 2012. godine film je nominiran u čak dvanaest kategorija za britansku nagradu BAFTA[1] te u deset kategorija za prestižnu filmsku nagradu Oscar[2] uključujući i one za najbolji film, najboljeg redatelja, najbolji originalni scenarij, najboljeg glavnog glumca i najbolju sporednu glumicu (Bejo). U Francuskoj je film nominiran za deset nagrada Cesar[3] uključujući one za najbolji film, glavnog glumca, glavnu glumicu i originalni scenarij.

Radnja

[uredi | uredi kod]

1927. godine zvijezda nijemih filmova George Valentin (Jean Dujardin) dolazi na premijeru svog novog filmskog uratka - A Russian Affair. Nakon premijere, na ulazu u kino Valentin pozira za fotografe i novinare u trenutku kada mlada djevojka, Peppy Miller (Bérénice Bejo), diveći se Valentinu iz gužve koju sačinjavaju njegovi obižavatelji, ispušta svoju torbicu. Ona se saginje kako bi ju uzela, ali ju masa slučajno gurne u Valentina koji reagira poprilično optimistično i od cijelog događaja napravi show za fotoreportere. Sljedećeg dana Millerica se nađe na naslovnici časopisa Variety uz naslov: "Tko je ova djevojka?". Kasnije odlazi na audiciju za plesačice, a tamo je zapazi Valentin koji od šefa studija Ala Zimmera (John Goodman) zahtijeva da se upravo ona nađe u manjoj ulozi nove produkcije Kinograph Studija. Uz malu Valentinovu pomoć, Millerica se polagano počinje uzdizati u filmskoj industriji, dobivajući sve bolje i bolje uloge.

Dvije godine kasnije, Zimmer službeno objavljuje kraj produkcije nijemih filmova u Kinograph Studijima unatoč protivljenju Valentina koji inzistira na tome da u zvučnim filmovima nema budućnosti. On odlučuje sam producirati i režirati nijemi film, financirajući ga vlastitim sredstvima. Premijera filma događa se istoga dana kada i premijera Milleričinog novog zvučnog filma što znači samo jedno - Valentinovu propast. Njegova supruga, Doris (Penelope Ann Miller) izbacuje ga iz kuće i on ode živjeti u stan sa svojim pomagačem Cliftonom (James Cromwell). U međuvremenu Miller postaje velika holivudska zvijezda.

Nakon što bude i financijski uništen zbog pada burze 1929. godine, Valentin biva prisiljen dati na aukciju sve svoje stvari te Cliftonu daje otkaz. Clifton nikako ne želi Valentina ostaviti samog unatoč činjenici što mu glumac nije dao plaću već godinu dana, ali ipak odlazi. Očajan i pijan, Valentin zapaljuje sve role filmova u kojima je ikad glumio te ostaje zatočen u stanu kojim se počinje širiti požar. Ipak, njegov pas privlači pozornost policajca koji se nalazio u blizini i nakon što ga spase odvode ga u bolnicu gdje se oporavlja. Millerica ga dolazi posjetiti i pita ga da li želi doseliti u njezinu kuću kako bi se u potpunosti oporavio. On se uskoro budi u krevetu i saznaje da je Clifton u međuvremenu počeo raditi za Millericu.

Millerica u Kinograph Studiju inzisitra kod Zimmera da Valentin glumi u njezinom sljedećem filmu i prijeti odlaskom ako ovaj ne pristane na njezine uvjete. Nakon što Valentin sazna da je upravo Millerica bila ta koja je na aukciji kupila sve njegove stvari, on se vraća u izgoreni stan. U panici, Millerica dolazi i pronalazi Valentina u stanu baš u trenutku dok ovaj želi počiniti samoubojstvo. Njih dvoje se mire i prisjećaju da je Valentin sjajan plesač pa Millerica uspijeva nagovoriti Zimmera da im dopusti da zajedno snime mjuzikl.

U tom trenutku čujemo zvuk njihovog plesanja dok uvježbavaju scenu iz filma. Nakon završetka koreografije, Zimmer kaže: "Rez! Izvrsno. Prekrasno. Može još jedanput?" Valentin u svom prvom zvučnom dijalogu u filmu odgovori: "Sa zadovoljstvom" s jakim francuskim naglaskom.

Glumačka postava

[uredi | uredi kod]

Produkcija

[uredi | uredi kod]
Jean Dujardin - glumac koji u filmu Umjetnik tumači ulogu Georgea Valentina. Dujardin je za svoj portret zvijezde nijemih filmova koja polako pada u zaborav osvojio Zlatni globus u kategoriji najboljeg glavnog glumca u mjuziklu/komediji te je proglašen najboljim glumcem na filmskom festivalu u Cannesu. Također je zaradio nominacije u istim kategorijama za filmske nagrade BAFTA i Oscar

.

Bérénice Bejo - glumica koja u filmu Umjetnik tumači ulogu Peppy Miller. Za svoj portret mlade glumice koja postaje velika holivudska zvijeda, Bejo je zaradila nominacije za filmske nagrade Zlatni globus i Oscar u kategoriji najbolje sporedne ženske uloge te nominaciju za nagradu BAFTA u kategoriji glavne ženske uloge.

Redatelj Michel Hazanavicius godinama je sanjao o tome da snimi nijemi film ponajviše zbog toga što je većina filmaša kojima se divi došla iz tog doba, a također i zbog same prirode takvih filmova. Prema izjavama njegova želja za snimanjem nijemih filmova u početku nije bila ozbiljno prihvaćena, ali nakon financijski uspješnih špijunskih filmova OSS 117: Cairo, Nest of Spies i OSS 117: Lost in Rio producenti su počeli iskazivati interes. Formiranje filmske naracije započelo je Hazanaviciusovom željom da ponovno radi s glumcima Jeanom Dujardinom i Bérénice Bejo (njegovom suprugom) koji su glumili u filmovima OSS 117. Hazanavicius je izabrao formu melodrame prvenstveno zbog toga što je smatrao da su filmovi iz nijeme ere takvog žanra ujedno i najkvalitetniji. Krenuo je u opsežno istraživanje Hollywooda 20-tih godina prošlog stoljeća i proučavanje nijemih filmova kako bi pronašao ispravnu tehniku pomoću koje će njegova priča i njegov film biti shvatljivi bez pretjeranog korištenja među-titlova. Scenarij za film napisao je u roku od četiri mjeseca.[4]

Film Umjetnik snimljen je u formatu 1.33:1 što je ujedno bio i standardan format nijemih filmova. Iako je film crno-bijeli, on je sniman u boji. Svi tehnički detalji, uključujući leće, osvjetljenje i pokrene kamere su bili kalibrirani kako bi sve izgledalo kako treba.[5]

Film su producirali La Petite Reine i ARP Sélection za 13.47 milijuna Eura, uključujući i ko-produckijsku potporu Studija 37 i France 3 Cinéma te pretprodajnu investiciju Canala+ i CinéCinéma.[6] Glumačku i filmsku ekipu sačinjavaju i francuski i američki članovi.[4]

Snimanje filma trajalo je sedam tjedana na lokaciji u Los Angelesu. Tijekom snimanja Hazanavicius je puštao glazbu iz klasičnih holivudskih filmova.[4]

Glazba iz filma

[uredi | uredi kod]

Glazbu za film komponirao je Ludovic Bource, a producirana je u Belgiji. Snimljena je uz pomoć filharmonijskog orkestra iz Brüssela kojim je dirigirao Ernst Van Tiel. Snimanje je trajalo šest dana tijekom mjeseca travnja 2011. godine u Flagey studiju u Brüsselu.[7] Službeni soundtrack u prodaju je pušten 21. listopada 2011. godine kroz Sony Classical Records.[8]

Na soundtracku se nalazi samo jedna pjesma, "Pennies from Heaven", u izvedbi Rose "Chi-Chi" Murphy. Pjesma je napisana 1936. godine, premda je radnja filma smještena u razdoblje od 1927. do 1932. godine.

Popis glazbe

[uredi | uredi kod]
  1. "The Artist Ouverture" – 1:02
  2. "1927 A Russian Affair" – 3:36
  3. "George Valentin" – 5:35
  4. "Pretty Peppy" – 2:32
  5. "At The Kinograph Studios" – 1:37
  6. "Fantaisie D'amour" – 3:09
  7. "Waltz For Peppy" – 3:22
  8. "Estancia Op. 8" – 3:40
  9. Red Nichols & His Five Pennies: "Imagination" – 2:56
  10. "Silent Rumble" – 1:16
  11. "1929" – 1:30
  12. "In the Stairs" – 3:15
  13. Duke Ellington: "Jubilee Stomp" – 2:33
  14. "Comme Une Rosée De Larmes" – 3:24
  15. "The Sound of Tears" - 4:47
  16. Rose Murphy: "Pennies From Heaven" – 2:13
  17. "1931" – 4:44
  18. "Jungle Bar" – 2:07
  19. "L'ombre Des Flammes" – 5:57
  20. "Happy Ending ..." – 5:43
  21. "Charming Blackmail" – 2:12
  22. "Ghosts From The Past" – 2:00
  23. "My Suicide (Dedicated To 03.29.1967)" – 6:24
  24. "Peppy And George" – 2:05

Distribucija

[uredi | uredi kod]

Film je premijerno prikazan u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Cannesu 15. svibnja 2011. godine.[9] Iako je prvotno planirano da film ne bude u službenoj konkurenciji, tjedan dana prije otvaranja festivala odlučeno je suprotno.[10] Službena kino distribucija filma u Francuskoj započela je 12. listopada 2011. godine.[11] Prava na distribuciju filma u SAD-u, Velikoj Britaniji i Australiji otkupila je kuća The Weinstein Company.[12] Film je sa službenom kino distribucijom u SAD-u krenuo 25. studenog 2011. godine.

Kritike

[uredi | uredi kod]

Na popularnoj internet stranici Rotten Tomatoes film ima 97% pozitivnih kritika temeljenih na 177 tekstova, uz prosječnu ocjenu 8.8/10.[13] Na drugoj internet stranici koja skuplja kritike, Metacritic, film je dobio ocjenu 89/100, temeljenu na sveukupno 40 kritika.[14]

Kritičar Mark Adams iz Screen Dailyja proglasio je film "pravim zadovoljstvom"; "elegantan stil uz predivne glumačke izvedbe Jeana Dujardina i Bérénice Bejo jedan je od najneočekivanijih pozitivnih filmova godine." Međutim, također je istaknuo: "Doduše, film se čini pomalo trom pred kraj prve trećine budući se glazba pomalo ponavlja, a i češće se koriste među-titlovi. Ipak, Hazanavicius uspijeva filmu dati pravi šarm i toplinu, a filmski obožavatelji natjecat će se u tome tko će prije opaziti neke vizualne ili glazbene reference."[15]

Peter Bradshaw iz The Guardiana opisao je kako ga je "film digao na noge" i istaknuo: "Jedva čekam da ga ponovno pogledam."[16] Kritičar Geoffrey McNab iz The Independenta nazvao je film "sigurnim hitom među publikom, ali i jednim od najboljih pokazatelja prave umjetnosti" davši mu pet zvjezdica u svojoj kritici s filmskog festivala u Cannesu.[17]

Također se i kritičaru Ricku Gorenu iz The Globe and Maila film Umjetnik jako svidio, a posebno je istaknuo "korištenje stare tehnologije i efekata kako bi što bolje ilustrirao osvajanje nove filmske tehnologije."[18]

Kontroverze s Kim Novak

[uredi | uredi kod]

9. siječnja 2012. godine glumica Kim Novak je izjavila da je počinjeno "silovanje" što se tiče filmske glazbe koju je skladao Ludovic Bource, a za koju je u jednom segmentu upotrijebljena glazba Bernarda Herrmanna iz filma redatelja Alfreda Hitchcocka, Vrtoglavica (u kojem je Novak glumila). U članku objavljenom u časopisu Variety, ona je izjavila: "Osjećam da mi je tijelo - odnosno barem onaj radni dio mog tijela - bio uništen filmom." "Ovo je film koji bi trebao stajati sam za sebe, neovisan, a ne oslanjati se na glazbu Bernarda Herrmanna iz filma Vrtoglavica Alfreda Hitchcocka kako bi proizveo još više drame", nastavila je. "Moralno je pogrešno za umjetnike naše industrije da koriste i uništavaju slavna djela kako bi privukli pozornost i aplauz", dodala je. "Sram ih bilo!"

Ubrzo je odgovorio i sam redatelj Michel Hazanavicius: "Film Umjetnik zapravo je ljubavno pismo kinematografiji, a nastao je iz moje admiracije i poštovanja prema povijesti filma. Inspiriran je radom Hitchcocka, Langa, Forda, Lubitscha, Murnaua i Wildera. Volim Bernarda Herrmanna, a njegova je glazba upotrijebljena u mnogim različitim filmovima i ponosan sam što se nalazi i u mojem. Jako poštujem glumicu Kim Novak i žao mi je što se ona ne slaže s navedenim."

Hazanavicius je također izjavio CNN-u: "Koristio sam glazbu iz drugog filma, ali to nije ilegalno. Platili smo za to, tražili smo to i dobili smo dozvolu za to. Za mene nema kontroverze... Žao mi je zbog njezinog mišljenja, ali puno je filmova koji koriste glazbu iz drugih filmova, redatelji to rade cijelo vrijeme i ne mislim da je velika stvar u pitanju."

Još u svibnju 2011. godine kad je film premijerno prikazan u Cannesu Todd McCarthy iz The Hollywood Reportera je već spomenuo problematičnu upotrebu Herrmannove glazbe: "Hazanavicius i Bource odvažno su izabrali eksplicitno pustiti ljubavnu glazbenu temu iz filma Vrtoglavica autora Bernarda Herrmanna koja, doduše, pomaže dramatičnosti scene, ali je toliko poznata da u tom trenutku zaboraviš na film koji gledaš i "odeš" na potpuno drugačiji filmski set. Siguran sam da bi neki prerađeni ekvivalent glazbi bio bolja ideja."

Liste najboljih filmova godine

[uredi | uredi kod]

Film se pojavio na sljedećim listama deset najboljih filmova 2011. godine od strane kritičara:

Kritičar Medij Mjesto
Richard Corliss Time 1.[19]
Peter Bradshaw The Guardian 1.[20]
Robbie Collin The Daily Telegraph 1.[20]
Peter Travers Rolling Stone 2.[21]
Elizabeth Weitzman New York Daily News 2.[20]
Lisa Schwarzbaum Entertainment Weekly 3.[20]
Mark Kermode BBC Radio 5 Live 4.[22]
Richard T. Jameson MSN Movies 4.[20]
Sean Axmaker MSN Movies 5.[20]
Nije objavljen Empire Magazine 5.[20]
Marshall Fine Hollywood & Fine 5.[20]
Nije objavljen Sight & Sound 5.[23]
Roger Ebert Chicago Sun-Times 10.[20]
Nije objavljen Time Out London 10.[20]

Nagrade i nominacije

[uredi | uredi kod]

Oscar

[uredi | uredi kod]

Film Umjetnik nominiran je u 10 kategorija za prestižnu filmsku nagradu Oscar:[24]

Zlatni globus

[uredi | uredi kod]

Film Umjetnik nominiran je u šest kategorija za filmsku nagradu Zlatni globus, a osvojio je tri nagrade:[25]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ „Silent movie The Artist leads Bafta nominations”. BBC News. BBC News. Pristupljeno 17 January 2012. 
  2. ↑ „Martin Scorsese's Hugo leads Oscar charge with 11 nods”. BBC News. BBC News. Pristupljeno 24 January 2012. 
  3. ↑ „Kate Winslet to receive honorary Cesar award”. BBC News. BBC News. Pristupljeno 28 January 2012. 
  4. ↑ 4,0 4,1 4,2 „Interview with Michel Hazanavicius”. English press kit The Artist. Wild Bunch. Arhivirano iz originala na datum 2011-09-14. Pristupljeno 10 May 2011. 
  5. ↑ Steve Rose, "Now in full retrovision", The Guardian (The Guide supplement), 7 January 2012
  6. ↑ Lemercier, Fabien (18 April 2011). „Media frenzy over Sarkozy's election Conquest”. Cineuropa. Pristupljeno 10 May 2011. 
  7. ↑ „Soundtrack for 'The artist' recorded at Brussels”. Brussels Philharmonic. 3 October 2011. Pristupljeno 30 January 2012. 
  8. ↑ „The Artist”. Amazon.com. Pristupljeno 30 January 2012. 
  9. ↑ „Horaires 2011” (French). festival-cannes.com. Cannes Film Festival. Arhivirano iz originala na datum 2012-01-23. Pristupljeno 10 May 2011. 
  10. ↑ Mitchell, Wendy (4 May 2011). „Hazanavicius' The Artist moves into Competition in Cannes”. Screen Daily. Pristupljeno 10 May 2011. 
  11. ↑ „The Artist” (French). AlloCiné. Tiger Global. Pristupljeno 10 May 2011. 
  12. ↑ Tartaglione, 16 May 2011. „Wild Bunch, Weinsteins confirm multi-territory deal on The Artist”. Screen Daily. Pristupljeno 22 May 2011. 
  13. ↑ „The Artist (2011)”. Rotten Tomatoes. Flixster. Pristupljeno 13 January 2012. 
  14. ↑ „The Artist”. Metacritic. CBS Interactive. Pristupljeno 9 January 2012. 
  15. ↑ Adams, Mark (15 May 2011). „The Artist”. Screen Daily. Pristupljeno 22 May 2011. 
  16. ↑ Bradshaw, Peter. „Cannes 2011: The Artist/Michael/Footnote – review”. The Guardian. Pristupljeno 27 October 2011. 
  17. ↑ McNab, Geoffrey. „The Artist, Cannes Film Festival”. The Independent. Pristupljeno 27 October 2011. 
  18. ↑ Groen, Rick (9 December 2011). „The Artist: Mostly mute, it speaks volumes about silent film”. The Globe and Mail. Pristupljeno 13 January 2012. 
  19. ↑ Corliss, Richard (7 December 2011). „The Top 10 Everything of 2011 - The Artist”. Time. Arhivirano iz originala na datum 2012-01-31. Pristupljeno 17 December 2011. 
  20. ↑ 20,00 20,01 20,02 20,03 20,04 20,05 20,06 20,07 20,08 20,09 Dietz, Jason (8 December 2011). „2011 Film Critic Top Ten Lists [Updated Dec. 22”]. Metacritic. CBS Interactive. Arhivirano iz originala na datum 2017-05-10. Pristupljeno 23 December 2011. 
  21. ↑ Travers, Peter (8 December 2011). „10 Best Movies of 2011: The Artist”. Rolling Stone. Arhivirano iz originala na datum 2021-12-29. Pristupljeno 17 December 2011. 
  22. ↑ „Eleven from Eleven”. BBC. 6 January 2012. Pristupljeno 11 January 2012. 
  23. ↑ „2011: The year in review”. Sight & Sound. 17 December 2011. Arhivirano iz originala na datum 2012-05-11. Pristupljeno 17 December 2011. 
  24. ↑ „Oscars 2012: Nominees in full”. Pristupljeno 2012-01-24. 
  25. ↑ „The 69th Annual Golden Globe Awards Nominations”. Hollywood Foreign Press Association. 15 December 2011. Arhivirano iz originala na datum 2012-10-29. Pristupljeno 18 December 2011. 

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kod]
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=The_Artist&oldid=41829905