Zheng He
| Zheng He 鄭和 | |
|---|---|
 Kip admirala Zheng Hea u gradu Malaka, Malezija | |
| Rođenje | 1371. Kunyang, Kina |
| Smrt | 1433. |
| Nacionalnost | Kinez |
| Ostala imena | Ma He Sanbao |
| Zanimanje | admiral, istraživač, dvorski eunuh |
| Godine aktivnosti | 1405. do 1433. |
| Poznat/a po | pomorskim ekspedicijama i istraživanjima |
Zheng He (kin. 鄭和) (rođen oko 1371, umro 1433. ili 1435), ranije latinizirano ime Cheng Ho, bio je kineski moreplovac, istraživač, diplomata i admiral iz perioda rane dinastije Ming. Rođen je kao Ma He (Ma je uobičajeno kinesko prezime, a također i skraćenica od Muhammed, raširena među kineskim muslimanima iz naroda Hui),[1] Zheng je predvodio pomorske ekspedicije po jugoistočnoj, južnoj i zapadnoj Aziji te Istočnoj Africi u periodu između 1405. i 1433. godine. Neki od njegovih velikih brodova bili su dugi i do 120 i više metara, a u njima je moglo boraviti na stotine mornara na četiri nivoa palube.[2]
Kao miljenik cara Yung-loa, čiji dolazak na vlast je podržavao, Zheng He je vrlo brzo dosegnuo na vrh carske hijerarhije te je služio kao komandant prijestolnice Nanjinga na jugu zemlje (glavni grad je kasnije car Yung-lo premjestio u Peking). Njegova putovanja dugo su zanemarivana u zvaničnim kineskim historijskim knjigama, a tek 1904. postala su čuvena ne samo u Kini već i cijelom svijetu nakon objave knjige autora Liang Qichaoa Biografija našeg najvećeg istraživača, Zheng Hea.[3][4] Trojezični natpis u kamenu koji je ostavio Zheng He na ostrvu Cejlonu (danas Šri Lanka) otkriven je 1911. u gradu Galle.
Zheng He je bio drugi sin u porodici porijeklom iz distrikta Kunyang, provincija Yunnan, na jugu današnje Kine.[5] Pri rođenju nosio je ime Ma He.[6][7] Njegova porodica je bila iz naroda Hui. Zheng je imao četiri sestre[5][6][7][8] i jednog starijeg brata.[5][6]
Zhengova porodica je bila muslimanska.[6][7][9] Međutim, u kasnijem životu prihvatio je dosta sinkretična vjerovanja i životnu filozofiju.[6][9] Prema Dreyeru, natpisi iz gradova Liujiagang i Changle ukazuju da je Zhengova privrženost Tianfei (Mazu (媽祖), boginji zaštitnici mornara i pomoraca) bila dominantna vjera koju je usvojio, reflektirajući centralnu ulogu te boginje među pripadnicima kineske istraživačke flote.[6] John Guy navodi, "Kada se Zheng He, muslimanski eunuh, vođa velikih pomorskih ekspedicija u zapadni okean (Indijski okean) početkom 15. vijeka otisnuo na svoja putovanja, tražio je zaštitu od božanske žene, a također se molio i na grobovima muslimanskih "svetaca" na brdu Lingshan, iznad grada Quanzhoua."[10]
Zheng je bio pra-pra-praunuk Sajida Ajjala Šamsa al-Din Omera, koji je bio službenik na dvoru mongolskog cara te guverner provincije Yunnan tokom rane dinastije Yuan.[11][12] Njegov pra-pradjed zvao se Bayan, i bio je raspoređen u mongolskom garnizonu sa sjedištem u Yunnanu.[7] Zhengov djed imao je titulu hadžije.[5][6] Njegov otac je također imao istu titulu, a nosio je prezime Ma.[5][6][7] Ova titula ukazuje da su oni vjerovatno obavili hadždž u Mekku.[5][6][7] Prema nekim izvorima[13] postoje naznake da je Zheng He imao mongolsko i arapsko porijeklo te je da znao pričati arapski jezik.
U jesen 1381. armija dinastije Ming je izvršila invaziju i osvojila pokrajinu Yunnan, koja je do tada bila pod upravom mongolskog princa Basalawarmija, princa od Lianga.[6] Iste godine umro je Zhengov otac Ma Hadždži u borbama između Mingovih vojski i mongolskih snaga.[5] Dreyer u svom djelu iz 2007. navodi da je Zhengov otac poginuo u dobi od 39 godina, dok je pružao otpor Mingovoj vojsci.[6] Levathes navodi da je Zhengov otac poginuo u 37. godini ali nije poznato da li je bio pripadnik mongolske vojske ili se samo zadesio u bici.[5] Wenming, Zhengov stariji brat, sahranio je oca negdje izvan Kunminga.[5] Kada je Zheng postao admiral, dao je da se ukleše epitaf u čast njegovog oca, a koji je sastavio Li Zhigang tokom festivala Duanwu 3. godine vladavine cara Yung-loa (1. juna 1405).[5] Nakon što su Ming trupe zaposjele Yunnan, Zheng kao jedanaestogodišnjak je završio u zarobljeništvu, te je dvije godine kasnije kastriran. Služio je na dvoru prinčeva Yan, Zhu di, koji je kasnije postao car Ming dinastije, Yung-lo (1403-1424).
Zheng se pokazao kao izuzetna sluga te su ga kasnije obrazovali za diplomatu i vojnika. Princ Zhu je mladom Ma Hu dao novo ime po kojem je kasnije bio poznat, Zheng He, prema konju eunuha koji je stradao u jednoj bici kod Zhenglunba. Kao jedno od Zhengovih ostalih imena pojavljuje se i San Bao, koje znači otprilike "tri dragulja". Prema historijskim opisima, Zheng He je imao impozantno tijelo. Bio je visok preko dva metra, svi su ga izuzetno cijenili i voljeli, te je imao vrlo prodoran i dubok glas. Kada je princ Zhu Di postao car 1402. godine, to je označilo i znatan porast vlastitih moći za Zheng Hea. Naredne 1403. godine novi car Yong-lo proglasio ga je admiralom i naredio mu da izgradi flotu brodova kojom će tražiti blaga, čime je imao namjeru proširiti uticaj Kine, da bi time prikazao narodu da Kina izrasta u moćnu državu nakon okupatorske vlasti Mongola. Admiral Zheng He je bio prvi eunuh koji je imao tako visok vojni položaj u srednjovjekovnoj Kini.
Flota Zheng Hea sastojala se iz brodova različitih načina konstrukcije, između ostalih ogromnih džunki, takozvanih "brodova za blago", koji su prema zapisima iz starih kineskih hronika, bile duge do 120 m, a široke do 50 metara. Ipak, novija istraživanja su pokazala da su ovi navodi u velikoj mjeri pretjerani i preuveličani, te da su najveće džunke i ostali Zhengovi brodovi bile duge između 59 i 84 metra.[14] Džunke su bile osnova cjelukupne flote, a gradile su se u Nanjingu, gdje su se na rijeci Yangtze nalazili suhi dokovi. Da bi se postiglo da ovi brodovi mogu ploviti okeanima, gradili su se na pricipu brodskih pregrada.[15]
Flota je mogla prevesti hiljade tona kineske trgovačke robe. U to doba, za navigaciju kineskih brodova već uveliko se koristio kompas, izmišljen u 11. vijeku. Označeni pa zapaljeni mirisni štapići služili su kao satovi. Svaki dan na brodu se smjenjivalo 10 stražara, svaki po 2h i 24 minute. Određivanje geografske širine dobijalo se mjerenjem astronomske visine Polarne zvijezde na sjevernoj, a mjerenjem sazviježđa Južnog križa na južnoj hemisferi.
Prva istraživačko-trgovačka flota sastojala se iz 62 broda. Isplovila je na jesen 1405. sa oko 27.800 mornara. Odredište prvog putovanja bio je grad Kalikut (danas Kozhikode) na jugozapadnoj obali Indije, odakle su trebali donijeti biber i svilu u zamjenu za porcelan. Indija je bila dobro poznata Kinezima jer je već u 7. vijeku "otkrio" i istražio kineski istraživač Xuanzang. Zheng Heova flota se najprije zaustavila na obalama Vijetnama, da bi onda preko Jave i Malake otplovila dalje na zapad preko Indijskog okeana prema Šri Lanki i zatim do jugoistočnih obala Indije. Tamo je flota provela zimu 1406/1407. trgujući i uspostavljajući diplomatske odnose. Na povratku u Kinu, sukobili su se s gusarima, čijeg su vođu zarobili i javno zaklali. Povratak u Nanjing uslijedio je tokom 1407. godine. Na brodu admirala Zhenga plovio je i Ma Huan, koji je služio kao prevodilac, a pratio je tri od sedam Zhengovih ekspedicija. Ma Huanove zabilješke su najbolji izvor o Zhengovim putovanjima koji je opstao do danas.
Drugo putovanje Zhengove flote također je imao za cilj Indiju, da bi tamo osigurala vlast kraljeva Kalikuta. Na ovo putovanje Zhang nije lično išao, jer je tih godina imao obavezu nadzora rekonstrukcije i poprave hramova.
Treće putovanja, koje je za Zhenga bilo drugo, započeto je sa oko 30 hiljada mornara i 48 brodova. Ono je slijedilo sličnu rutu kao i prvo. Tokom putovanja pravljen je logor i skladište za robu. Kada su stigli do obala Šri Lanke, tamošnji kralj se postavio vrlo neprijateljski prema Kinezima. Zhengova vojska porazila je kraljevu armiju, zarobila ga te ga po povratku povela u Nanjing.
Krajem 1412. Zheng je od cara dobio naređenje da pođe na četvrto putovanje. Flota je isplovila oko Nove godine 1414. sa 63 broda i 28.560 mornara. Cilj ovog putovanja bio je Hormuški moreuz na ulazu u Perzijski zaliv, u to vrijeme poznat po kvalitetnim biserima, nakitu i dragom kamenju. Dio flote otplovio je duž istočne obale Afrike sve do Mozambika. Na ljeto 1415. Zheng se, zajedno sa afričkim i arapskim diplomatama te ogromnim blagom, vratio u Nanjing.
Peto putovanje naredio je car 1417. godine, da bi vratio strane diplomate iz Nanjinga u njihove domovine. Flota je napustila Nanjing iste godine, te preko Perzijskog zaliva i duž istočne afričke obale obavila putovanje. Između ostalog, zaustavlja se i u Mogadišu. U Kinu se vratila 1419. godine.
Zhengova flota isplovila je na proljeće 1421. godine. Putovanje je bilo preko jugoistočne Azije, pored obala Indije i Perzijskog zaliva, ponovno do Afike. Zheng se već krajem te godine vratio u Kinu, dok se ostatak flote vratio naredne 1422. godine.
Dvije godine kasnije, umro je car Yung-lo. Iako to za Zheng Hea nije predstavljalo ništa značajno, za gotovo sve članove flote bio je to vrlo težak udarac. Novi car Hongksi (Yung-loov sin) prekinuo je putovanja, ukinuo flotu te poslao brodograditelje i mornare kućama. Zheng Hea je proglasio vojnim komandantom glavnog grada Nanjinga.
Car Hongksi umro je 1425. godine. Naslijedio ga je njegov sin, car Ksuande. Novi car je pokazao interes za djelima svog djeda, pa je ponovno reaktivirao Zhengovu ekspedicijsko-trgovačku flotu. Godine 1430. novi car je izdao naredbu da se krene na novo putovanje. Zheng je ponovno imenovan admiralom te flote. Cilj sedmog putovanja bilo je ponovno uspostavljanje mirovnih odnosa sa kraljevinama Malakom i Tajlandom. Godinu kasnije, flota sa oko stotinu brodova i 27.500 članova posade je isplovila iz Kine.
Navodi o smrti Zheng Hea su kontradiktorni. Prema nekim navodima, on je umro pri povratku sa sedmog putovanja 1433. godine, dok drugi izvori navode da je umro poslije povratka u Kinu 1435. godine.
Zhengov grob nalazi se u blizini Nanjinga. Tamo se nalazi veliki sarkofag, napravljen iz svijetlog kamena i postavljen na brdu "glave vola" južno od Nanjinga. Iako se on smatra "zvaničnim" grobom i mjestom odavanja počasti, dokazano je da je sakrofag prazan. Spomenik je restauriran 1985. povodom 580. godišnjice njegovog prvog putovanja. I danas se u Nanjingu nalaze još tri veća brodogradilišta gdje je Zheng gradio svoje brodove.
- ↑ „Zheng He - Ages of Exploration” (en). exploration.marinersmuseum.org. Pristupljeno 6. 4. 2017.
- ↑ Pollard Elizabeth (2015). Worlds Together Worlds Apart. 500 Fifth Avenue, New York: W. W. Norton & Company, Inc.. str. 409. ISBN 978-0-393-91847-2.
- ↑ Liang Qichao. "Zuguo Da Hanghaijia Zheng He Zhuan". 1904.
- ↑ Hui Chun Hing. "Huangming Zuxun and Zheng He’s Voyages to the Western Oceans". Journal of Chinese Studies, br. 51 (juli 2010), ((zh))
- ↑ 5,00 5,01 5,02 5,03 5,04 5,05 5,06 5,07 5,08 5,09 Levathes, Louise (1996). When China Ruled the Seas: The Treasure Fleet of the Dragon Throne, 1405–1433. Oxford University Press, trade paperback. ISBN 0-19-511207-5. str 61-63.
- ↑ 6,00 6,01 6,02 6,03 6,04 6,05 6,06 6,07 6,08 6,09 6,10 Dreyer Edward L. (2007). Zheng He: China and the Oceans in the Early Ming, 1405–1433. Library of World Biography. Longman. str. 11-12, 148-150. ISBN 0-321-08443-8.
- ↑ 7,0 7,1 7,2 7,3 7,4 7,5 Mills J. V. G. (1970). Ying-yai Sheng-lan, The Overall Survey of the Ocean's Shores (1433). White Lotus Press. str. 5. ISBN 974-8496-78-3.
- ↑ Dorothy Perkins (2000): Encyclopedia of China: The Essential Reference to China, Its History and Culture, str. 621, Roundtable Press, New York. ISBN 0-8160-2693-9
- ↑ 9,0 9,1 Ray Haraprasad (1987). „An Analysis of the Chinese Maritime Voyages Into the Indian Ocean During Early Ming Dynasty and Their Raison d'Etre”. China Report 23 (1): 65–87. DOI:10.1177/000944558702300107.
- ↑ John Guy. „Quanzhou: Cosmopolitan City of Faiths”. The World of Khubilai Khan: Chinese Art in the Yuan Dynasty. Yale University Press. str. 176. ISBN 978-0-300-16656-9.
- ↑ Shih-Shan Henry Tsai: Perpetual Happiness: The Ming Emperor Yongle. University of Washington Press 2002, ISBN 978-0-295-98124-6, str. 38.
- ↑ Chunjiang Fu, Choo Yen Foo, Yaw Hoong Siew: The great explorer Cheng Ho. Ambassador of peace[mrtav link]. Asiapac Books Pte Ltd 2005, ISBN 978-981-229-410-4, str. 7-8
- ↑ Barbara Bennett Peterson (1994). „The Ming Voyages of Cheng Ho (Zheng He), 1371-1433”. The Great Circle (Australian Association for Maritime History) 16 (1): 43. JSTOR 41562881.
- ↑ Sally K. Church: The Colossal Ships of Zheng He: Image or Reality? u: Roderich Ptak, Thomas Höllmann (izd.): South China and Maritime Asia volume 15. O. izdavač: "Harrasowitz Verlag", Wiesbaden 2005, str. 155–176
- ↑ Im Schiffbau der Zeit voraus[mrtav link], ZDF, pristupljeno 2. jula 2017. ((de))
