Ilijaš

Geografija

Stanovništvo

Uprava

Povijest

Gospodarstvo

Slavni ljudi

Spomenici i znamenitosti

Obrazovanje

Kultura

Sport

Izvori

Stari bosanski grad Dubrovnik

Nacionalni spomenici

Ilijaš

[[Datoteka:{{{karta}}}|163px]]

Entitet

Federacija Bosne i Hercegovine

Kanton/županija

Sarajevski

Sjedište

Ilijaš

Načelnik

?

Površina

72 km²

Stanovništvo
- Ukupno
- Gustoća

15.277 (2002)
212/km²

Ilijaš je grad u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine, opština Federacije BiH.

Smješten je sjeverozapadno od Sarajeva, u dolini rijeke Bosne, i uz magistralni put Sarajevo–Tuzla. Pripada Kantonu Sarajevo Federacije Bosne i Hercegovine. Graniči sa opštinama: Visoko, Breza, Vareš i Olovo koje pripadaju Zeničko-dobojskom kantonu, opštinama Sokolac i Istočni Stari Grad, koje pripadaju Republici Srpskoj i opštinama Vogošća, Stari Grad, Novi Grad, Centar i Ilidža koje pripadaju Sarajevskom kantonu.

Ilijaš se sastoji iz nekoliko naseljenih mjesta: gradić Ilijaš, i predgrađa među kojima je naselje Misoča, kao i Podlugovi, Lješevo, Stari Ilijaš i Malešići.

Opština se nalazi na raskrsnici puteva koji je povezuju sa susjednim općinama, kao i sa svim dijelovima BiH.

Opština Ilijaš je smještena na nadmorskoj visini od 500 do 1200 m, površine 309 km2. Odlikuje je ravničarsko-brežuljkasti i planinsko-brdski teren. S obzirom na geografske karakteristike prostor koji zauzima opština, moguće je podijeliti na dvije cjeline: donji i gornji Ilijaš.

Ukupna površina šuma i šumskog zemljišta na području opštine Ilijaš iznosi 16249 ha.

Na području opštine nalazi se više lokaliteta sa mineralnim sirovinama, uključujući nalazište mangana u Čevljanovićima, nalazište vapnenca u Gajevima - Vrela i Rači, nalazište kamena eruptivca u Koritima, nalazište kamena škriljcau Misoči, nalazište kvarca u Podroli i Čevljanovićima.

Na prostoru Srednje, tačnije u Draževićima, registrirano je nalazište žive izuzetnog kvaliteta koje nije do sada eksploatisano. Na području Podlipnika registrirano je izvorište termalne vode a na potezu Srednje – Čevljanovići izvorište mineralne vode.

Bijambare su zakonom zaštićeno područje od strane Sarajevskog kantona, i to zaštićeno područje pete kategorije. Nalazi se lijevo od magistralne ceste Sarajevo - Tuzla uz rub Nišićke visoravni između sela Nišići i Krivajevići.

Prostire se na 370 hektara i obuhvaća gustu crnogoričnu šumu, pašnjake, brojne krške fenomena kao što su vrtače i ponori dvaju potoka, te osam bijambarskih pećina.

Stanovništvo općine Ilijaš predstavlja 1,5% stanovništva Kantona. Po posljednjem službenom popisu stanovništva 1991. godine, općina Ilijaš (jedna od prigradskih općina Grada Sarajeva) imala je 25.155. stanovnika, raspoređenih u 78 naselja.

Nacionalni sastav 1971. godine
ukupno	23.007
Srbi	10.941 (47,55%)
Muslimani	9.187 (39,93%)
Hrvati	2.172 (9,44%)
Jugoslaveni	400 (1,73%)
ostali	307 (1,35%)

Naseljena mjesta su:

Alića Gaj, Balibegovići, Bandijera, Banjer, Barice, Bibići, Bijambare, Bioča, Bjelotina, Bokšići, Brdo (Dusin Brdo), Brdo Džamija, Buljetovina, Crkvice, Crna Rijeka, Čemernica, Čemerno, Čepiljače, Četojevići, Čevljanovići, Čifluk, Desava, Divljača, Doca, Donja Bioča, Donja Karaula, Donja Luka, Donja Misoča, Donje Selo, Donji Čevljanovići, Donji Ivančići, Dragoradi, Draževići, Drinčići, Duboki Potok, Duševine, Gaj, Gajevi, Elezovići, Gajine, Gnionica, Gojanovići, Gomionica, Gora, Gornja Bioča, Gornja Karaula, Gornja Korita, Gornja Luka, Gornja Misoča, Gornji Čevljanovići, Gornji Ivančići, Gornji Kadarići, Gornji Ljubnići, Gornji Malešići, Glavica, Gradača, Gradina, Grebenac, Hadžići, Haluge, Han Karaula, Han Šići, Homar, Ilijaš, Ivančići, Ivanjski brijeg, Kadarići, Kamenica, Kamenjače, Karašnica, Karaula, Katane, Kaurlaš, Kitoševići, Klek, Kopošići (Kopošić), Korita, Košare, Kožlje, Krč, Krivače, Krčevine, Krivajevići, Krš, Kunosići, Kuta, Lađevići, Lijepa luka (Lepa Luka), Lipnik, Luka, Luka kod Stublina, Lješevo, Ljubina, Ljubnići (Ljubinići), Malešići, Malinovac, Malo Mramorje, Mandra, Marina, Medojevići, Milavac, Milovac, Misoča, Moševići, Mrakovo, Mramor, Mramorje, Mrezga, Nanići, Nišići, Njive, Odžak, Ozren, Paljevo, Podlipa, Podlipnik, Podlugovi, Popovići, Povoča, Prijava, Prijement, Rakov Kamen, Rakova Noga, Rakovica, Ravan, Ribarići, Rudin Brijeg, Rudnik Čevljanovići, Sabanci, Salkanov Han, Sedraž, Sela, Sirovine, Sokolina, Solakovići, Sovrle, Srednje, Stari Drum, Stari Ilijaš, Stomorine, Stričevina, Stubline, Stupe, Sudići, Šabanci, Šehovići, Široka Luka, Šljeme, Taračin Do, Travnjak, Tisovik, Trlica Donja, Ulištovići, Velika Njiva, Veliko Mramorje, Vidakovići, Vidotina, Vilić (Vilići), Vinište, Visojevica, Višnjica, Vladojevići, Vlasenice, Vlaškovo, Vonjača, Vratuša, Vrutci, Vukasovići, Vukinjača, Vuknići, Zakutnica, Založnica, Zlotege, Zukići i Žerovanj.

Prema podacima iz 2002. godine, u općini je živjelo 15.277 stanovnika. Prema nacionalnosti bilo je 13.401 Bošnjaka (87.8%), 1.072 Srba (7%), 644 Hrvata (4.2%), i 160 stanovnika se izjasnilo kao ostali.

D.P.Željezara Ilijaš ,poduzeće osnovano 1954 sa oko 3,500 uposlenih do 1992,sa 11 organizacionih jedinica;Tvornica Radijatora po italijanskoj licenci od 1979, Livnica Kokila i Valjaka,..

Nazif Gljiva Ramović , poznati pjevač kompozitor i tekstopisac
Maja Berović -"Maya" , poznata pjevačica
Bibija Kerla , poznata klizačica
Daniella Mijatović , bh manekenka
Milomir Odović, fudbaler i fudbalski trener
Vojin Macanović , poznati kupač
Nedzad Ibrisimovic,pisac

Dana 26. lipnja 2015. godine u nekropoli u Kopošiću blizu Ilijaša kraj Sarajeva pronađen je kostur s brokatnim plaštom od teške svile protkane nitima zlata i srebra, za koji se pretpostavlja da je pripadao Mirku Radojeviću, ocu Velikog kneza bosanskog Batića, koji je bio knez bosanskog kralja Tvrtka I. Nađeni su i raskošni kneževski stećci od kojih su dva opljačkana još 1891.^[1]

O postanku ilijaškog Dubrovnika postoje dvije inačice priče, ali obje podrazumijevaju rudnike i Dubrovčane. Po jednoj, sagradila su ga dva Dubrovčanina koji su uzeli u zakup bosanske rudnike od Kulina bana, a po drugoj je kralj Grubeša nagovorio neke Dubrovčane tu sagraditi grad. Po nekim izvorima Dubrovčani su od Kulina bana uzeli u zakup sve rudnike, a u ovom je gradu bila njihova kolonija gdje su talili srebrnu i željeznu rudu. Obje inačice priče iznosi dr. Milenko Filipović pozivajući se na Jirečeka i fra Jukića. Više pojedinosti o osnutku grada nalazi Filipović u nedovršenoj Povijesti Bosne muvekita Saliha efendije, gdje se spominje da je "Kulin ban (1197./98. godine); našao srebrne majdane u planini Jagotinu, pa je, nemajući vještih rudara, dao majdane pod zakup Dubrovčanima koji su tu napravili tvrđavu te u njoj čuvali oruđe i iskopanu rudu. Po ovom istraživaču logično je da je "grad" i dobio ime Dubrovnik po svojim osnivačima, iako se u narodu a i drugim izvorima spominju imena Dabronik ili Dobronik, te Tisovik ili Nabožić. Bilo je tvrdnji da se ovaj Dubrovnik ne spominje u dubrovačkim arhivima. M. Dinić je 1937. u Jugoslovenskom istorijskom časopisu objavio podatak iz dubrovačkih arhiva koji spominju bosanski Dubrovnik 1404. godine.

S obzirom na vrijeme njegovoga nastanka, blizinu Kopošića s nekropolom kneza Batića, te da je bio politički centar župe, a zatim nahije Dubrovnik, ovaj grad je vjerojatno pripadao rodu Mirkovića kome je pripadao i knez Batić.

Nema preciznih podataka o nastanku grada. Fra Ivan Jukić također spominje Dubrovčane koji su ovdje topili srebrnu i željeznu rudu i podigli grad uz odobrenje Kulina bana. (Filipović, 1924., 103.)

Stari grad Dubrovnik je sagrađen na strmom, uskom i krševitom izdanku brda Huma, iznad Sastavaka, tj. ušća potoka Zenika u rijeku Misoču. Grad se nalazi na prirodno terasastom terenu koji se pruža od sjeveroistoka, tj. brda Huma prema jugozapadu i završava se strminom koja pada ka Sastavcima, gdje se već od 1972. godine vadi kamen u kamenolomu na 9. km rijeke Misoče.

Lakši pristup gradu je iz sela Kopošić udaljenog 1 km, lijepim kaldrmisanim putem koji vodi između podnožja brda Nabožića i Tisovika. U Kopošiću je nekropola kneza Batića. Danas je taj put zarastao, a njim je vodila crta razdvajanja u ratu 1992.-1995. godine i to područje je još pod minama. Drugi pristup gradu moguć je velikom strminom od 10-og kilometra od korita rijeke Misoče ili sa kamenoloma na Sastavcima. Od Ilijaša je udaljen oko 10 km.

Ljudi kazuju da je i Dubrovnik, kao i Bobovac, pao varkom. ”Navali neki paša na grad, ali džabe... I pet je paša sultan iz Stambula promijenio, dok je grad pridobio. Dugo je tukao grad strijelama i topovima i pobio sve vojnike po planinama, ali grada nije posvojio. Nu belaja, nađe se jedna baba pa veli paši: grad ti bio da bio, osvojiti nećeš, dok mu izvir vodu ne zatvoriš. Paša joj obeća kesu dukata, a ona njemu veli: tri dana svog konja hrani i timari, a vode mu nedaj, a onda ga pusti, nek sam traži vodu. Tako i bi. Paša konja hranio i timario, ali već treći dan konj ne može jesti, jer se pusto žito u njemu upalilo i on ga pusti, a konj trkom na Čemersku planinu pa nađe vrelo i čunkove. Paša potrga čunkove, a kad u gradu ponesta vode, onda kraljica – predade grad, ama da ona ode slobodna i njeni podajnici da ne izginu”. Po ovoj priči zove se ovaj grad u narodu i ”Kraljičin grad”. Priča se da je u gradu boravila i Marija Terezija i imala posebnu sobu. Zove ga narod i ”Dubravnik”, a to je ime obronku Brezovaša. Zovu ga i “Tisov-grad”. Nedaleko od grada, na južnoj strani, nalazi se selo Tisovik, prozvano valjda po dragocjenom ”tisovom” drvetu, kojeg danas nema ni u selu ni u okolici, ali starci pričaju da ga je bilo prije kojih sto pedeset ljeta.

Kulturno Sportski Centar izgrađen 1985,u sklopu kojeg je Radio Ilijaš,Kino dvorana,Muzička škola.

Glavni članak: Nacionalni spomenici u Ilijašu

FK Sloga (Ilijaš) , Karate klub Monom( Rašid Buća ),KK..,

Nacionalni sastav

11.339 (45,07%)

10.620 (42,21%)

1.713 (6,80%)

Jugoslaveni

1.158 (4,60%)

↑ www.klix.ba, "Veliko arheološko otkriće: U nekropoli kod Ilijaša pronađen skelet bez glave sa zlatnim plaštom", objavljeno 26. lipnja 2015., pristupljeno 27. lipnja 2015.