Prijeđi na sadržaj

Dario Džamonja

Izvor: Wikipedija

Dario Džamonja (Sarajevo, 18. januar 1955 - Sarajevo, 15. oktobar 2001) bio je bosanskohercegovački pisac, novinar i kolumnista u časopisima Slobodna Bosna, Oslobođenje, Kolumnista te urednik u časopisu Lica.

Biografija

[uredi | uredi kod]

Dario Džamonja rođen je 18. januara 1955. godine u Sarajevu. Upisao je gimnaziju, ali je nikada nije završio jer je već otad otpočeo život u sarajevskim kafanama, odajući se alkoholu. Bio je dijete razvedenih roditelja, dio nefunkcionalne porodice radi čega ga je uvijek pratio osjećaj da nikome ne pripada sem Sarajevu, njegovom voljenom Sarajevu koje mu je bilo vječna inspiracija. Njegov život je od samog početka imao tugaljiv prizvuk emotivne skitnice: najprije mu otac izvršava samoubistvo, potom i stric, a majka zauvijek odlazi U Holandiju. Odrastao je sa bakom i djedom u sarajevskoj ulici Jezero br. 11 (kasnije ta ulica mijenja ime u Kate Govorušić). Kada je nastupio rat na području Bosne i Hercegovine, Dario ostaje u Sarajevu do 1993. godine i nakon ranjavanja, sa porodicom odlazi u Ameriku. U Sarajevo se vraća 1998. godine. Otac je dvije kćeri - Nevene i Vesne. Također, ima dvije sestre - Martu i Mirnu.

Književna djelatnost

[uredi | uredi kod]

Priče iz života su ovjekovječile čitavu njegovu prošlost, sadašnjicu i budućnost: sami počeci sežu još u osnovnoj školi kada svojom "jednostavnošću" izraza ne očarava nastavnicu maternjeg jezika i dobija četiri plus. Kasnije je napisao da je baš za tu priču dobio trideset hiljada dinara. Dario Džamonja kao prozni pisac je katkad istančano, metaforično, surovo i realno uvijek unosio stvarne likove, među kojima je on bio i protagonista i antagonista - do srži iskren i nerijetko dvosmislen.

Upravo zbog tog neoklijevanja da se ogoli, odraz njegovog autorskog rada odavao je nebrušenu, autobiografsku crtu ličnosti u kojima su mnogi čitali retke koje je napisao i o tome naglas šutjeli. Teme koje su gospodarile njegovim pričama bile su o samoći, o pijanstvima i mahmurlucima, o svom "psećem" prljavom stanu, o tužnoj sudbini koja ga je uporno pratila, o svome djedu i o naoko uobičajenim ljudskim životima. Bio je kolumnista Slobodne Bosne (koja mu nakon egzila nudi da piše o svojoj američkoj svakodnevnici), Oslobođenja, Kolumniste i radio je kao urednik u časopisu Lica. "Priče iz moje ulice" -svoju prvu debitantsku knjižicu od svega pedesetak stranica, objavio je 1979. godine. Zatim slijedi "Zdravstvena knjižica" 1985. godine, potom "Priručnik" 1988. godine,"These days" 1989. godine. Za svoga života, objavio je svega deset knjiga, ali uprkos tome, kultnost njegovog sarajevskog izričaja i svjedodžbe o vremenu koje je nagrizalo svaku poru istinske nesreće kojom je odisao, Dario Džamonja se ipak nije ispisao iz živih nego produžio dah svoga vremena čiju je cijenu platio otkupom svoje siroBibliografija

Bibliografija

[uredi | uredi kod]

Objavljena djela

1. Priče iz moje ulice, Oslobođenje, Sarajevo, 1979.
2. Zdravstvena knjižica, Svjetlost, Sarajevo, 1985.
3. Drugo izdanje, Veselin Masleša, Sarajevo, 1987.
4. Priručnik, Svjetlost, Sarajevo, 1988.
5. These days, Sarajevo, 1989.
6. Dirty laundry, 1990.
7. Prljavi veš, Autorovo izdanje, Sarajevo, 1991.
8. Pisma iz ludnice, Slobodna Bosna, Sarajevo, 2001.
9. Ptica na žici, Buybook, Sarajevo, 2002.; - 2. dopunjeno iKnjiževne nagradeSarajevo, 2003.
10. Priče, (Dario Džamonja), Pressing, Sarajevo

Književne nagrade

[uredi | uredi kod]

Dobitnik je nagrade Veselin Masleša za najbolju knjigu proze za 1985. godinu, te Fund Free Expression Award 1993. godine; Writes Club Madison - druga nagrada za non-fiction 1994. godine i otkupne nagrade za poeziju Madison, 1996. godine.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  • Priče(Dario Džamonja), IN MEMORIAM - Nadzemaljski svijet, Abdulah Sidran

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kod]