Vanjski Hebridi
Vanjski Hebridi
| |
|---|---|
| |
| U sastavu | Škotske |
| Upravni oblik | područno vijeće |
| Glavni grad | Stornoway (Steòrnabhagh) |
| Površina | 3070.94 km² |
| Stanovništvo | 27.684 |
| Gustoća | 9 stanovnika na km² |
| Web stranica | |
Vanjski Hebridi (engleski: Outer Hebrides ili Western Isles / Zapadni otoci ali i Long Island / Dugi otok, škotsko-gelski: Na h-Eileanan Siar) je arhipelag na sjeverozapadu Škotske
Čitav arhipelag administrativno podpada pod vlastito područno vijeće (council area) i namjesništvo (lieutenancy area) - Comhairle nan Eilean Siar
Arhipelag se proteže u dužini od nekih 210 km od krajnje sjeverne točke na otoku Lewis i Harris do otočića Barra Head na jugu. Vanjski Hebridi leže u obliku polumjeseca udaljeni oko 65 km od škotskoga kopna i Unutrašnjih Hebrida.[1]
Vanjski Hebridi su sa sjevera razdvojeni od Unutrašnjih Hebrida morskim kanalom Minch (i Malim Minchem) a sa juga Hebridskim morem.[1]
U tom arhipelagu leži 15 većih otoka koji su nastanjeni te 50 manjih nenastanjenih.
Najveći otok Vanjskih Hebrida je Lewis i Harris, a ostali veći otoci su Sjeverni Uist, Benbecula, Južni Uist i Barra. Brojni manji otoci okružuju glavne otoke, a oko 65 km sjeverozapadno od glavnog lanca leži mali podarhipelag St. Kilda, sastavljen od malih otočića. Brojni manji otoci Vanjskih Hebrida su nenaseljeni, a većina stanovništva živi na otoku Lewis i Harris. Arhipelag je u 20. vijeku doživio značajnu depopulaciju, prije svega zbog nedostatka ekonomskih mogućnosti. Vanjski Hebridi su jedno od rijetkih područja u Škotskoj gdje se i dandanas u svakodnevnom životu govori škotsko-gelski.[1]
Vanjski Hebridi zauzimaju površinu od 3,070.94 km²[2] i imaju 27,684 stanovnika.[3]
| Englesko ime otoka | škotsko-gelsko ime | broj stanovnika (2011.[3]) |
|---|---|---|
| Lewis i Harris | Leòdhas agus na Hearadh | 21,031 |
| Južni Uist | Uibhist a Deas | 1,754 |
| Sjeverni Uist | Uibhist a Tuath | 1,254 |
| Benbecula | Beinn nam Fadhla | 1,303 |
| Barra | Barraigh | 1,174 |
| Scalpay | Sgalpaigh | 291 |
| Velika Bernera | Beàrnaraigh Mòr | 252 |
| Grimsay (sjeverni) | Griomasaigh | 169 |
| Berneray | Beàrnaraigh | 138 |
| Eriskay | Èirisgeigh | 143 |
| Vatersay | Bhatarsaigh | 90 |
| Baleshare | Baile Sear | 58 |
| Grimsay (južni) | Griomasaigh | 20 |
| Flodaigh | Flodaigh | 7 |
| Ukupno | 27,684 |
Vanjski Hebridi su naseljeni od najmanje 4. milenija pne., pa imaju brojne arheološke nalaze iz prahistorije, uključujući i megalitski kameni krug kod Callanisha (na otoku Lewis i Harris). Ti megaliti su tako postavljeni da ugrubo predstavljaju keltski križ dug 123 metara u smjeru sjever-jug i 43 metara širok, od istoka prema zapadu. Pored toga na arhipelagu ima još nekoliko lokaliteta sa sa manjim kružnim megalitima, koji liče na Callanish. Prvih nekoliko vijekova nove ere stanovnici su još uvijek govorili isključivo gelski. Arhipelag je pokršten tek nakon dolaska Svetog Kolumba u Škotsku u 6. vijeku.
Arhipelag je trpio invazije norveških Vikinga od početka 8. vijeka, na kraju su od 9. do 12. vijeka i bili pod njihovom vlašću. Nakon bune koje je poveo Somerled Norvežani su protjerani, pa je arhipelag imao vlastite gospodare, sve do kraja srednjeg vijeka. Kraljevina Škotska nije uspjela uspostaviti efikasnu kontrolu nad arhipelagom sve do 1493. kad se historija arhipelaga spaja sa historijskim countyma na koje je podjeljen.[1]
Sjeverni dio otoka Lewis i Harris - Lewis je nekada pripadao historijskom countyu Ross-Shire u historijskom countyu Ross i Cromarty, a južni dio - Harris, kao i svi ostali otoci arhipelaga bili su dio countya - Inverness-Shire[1]
Vanjski Hebridi i danas imaju očuvana staništa divljih životinja, naročito su izoliraniji otoci staništa velikog broja morskih ptica. Po sjevernim otocima ima jelena, na otoku Soay živi primitivna divlja ovca, a atlanski sivi tuljan živi duž brojnih obala.[1] Vegetacija arhipelaga nalikuje na tundru i sastoji se uglavnom od travnjaka i vriština, uz tresetišta koja se često nalaze u slabo odvodnjavanim nizinama. Istočne obale su gole i stjenovite, nasuprot zapadnim koje su obrasle travom sve do bijelih pješčanih plaža.
Šuma i drveća ima vrlo malo, pa je pejzaž otvoren i surovo jednostavan u svom siromaštvu.
Lokalni poljoprivrednici uzgajaju jednogodišnje krmno bilje, krumpir i nešto povrća.[1]
Male farme u zakupu (od par hektara) su i danas tradicionalni nosioc otočke ekonomije, uz stočarstvo (ovce i krave) kojima lokalni farmeri dopunjuju svoj skromni prihod. Po otocima ima puno tresetišta koje seljaci koriste za grijavanje svojih domova. Otoci su poznati po proizvodnji visoko kvalitetnog Harris tvida, koji je rađen po uzorku na tradicionalna tkanja otočana i bio dio njihove nošnje. Ribolov je i danas vrlo važan za otočku ekonomiju, iako je u padu nakon zenita lova na haringe početkom 20. vijeka. Posljednjih decenija sve važnija stavka otočke ekonomije je turizam.[1]
Grad Stornoway na Lewis i Harrisu je administrativno - trgovački centar cijelog arhipelaga. On ima dobru prirodnu luku opremljenu dizalicama i ostalim pomagalima, koja omogućuju manje popravke brodova.[1]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 „Outer Hebrides” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 14. 12. 2014.
- ↑ „United Kingdom: Scotland” (engleski). City population. Pristupljeno 14. 12. 2014.
- ↑ 3,0 3,1 „2011 Census: First Results on Population and Household Estimates for Scotland - Release 1C” (engleski). National Records of Scotland. Pristupljeno 14. 12. 2014.
