Vladimir Ruždjak
Vladimir Ruždjak | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 21. rujna 1922. Zagreb, Hrvatska HRV |
Datum smrti | 9. listopada 1987. Zagreb, Hrvatska HRV |
Zanimanje | operni pjevač (bariton) i redatelj, glazbeni pedagog i skladatelj |
Muzički rad | |
Period aktivnosti | 1946—1987. |
Žanr | ozbiljna glazba, opera |
Ostalo | |
Nagrade | Nagrada Milka Trnina Nagrada Josip Štolcer Slavenski Nagrada Vatroslav Lisinski |
Vladimir Ruždjak (Zagreb, 21. rujna 1922. – Zagreb, 9. listopada 1987.), hrvatski operni pjevač (bariton) i redatelj, glazbeni pedagog i skladatelj.
Životopis
Svoju četrdesetogodišnju karijeru s više od 2500 nastupa dijelio je između Zagreba i Hamburga, gdje je u stalnom angažmanu bio od 1954. do 1972. i dobio naslov komornog pjevača. U Zagrebačkoj se operi isticao kao pjevač belkanta. Njegove kreacije Verdijevih Rigoletta, Germonta u Traviati, Pose u Don Carlosu, Lune u Trubaduru, Renata u Krabuljnome plesu i Amonasra u Aidi (u svijetu je pjevao i Don Carlosa u Moći sudbine), Evgenija Onjegina Čajkovskog, Valentina u Faustu, Figara u Seviljskom brijaču i Grofa u Figarovu piru ulaze u vrh hrvatske glazbene reprodukcije, a njegov Nikola Šubić Zrinjski postao je pojmom.[1]
Debitirao je još kao student 1946. u naslovnoj ulozi čuvene produkcije Muzičke akademije Puccinijeva Giannija Schicchija. Nepunu godinu poslije već je kao solist Zagrebačke opere pjevao Rigoletta. Njegov lijep ujednačen baršunasti glas, istančan osjećaj za frazu, muzikalnost, uzorna dikcija, primjerno tumačenje teksta, izvrsna pjevačka tehnika, visoka glazbena i opća kultura izgradili su ga u jednu od najvažnijih ličnosti nakon Drugoga svjetskoga rata u Hrvatskoj. Dolaskom u Hamburg i radom s glasovitim redateljem Walterom Felsensteinom proširio je svoja umjetnička zanimanja pa se počeo baviti opernom režijom. Od 1962. do 1964. nastupao je u Metropolitanu. Prvi je u Londonu pjevao baritonsku dionicu u Ratnom rekvijemu Benjamina Brittena pod ravnanjem autora. Bio je vrhunski interpret koncertne popijevke, a djelovao je i kao operni redatelj te skladatelj. Bio je član Hrvatskog društva skladatelja.
Skladao je pretežito vokalnu glazbu obilježenu hrvatskim pučkim melosom: Suita antiqua croata.[2]
Nagrade i priznanja
- 1963. – Nagrada Vladimir Nazor (godišnja)
- 1968. – Nagrada Milka Trnina
- 1981. – Nagrada Josip Štolcer Slavenski
- 1983. – Nagrada Vatroslav Lisinski Hrvatskog društva skladatelja
Izvori
- ↑ „MH - Marija Barbieri: »Hrvatski operni pjevači 1945-2002.«”. Arhivirano iz originala na datum 2015-06-10. Pristupljeno 2014-07-27.
- ↑ http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=34838 (pristupljeno 9. listopada 2013.)
Vanjske poveznice
- Hrvatsko društvo skladatelja: Vladimir Ruždjak (životopis)[mrtav link]
- hrt.hr – Vladimir Ruždjak (životopis) Arhivirano 2008-10-10 na Wayback Machine-u
- matica.hr – Marija Barbieri: »Vladimir Ruždjak« Arhivirano 2021-03-10 na Wayback Machine-u
- Klasika.hr – Marija Barbieri: »Velik, jedinstven, neponovljiv« Arhivirano 2016-03-05 na Wayback Machine-u
- matica.hr – Ivan Ćurković: »Prvoklasna antologija« Arhivirano 2007-09-17 na Wayback Machine-u
- matica.hr – Zlatko Madžar: »Jedan je bio Vladimir Ruždjak« Arhivirano 2021-03-10 na Wayback Machine-u*Discogs: Vladimir Ruždjak (diskografija) (en)
Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Matice hrvatske. Vidi dopusnicu Matice hrvatske.
- Rođeni 1922.
- Umrli 1987.
- Jugoslavenski operski pjevači
- Hrvatski operski pjevači
- Baritoni
- Jugoslavenski kompozitori
- Hrvatski kompozitori
- Jugoslavenski muzički pedagozi
- Hrvatski muzički pedagozi
- Jugoslavenski teatarski režiseri
- Hrvatski teatarski režiseri
- Dobitnici nagrade Vladimir Nazor
- Dobitnici nagrade Milka Trnina
- Biografije, Zagreb