Michael Collins

Izvor: Wikipedija
Datum izmjene: 9 septembar 2006 u 19:48; autor/autorica: PrisonerC (razgovor | doprinosi)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Michael Collins (1890-1922), Irski revolucionarni vođa i političar. Učestvovao je u Uskršnjem ustanku 1916, bio ministar finansija Republike Irske, direktor obaveštajne službe IRA-e, član delegacije pri potpisivanju Anglo-irskog sporazuma, predsednik Provizorne irske vlade i vrhovni zapovednik Irske vojske. Ubijen je 1922. tokom Irskog građanskog rata.


Rane godine

Kolins je rođen 16.10 ili 12.10 (podaci nisu sigurni) 1890. u malom mestu blizu Clonakiltyja u okrugu Kork u Irskoj. Porodica su mu bili dobrostojeći seljaci, i imao je sedmoro braće i sestara. Sa 15 godina je napustio školu i odselio se u London, gde je radio u pošti. Sa devetnaest godina pridružio se Irskom republikanskom bratstvu (IRB).

Uskršnji ustanak i posledice

U Uskršnjem ustanku Kolins se borio pored Patrika Pirsa i ostalih ustaničkih vođa kod Glavne pošte. Kolinsov smisao za organizaciju pokazao se već tada, kao i njegova pragmatičnost – on nije odobravao strategiju ustaničkih vođa koja je podrazumevala preuzimanje velikih, glavnih građevina uDablinu, tvrdio je da je zgrade poput glavne pošte nemoguće braniti, da je teško iz njih pobeći, i još ih je teže snabdevati (što će se pokazati kao tačno).

Po propasti ustanka, Kolins je, kao i mnogi drugi, uhapšen i odveden u Logor Frognoch u Velsu. Tokom boravka u logoru, bavio se organizacijom ljudi, obučavao zatvorenike gerilskom ratovanju, i odmah po izlasku (Decembra 1916) postao je značajna figura u Šin Fejnu. Već u oktobru 1917. postao je direktor organizacije u Irskim dobrovoljcima.


Irski parlament

Godine 1918. Kolins je, kao i drugi zvaničnici Šin Fejna učestvovao na izborima za Britanski donji dom parlamenta i izabran je. Članovi Šin Fejna su, međutim, odbili da zasedaju u engleskom parlamentu, već su izjavili da će umesto toga osnovati Irski Parlament, Dáil Éireann. Parlament se sastao januara 1919. i vodeći članovi su pohapšeni.

Kolins je, preko svoje mreže špijuna, unapred znao za planirano hapšenje, i unapred je upozorio ostale. Međutim, Éamon de Valera nije se obaziraona Kolinsova upozorenja, smatrajući hapšenje dobrom propagandom. U De Valerinom odsustvu, za premijera je izabran Cathal Brugha, da bi ga kasnije zamenio De Valera, kada mu je Kolins pomogao da pobegne iz zatvora u aprilu 1919.

U leto 1919. Kolins je izabran za predsednika IRB, a potom i za šefa obaveštajne službe IRA-e (kako su se sada zvali Irski dobrovoljci).

Smatra se da je Irski rat za nezavisnost započeo istog dana kada se prvi put sastao Irski parlament, kada je nekoliko dobrovoljaca iz okruga Tipereri napalo konvoj eksploziva i ubilo dva policajca (v. Seán Treacy, Dan Breen).


Dalje bavljenje politikom i Anglo-irski rat

Takođe 1919. De Valera je Kolinsa proglasio i za ministra finansija. Dok je većina ministara držala položaj samo formalno, na papiru, Kolins je zaista organizovao svoje ministarstvo i uspešno počeo da diže nacionalni zajam za Republiku Irsku.

Tokom rata, i poučen iskustvom iz 1916., Kolins je insistirao na izbegavanju ’statičnih strategija’ poput zauzimanja velikih građevina i ostajanja u istima na meti napadača. Umesto toga on se zalagao, i delimično organizovao, gerilski rat. Često mu se pripisuje organizacija poznatih irskih ’letećih jedinica’, koje su napadale iznenada i brzo se povlačile, tako dostižući maksimalnu efektivnost. Naravno, on ovo nije organizovao sam, već uz veliku pomoć Dika Mekija

U međuvremenu se njegovo rivalstvo sa De Valerom razvijalo.

Anglo-irski sporazum

Kada je došlo vreme za potpisivanje primirja i sporazuma, De Valera je imenovao delegaciju, koja je bila ovlašćena da potpisuje sporazume bez prethodne konsultacije sa Irskim parlamentom. Na čelu delegacije bio je Arthur Griffith, a Kolins je bio zamenik.

Posle pregovora, potpisan je sporazum 6.12. 1921. Sporazum je podrazumevao osnivanje Saorstát Éireann što se prevodi kao Irish Free State, odnosno Slobodna pokrajna Irska. U slobodnu pokrajnu bi ušla cela Irska, s tim što su Šest okruga na severu imala opciju da iz nje istupe (što su odmah i učinili). Po sporazumu, Irska bi bila dominion, odnosno nezavisna pokrajna u britanskoj zajednici naroda, sa sudskom i izvršnom vlašću.

Posle potpisivanja sporazuma, došlo je do oštre podele irskog javnog mnjenja, kao i podele u samom Šin Fejnu. Dok su ekstremni nacionalisti Sporazum posmatrali kao izdaju, umerenija struja posmatrala ga je kao korak ka potpunom oslobođenju Irske. De Valera je bio u ekstremnoj struji, mada su ga mnogi optuživali da je namerno prepustio vodjstvo delegacije drugima i dao im velika ovlašćenja kako bi sam izbegao odgovornost. IRA se takođe protivila Sporazumu.

Treba naglasiti da odvajanje Šest okruga nije bilo ni blizu toliko kontroverzno kao ostatak Sporazuma. Takođe, Kolins ga je po svoj prilici predvideo i od početka je planirao gerilski rat u Severnoj Irskoj.

Provizorna vlada

Posle potpisa Sporazuma, De Valera je dao ostavku i raspisani su novi izbori na kojima se De Valera ponovo kandidovao, ali ga je pobedio Artur Grifit, koji je izabran za predsednika. Kolins je postao premijer, ali je zadržao i mesto ministra finansija. Vlada se naziva provizornom jer još uvek nije bila legalizovana britanskim zakonom.

Kolins je radio na pomirenju dve strane (protivnika Sporazuma i onih koji su ga podržavali), ali od toga nije bilo ništa.

Takođe, tokom 1922. a pre početka građanskog rata, Kolins je planirao rat za pripajanje Šest okruga. Slao je trupe IRA-e na sever, kao i novac i oružje IRA-inim trupama koje su se već nalazile u Severnoj Irskoj. U Maju i junu iste godine napadnuta je granica i IRA je odnela prevlast. Na poziv britanske vlade rat je zvanično prekinut, ali gerilska aktivnost je nastavljena. Zbog ovoga, većina trupa IRA-e na severu bila je uz Kolinsa, i kada je građanski rat izbio, one su se spustile na jug da ga podrže i vojno.

Građanski rat

U aprilu 1922. protivnici Sporazuma okupirali su Centralni sud u Dablinu. Kolins nije ništa radio po tom pitanju jedno izvesno vreme, ali posle ubistva jednog britanskog generala od strane IRA-e u Londonu, Kolins je morao da reaguje. Prema nekim izvorima, Kolin je bio taj koji je uopšte naručio ubistvo dotičnog generala, kao osvetu za njegov napad na Katolike u Severnoj Irskoj.

Kolins je od Britanaca pozajmio dva 84mm-ska topa i bombardovao garnizon u Centralnom sudu sve dok se nisu predali.

Kao posledica ovoga, u Dablinu je izbio građanski rat između pristalica i protivnika Sporazuma, ali Kolins je ubrzo preuzeo kontrolu nad Dablinom. De Valera i ostali članovi parlamenta koji su u početku bili protiv sporazuma, sada su stali na Kolinsovu stranu. Naoružani protivnici Sporazuma utaborili su se u Mansteru, južnoj pokrajni Irske.

No, posle serije uspešnih iskrcavanja sa mora, Manster je uglavnom osvojen, a Kolins se uputio u Kork (u Mansteru).

Kolinsova smrt

Na Kolinsovom putu kroz okrug Kork, lokalni članovi IRA-e i protivnici sporazuma postavili su mu zasedu. Kolins je ubijen 22.8. 1922. godine, verovatno rikošetom. Niko drugi nije poginuo.

Kolinsova smrt teško je pogodila Irsku, i na desetine hiljada ljudi došlo je da mu oda poštu.

Kolins je imao 31 godinu kad je poginuo, i sahranjen je na groblju Glasnevin kod Dablina.

Vanjski linkovi