Izvorni kod stranice Fotije

[[Datoteka:Facial Chronicle - b.13, p.414 - Photios baptising king of Bulgars.gif|mini|Prikaz "Fotije pokrštava Bugare".]]
'''Fotije I''' ([[Grčki jezik|grč]]. Φώτιος, [[Istanbul|Carigrad]] oko [[820]]. - Bordi u [[Jermenija|Armeniji]] [[6. 2.|6. veljače]] [[893]].) bio je od [[858]]. do [[867]]. i od [[877]]. do [[886]]. [[vaseljenski patrijarh Carigrada|carigradski patrijarh]]. Općenito ga se drži najmoćnijim i najutjecajnijim carigradskim patrijarhom nakon [[Jovan Hrizostom|Ivana Zlatoustog]]. U [[pravoslavlje|pravoslavnim crkvama]] štuje se kao svetac.

== Biografija ==
Malo je poznato o njegovu porijeklu ili obitelji, osim da je bio u rodu s patrijarsima Tarasijem i Ivanom VII. Gramatikom. Bizantski pisci izvješćuju kako mu je car [[Lav VI Mudri]] jednom ljutito rekao da sliči [[Hazari|Hazaru]], no nije jasno je li to bila samo općenita uvreda ili ukazuje i na Fotijevo etničko porijeklo.

Ubrzo nakon dovršetka obrazovanja, Fotije je postao učitelj [[gramatika|gramatike]], [[реторика|retorike]], [[teologija|teologije]] i [[filozofija|filozofije]], a uspon u karijeri vjerojatno mu je omogućilo vjenčanje njegova brata, Sergija, s Irenom, sestrom carice [[Teodora (9. vijek)|Teodore]]. Fotije je postao zapovjednik straže, potom i glavni carski tajnik ([[grčki jezik|grč.]] ''prōtasēkrētis''). Jednom je sudjelovao i u posebnom izaslanstvu koje je pošlo [[Arapi]]ma.

Sukob između [[Ignjatije (patrijarh)|patrijarha Ignjatija]] i [[Bizantsko Carstvo|bizantskog]] namjesnika [[Varda Mamikonijan|Bardasa]], koji je vladao umjesto svoga nećaka [[Mihajlo III. Pijanac|Mihajla III.]], oko Bardasova vjenčanja s vlastitom snahom, doveo je do uhićenja i svrgavanja patrijarha, te Fotijeva uspona. U šest dana Fotije je [[858]]. zaređen za svećenika, a potom i [[episkopos|episkopa]] kako bi preuzeo službu patrijarha.

Ignjatije je odbio priznati svoje svrgavanje, a njegovi su se istomišljenici utekli rimskome [[papa|papi]], [[Nikola I (papa)|Nikoli I]]. Kad je [[863]]. Nikola anatemizirao Fotija, a ovaj odgovorio [[ekskomunikacija|izopćenjem]] Nikole, došlo je do novog [[raskol]]a između istočne i zapadne crkve. Stanje je dodatno bilo otežano pitanjem papinske vlasti nad čitavom crkvom i sukobom oko jurisdikcije u novoobraćenoj [[Bugarska|Bugarskoj]].

Ubojstvom Fotijeva zaštitnika, Bardasa [[866]]. i cara [[Mihajlo III (vizantijski car)|Mihaila III]] [[867]]. godine došlo je do promjena. Na prijestolje stupa [[Vasilije I Makedonac]], te svrgava Fotija, budući da je novi car nastojao sklopiti savez s papom. Godine [[876]]. Fotije je ponovno pozvan u Carigrad kako bi odgajao carevu djecu. Smrću Ignjatija u listopadu [[877]]. godine Fotije ponovno postaje patrijarh.

Na [[Četvrti carigradski sabor|Četvrtom carigradskom saboru]] ([[879]]-[[880]]), kojega ne priznaje zapadna crkva, Fotije je i službeno vraćen u službu patrijarha. U vrijeme sukoba između cara Vasilija I i njegovog nasljednika [[Lava VI Mudri|Lava VI Mudrog]], Fotije je zastupao Vasilijevu stranu, pa je, po Vasilijevoj smrti, morao poći u izgnanstvo u [[manastir]] Bordi u [[Jermenija|Armeniji]]. Otada o njemu više nema povijesnih podataka, pa tako ni točnog datuma njegove smrti, premda se u tradiciji drži da je umro [[6. 2.|6. veljače]] [[893]].

== Značenje ==
Za [[pravoslavlje]] Fotije je uvijek bio simbol suprotstavljanja rimskim papama, dok je za [[katoličanstvo|katolike]] simbol raskolnika. Znanstvenici se danas slažu da je Fotije bio osoba vrlo kreposnog života i velikih talenata, te pravi intelektualac. Sam papa Nikola I spominje Fotijeve "velike kreposti i opće znanje". [[Pravoslavna crkva]] slavi Fotija kao sveca, a blagdan mu je [[6. 2.|6. veljače]] (19. veljače, prema [[Gregorijanski kalendar|gregorijanskom kalendaru]] ukoliko dotična crkva rabi [[julijanski kalendar]]).

== Djela ==
Od ogromnog je značaja za povijest [[vizantijska književnost|bizantske književnosti]] Fotijeva ''Biblioteka'' (Βιβλιοθήκη) ili ''Miriovivlon'' odnosno ''Myriobiblon'' (Μυριόβιβλος), najdragocenija knjiga bizantske učene [[Proza|proze]] i ujedno primjer velike erudicije i [[stil]]skog majstorstva. Sadrži prikaze 280 [[Književnost|književnih]] djela iz raznih oblasti – [[Teologija|teologije]], [[historija|povijesti]], retorike, [[Filozofija|filozofije]], [[Medicina|medicine]], [[Prirodne znanosti|prirodoslovlja]] i [[Poezija|pjesništva]]. Na [[hrišćanstvo|kršćanske]] autore odnosi se 56 odsto prikaza, dok ostatak otpada na pisce [[Grčka književnost|grčke književnosti]]. Prikazi su sažeti, kritički i uvijek verodostojni – čak i u odnosu na stilska obilježja pojedinih prikazanih djela; nikakve jednoobraznosti, osim osnovne sheme prikaza, ovdje nema. Osobito su važni podaci o povjesničarima do [[9. vijek|9. stoljeća]]. Ipak, ''Biblioteka'' nije pisana s namjerom da bude povijest književnosti, te mnogih krupnih imena i djela [[Antička književnost|antičke]] i hrišćanske književnosti ovdje nema. Uz ovu napomenu, Biblioteka se može primiti kao prvorazredni izvor za povijest [[Starokršćanska grčka književnost|starokršćanske]] i ranovizantijske teološke književnosti, kao i profane pismenosti Bizanta do 9. veka.

''Leksikon'', koji je nastao nakon ''Myriobiblona'', vjerojatno je djelo njegovih učenika, a namjena mu je bila olakšati čitanje starih klasičnih i kršćanskih pisaca, čiji je vokabular i jezik bio zastario. Jedini je rukopis ovog djela ''Codex Galeanus'' koji se nalazi u knjižnici Trinity Collegea u [[Cambridge]]u.

Najznačajnije Fotijevo teološko djelo svakako je ''Amfilohija'', zbirka 300 pitanja i odgovora o težim odlomcima u ''[[Biblija|Bibliji]]''.

== Eksterni linkovi ==
{{Commonscat|Photios I of Constantinople}}
* [http://www.tertullian.org/fathers/photius_01toc.htm The Myrobiblion at Tertullian.Org]
* [http://www.newadvent.org/cathen/12043b.htm Catholic Encyclopedia article]
* [http://pstgu.ru/download/1282567888.nikolov.pdf Николов, А. Средневековый славянский перевод “Учительных глав” императора Василия I: проблемы изучения рукописной традиции и ранних печатных изданий. – В: XIX Ежегодная богословская конференция Православного Свято-Тихоновского гуманитарного университета. Т. 1. Москва, 2009, 41-47]

{{Patrijarsi Carigrada}}

{{Normativna kontrola}}

[[Kategorija:Pravoslavlje]]
[[Kategorija:Istočnorimski pisci]]