Sisal

Sisal
	Plantaža sisala
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Plantae;
Divizija:	Tracheophytes;
Razred:	Liliopsida;
Red:	Asparagales;
Porodica:	Agavaceae;
Rod:	Agave;
Vrsta:	A. sisalana;
Dvojni naziv
	Agave sisalana; Henry Perrine

Sisal (latinski: Agave sisalana) je biljka iz porodice Agavaceae, najvažniji izvor biljnih vlakana.^[1]

Historija primjene

Sisal je porijeklom iz Centralne Amerike, tamo se njegova vlakna koriste od pretkolumbovskih vremena. Primjena prvih žetvenih mašina 1880-ih, dovela je do potražnje za jeftinim vezicama za snoplje, pa je izbor pao na sisal. Uskoro su nikle brojne plantaže sisala na Bahamima i Tanjganjiki (današnja Tanzanija). Do kraja 1930-ih sisal se uzgajao po Keniji, Mozambiku, Angoli, Madagaskaru i drugdje po Africi, kao i na Filipinima, Tajvanu, Brazilu, Venecueli, Indoneziji i Haitiju.^[1]

Užad od sisala naširoko se koristila u pomorstvu, ratarstvu i industriji, a od njegovih vlakana pravili su se (i prave) tepisi, prostirke, torbe, četke i mnoštvo drugih predmeta.

Rukavice od sisala

Karakteristike

Stabljika naraste visoko do nekih 90 cm, a biljka do dijametra 38 cm. Kopljasti listovi koji se gusto račvaju iz stabljike, mesnati su i kruti, sive do tamnozelene boje. Dugi su 60–180 cm i široki 10–18 cm, i završavaju oštrom bodljom.^[1] U roku od četiri do osam godina nakon sadnje, iz zrele biljke izraste centralna cvjetna stapka koja može narasti do 6 metara. Žuti cvjetovi, neugodna mirisa, dugi oko 6 cm, formiraju guste grozdove na krajevima grana koje rastu iz cvjetne stapke. Kad cvijetovi počnu venuti, pupoljci koji rastu u gornjem kutu između stabljike i cvjetne stapke razvijaju se u male biljke ili lukovice koje padaju na tlo i puštaju korijenje. Kao i druge vrste agava, stara biljka umire kada cvatnja završi.^[1]

Sisali najbolje rastu na dobro dreniranom, umjereno plodnom tlu, po krajevima sa toplom i vlažnim klimom. Mlade biljke, razmnožene iz lukovica ili rizoma (podzemnih stabljika) zrelih biljaka, najčešće se drže u rasadnicima prvih 12 do 18 mjeseci. Na početku kišne sezone biljke se prenose u polje. Sisal sazrijeva oko tri do pet godina nakon sadnje, zavisno od klime, dajući zadovoljavajuću količinu vlakana sedam ili osam godina nakon toga, iz 300 listova tokom produktivnog perioda. Vanjski listovi se režu pored stabljike kad ona dostigne svoju punu visinu. U prvoj berbi ubere se oko 70 listova, a kasnije prosječno godišnje oko 25.^[1]

Sisalova vlakna prave se od listova, najčešće mašinskim putem, tako da se listovi tlače između valjaka. Dobivena pulpa struže se s vlakana, a vlakno se pere i suši mehaničkim ili prirodnim putem. Sjajne vlaknaste niti, obično kremasto bijele, prosječne su duge od 100 do 125 cm i prilično grube i neelastične. Vlakna sisala naročito su dobra za proizvodnju užadi zbog svoje čvrstoće, izdržljivosti, rastezljivosti i otpornosti na morsku vodu.^[1]

Izvori

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 ^1,4 ^1,5 „Sisal” (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 23.3.2023.

Vanjske veze

Sisal (en)

[brit-1] 1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 ^1,4 ^1,5 „Sisal” (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 23.3.2023.

[1]