Panegirik

Panegirik (grčki: πανηγυρικός, "govor primjeren javnoj skupštini") naziv je za javni govor u nečiju pohvalu, koji se tradicionalno održavao na skupštinama u antičkoj Grčkoj. Tada se u pravilu bavio mrtvim osobama, a svrha mu je bila podstaći sugrađane da slijede moralni i drugi primjer svojih predaka.

Međutim, od vremena Rimskog Carstva počinje se sve više koristiti i za žive osobe, a poseban je primjer Panegyricus Traiano dictus, koji je senator Plinije Mlađi održao godine 100. za cara Trajana i koji je vjekovima kasnije služio kao uzor za sve buduće panegirike.

Vremenom je panegirik postao pežorativni izraz kojim se opisuje neumjereno laskanje i/li neobjektivna pohvala nekoj osobi.