Krešo Rakić

Krešo Rakić (1919 — 1941), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

KREŠO RAKIĆ
Datum rođenja	27. oktobar 1919.
Mesto rođenja	Metković Kraljevina SHS
Datum smrti	početak decembra 1941. (22 god.)
Mesto smrti	Rakov Potok, kod Zagreba ND Hrvatska
Profesija	đak Tehničke škole
Član KPJ od	1941.
Učešće u ratovima	Narodnooslobodilačka borba
Narodni heroj od	23. jula 1952.

Biografija

Rođen je 1919. godine u Metkoviću. Osnovnu školu i dva razreda gimnazije završio je u rodnom gradu, nakon čega se 1932. godine njegova obitelj preselila u Zagreb, gdje je završio treći i četvrti razred gimnazije. Godine 1936., upisao je Srednju tehničku školu (građevinski smjer), koju je zbog bolesti završio tek u proljeće 1941. godine. Godine 1936., bio je primljen za člana Saveza komunističke omladine Jugoslavije. Bio je osnivač kulturno-umjetničkog društva „Tehničar“. Tada je postao i član Komunističke partije Jugoslavije.

Poslije ulaska njemačkog okupatora u Zagreb i proglašenja Nezavisne Države Hrvatske 1941., Krešo je već krajem svibnja bio jedan od organizatora demonstracija srednjoškolaca protiv ustaške nacionalističke politike. Bio je i jedan od pokretača i organizatora raspačavanja letaka po školama i pisanja antifašističkih parola po Zagrebu. Ubrzo je postao rukovoditelj udarne grupe, te organizator i izvršitelj nekoliko diverzantskih akcija po Zagrebu. Sredinom srpnja, sudjelovao je u organiziranju bijega grupe interniraca iz logora Kerestinec. Istog mjeseca, on i njegova grupa zapalili su stadion u Maksimiru, čiji je materijal bio predviđen za izgradnju logora. Sudjelovao je, početkom kolovoza, u akciji kod Botaničkog vrta, kada je udarna grupa bombama napala 28 ustaša. U rujnu je bio jedan od napadača na njemački autobus s vojnicima u Zvonimirovoj ulici. Pored planiranja i izvođenja diverzantskih akcija, radio je i na upućivanju novih boraca iz Zagreba u partizane.

Prilikom jednog sastanka, 22. studenog 1941., na uglu Kvaternikova trga i Heinzelove ulice, bio je uhićen sa još četvoricom drugova i odveden u policijsku postaju. Nakon ulaska u policijsku zgradu, izvukao je bombu iz džepa i pokušao je aktivirati, ali su ga policajci oborili na pod i spriječili. Poslije toga je sljedećih dana bio izložen brutalnom mučenju i batinanju, ali ništa nije priznao. Početkom prosinca, zajedno sa sedamnaestoricom drugova bio je odveden na stratište kod Rakova Potoka u blizini Zagreba, gdje su svi strijeljani.

Ukazom Prezidija Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 23. srpnja 1952. godine, proglašen je za narodnog heroja.

Literatura

Portal NOB Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi.

• Narodni heroji Jugoslavije. „Partizanska knjiga“ Ljubljana, „Narodna knjiga“ Beograd, „Pobjeda“ Titograd, 1982. godina.