Juraj V. Zrinski
Juraj V. Zrinski (na mađarskom: Zrínyi György; Čakovec, 31. siječnja 1599. – Požun, 28. prosinca 1626.), hrvatski ban i vojskovođa.
| Juraj V Zrinski | |
|---|---|
 | |
| ban Hrvatske | |
| Na položaju 15. novembar 1622 – 28. decembar 1626 | |
| Prethodi | Nikola Frankopan Tržački |
| Slijedi | Zsigmond Erdődy |
| Lični detalji | |
| Rođenje | 31. 1. 1599. Čakovec, Kraljevina Hrvatska, Habsburška Monarhija |
| Smrt | 28. 12. 1626. (dob: 27) Pozsony, Kraljevina Mađarska, Habsburška Monarhija |
| Počivalište | Pavlinski manastir u Svetoj Jelini, Hrvatska |
| Supružnik/ci | Magdalena née Széchy |
| Djeca | Nikola Zrinski Petar Zrinski |
| Roditelji | Juraj IV Zrinski Sofija Zrinski |
Život
urediGrof Juraj V. Zrinski bio je hrvatski ban od godine 1622. do svoje smrti 1626. Bio je sin Jurja Zrinskog IV. (koji je godine 1574. u Nedelišću dao tiskati poznatu knjigu "Decretum tripartitum") i grofice Sofije Zrinski rođ. Stubenberg.
Slavni Jurajev djed Nikola Šubić Zrinski Sigetski poginuo je junački braneći mađarsku tvrđavu Siget od turskog napada.
U ranoj mladosti odgojen u protestantskoj (luteranskoj) vjeri, Juraj je kasnije prešao na katoličanstvo te protjerao protestantske propovjednike, obnovivši katoličke župe. Najviše je boravio u Ozlju, a od 1625. godine, kada mu je umro stariji brat Nikola VI., trajno se preselio na svoj posjed u Međimurju, u utvrđeni dvorac Čakovec.
Dana 15. studenog 1622. godine Juraj Zrinski imenovan je hrvatskim banom. U svoje vrijeme bio je poznat kao hrabar i neustrašiv ratnik, ali i po tome što je bio nadmen i imao britak jezik. Osobito se proslavio u bitki s Turcima kod Palanke, a poznati su njegovi uspješni vojni pohodi 1624. godine na Kostajnicu i Jasenovac, gdje je zadao teške poraze Osmanlijama.
Bio je oženjen groficom Magdalenom Széchy i imao dva sina, Nikolu VII. i Petra, koji su kasnije postali istaknuti hrvatski banovi i obojica umrli nasilnom smrću, cijeli se život boreći za Hrvatsku.
Juraj je umro u vojnom taboru u Požunu (današnja Bratislava u Slovačkoj), gdje je sudjelovao sa svojom postrojbom u Tridesetogodišnjem ratu. Povijesni izvori govore da je bio otrovan po nalogu austrijskog carskog generala Albrechta von Wallensteina, nakon što je došlo do njihovog verbalnog sukoba. Pokopan je u obiteljskoj grobnici Zrinskih u kompleksu pavlinskog samostana u Svetoj Jeleni, lokalitetu udaljenom dva kilometra sjeverno od Čakovca.
