Brodosplit je jedno od najvećih hrvatskih brodogradilišta iz Splita, koje gradi vojne i civilne brodove (tankeri, trajekti, putnički brodovi).

Vrsta javno
Osnovana 1931.
Osnivač(i)Ateliers et Chantiers de la Loire i jugoslavenski dioničari
Trenutno sjedište Split, Hrvatska
Industrijabrodogradnja
Proizvodibrodovi
Usluge- gradnja i popravak brodova (brodogradnja)
- popravak i preinake brodova
Broj zaposlenih4000
DivizijeBrodogradilište specijalnih objekata d.o.o.
Tvornica dizel motora d.o.o.
Dizalice d.o.o.
Nemetalna oprema d.o.o.
Metalna oprema i konstrukcije d.o.o.
Antikorozivna zaštita d.o.o.
Armature d.o.o.
Izolacija d.o.o.
Web-stranicawww.brodosplit.hr

Nalazi u sjevernom dijelu Splita, u Kaštelanskom zaljevu (od 1932.) na površini od 560 000 kvadratnih metara, na izuzetno dobroj lokaciji za proizvodnju brodova, jer se u blizini nalaze i gradska teretna i putnička luka, a u neposrednoj blizini je i Zračna luka Split (20 km).

Historija brodogradilišta

uredi

Brodogradnja u Splitu početkom 20. vijeka

uredi

Split je 1910. imao svega 21 407 stanovnika[1] i bio mali provincijski grad na rubu Austro-Ugarske. Nakon osnivanja Kraljevine Jugoslavije počeo je vrtoglavo rasti, tako da je 1931 imao već 35 332 stanovnika, i bio najveća jugoslavenska luka, sa čak sedam malih brodogradilišta, odnosno devet ako bi se tome pribrojila i ona u obližnjem Vranjicu i Solinu.

Najstarije splitsko brodogradilište novoga doba bilo je ono porodice Košćina, osnovano 1831. kod Lučca. Brodogradilište Košćina radilo je na tom mjestu do 1875. [2] Tada je zbog probijanja željezničke pruge između Lučca i Manuša, izmješteno zapadno od Matejuške, na mjesto gdje se danas nalazi bivši hotel Ambasador.

Drugo splitsko brodogradilište novoga vremena bilo je Ivanko, osnovano 1893. od strane Dinka Ivanka u gradskoj luci (podno Katalinića briga) - on je startao sa malom barakom i manjim popravcima. Nakon pet godina izgradio je prvi vlastiti jedrenjak Slavni Vis. Brodogradilište Ivanko bavilo se uglavnom popravkom parobroda, vremenom je preraslo u dioničko društvo i prezvalo se u skladu sa zakonom u Brodogradilište D. Ivanko i drugovi. Kako je za Prvog svjetskog rata pao broj narudžaba,- poduzeće je bankrotiralo. Iz posrnulog društva je 17. marta 1918. uz financijsku pomoć novih ulagača izraslo novo društvo Splitsko brodogradilište Jug za gradnju, popravak, kupnju i prodaju brodova u kojem je bivši vlasnik Dinko Ivanko postao tehnički poslovođa.

Treće splitsko brodogradilište bilo je Pomorsko industrijsko i tehničko poduzeće Braća Matijević[2] (kasniji Marjan) osnovano 1922. godine. To je bilo malo remontno brodogradilište smješteno ispod ondašnje tvornice cementa Betizza. Imalo je vlastitu elektrocentralu, ljevaonicu, elektrotehničku i kovačku radionicu, te za ono doba pravo tehnološko čudo radionicu za autogeno varenje.

Četvrto splitsko brodogradilište Pakmor osnovao je 1923., inženjer Pavle Kosiček. [2] To je bilo malo brodogradilište u zapadnom dijelu gradske luke koje je gradilo elegantne brze motorne i sportske čamce, poduzeće je prestalo s radom 1960. godine.

Uz ta brodogradilišta, poslovala su i dva bitno manja u Lori; ono Vatroslava Bulimbašića (maone, jedrenjaci i čamci) i ono korčulanskog kalafata Petra Jeričevića.

1931. osnivanje Jugoslavenskog društvo za izradu i opravku brodova

uredi

No pravi impuls brodogradnji u Splitu zbio se zbog vojske i njenih narudžbi. Kako je tadašnja Kraljevina Jugoslavija bila u odličnim vezama sa tadašnjom Francuskom koja je bila pokrovitelj stvaranja Male Antante, - zbog toga je vojna suradnja Jugoslavije i Francuske bila izuzetno jaka i značajna. Tako je krajem 1930-ih poznato francusko brodogradilišno društvo Siege Social Ateliers et Chanties de la Loire iz Nantesa gradilo dvije podmornice klase Osvetnik za Jugoslavensku kraljevsku ratnu mornaricu - na račun tog posla veze su toliko ojačale da su francuzi odlučili svojim kapitalom i znanjem ojačati jugoslavensku brodogradnju i osnovati jedno snažno brodogradilište. Tadašnja Jugoslavija zapravo i nije imala većeg brodogradilišta, osim malog remontnog u Bijeloj (Boka Kotorska) i onog u Kraljevici. Tako je u martu 1931. osnovano novo zajedničko Jugoslavensko društvo za izradu i opravku brodova [2] sa sjedištem u Beogradu (iza kojeg je zapravo stajao Siege Social Ateliers et Chanties de la Loire).

Novoosnovano društvo kupilo je krajem marta 1931. godine brodogradilište Marjan (dok, ljevaonicu i mehaničku radionicu) a 18. augusta 1931. godine kupljeno je i brodogradilište Jug i zemljište u uvali Supaval.

Jugoslavensko društvo za izradu i opravku brodova u prvoj godini poslovanja, uspjelo je izvršiti popravke na 53 parobroda, 2 jedrenjaka i 3 čamca (ukupno 35.751 tona). Početkom 1932. godine društvo je počelo podizati nove proizvodne pogone, započeta je gradnja dvaju navoza od 60 i 80 m, te nekoliko radionica.

Brodogradilište Split A.D. kasnije Jadranska brodogradilišta A.D.

uredi

Odlukom glavne skupštine dioničara ”Jugoslavenskog društvo za izradu i opravku brodova” od 11. augusta 1932. godine, promjenjen je naziv društva u Brodogradilište Split A.D., a sjedište preseljeno iz Beograda u Split. [2]

Od 7. juna 1933. otpočela je isporuka brodava za Jugoslavensku kraljevsku ratnu mornaricu prvi naručeni brod bila je bila barkasa Novogradnja br. 1 dužine 11m s ugradjenim diesel motorom. Društvo Siege Social Ateliers et Chanties de la Loire, radilo je na transferu novih tehnologija u splitsko brodogradilište i investiralo značajna sredstva u povećanje kapaciteta, prvi profit splitsko brodogradilište ostvarilo je tek 1938. Ulaganja su pokazala rezultat 30. jula 1936. tad je porinut u more prvi željezni brod na vlastiti parni pogon - tegljač Konjic. To je označilo prekretnicu u splitskoj brodogradnji, i prijelaz sa zanatske na industrijsku proizvodnju brodova. Tad su se stale nizati narudžbe, gradili su brojne patrolne čamce (10) i patrolne brodove (2) za Ministarstvo Financija, jedan tegljač, te potom dva razarača Ljubljana i Zagreb [2] (po nacrtima Ateliers et Chantiers de la Loire, koji su izgradili prvi brod te klase Beograd 1937.) za mornaricu Kraljevine Jugoslavije i dva velika putnička broda Sarajevo (nakon rata Sinj) i Šumadija (nakon rata Kotor). Razarači su dovršeni 1939. a brodogradilište naraslo na 1100 radnika. Posljednji Razarač Split, naručen 1938. brodogradilište je dovršilo tek 1942. tako da je završio u rukama Regio Marine Kraljevine Italije.

Nepotpuna lista brodova izgrađenih za vrijeme Brodogradilišta Split A.D. ( Jadranska brodogradilišta A.D.)

uredi
Broj na navozu Ime Vrsta Godina Nosivost (Registarska tona)
40 - Patrolni čamac 1940 -
30 Split Razarač 1942 1850
28 Velebit Patrolni brod 1940 123
27 Sarajevo (Sinj) Obalno-putnički teretni parobrod 1937 472
26 Šumadija (Kotor) Obalno-putnički teretni parobrod 1937 472
23 Ljubljana Razarač 1939 1210
22 Zagreb Razarač 1939 1210
21 Konjic Parni lučki tegljač 1937 -
1 Novogradnja br. 1 Barkasa drvena 1933 -

[3]

 
Dizalica u Brodosplitu

Brodograđevna industrija Split

uredi

Nakon Drugog svjetskog rata Brodogradilište Split A.D. je nacionalizirano i preimenovano u Brodograđevna industrija Split (od 1990-ih Brodosplit). Isprva je prve veće narudžbe 1950-ih brodogradilište radilo za domaću flotu, vremenom se taj odnos promijenio tako da se danas 80% brodova radi za inozemne naručioce. Od svog osnutka Brodosplit je isporučio više od 350 brodova ukupne nosivosti od preko 10 milijuna tona. Mnogi od ovih brodova dobili su priznanja od uglednih međunarodnih institucija.

Nakon 1990e Brodospit je privatiziran i reorganiziran, tako da je današnje društvo Brodosplit dioničko društvo u većinskom vlasništvu Hrvatske države, sa oko 4000 radnika.[2] Današnju kompaniju Brodosplit čini više društava:

  • Brodogradilište specijalnih objekata d.o.o.
  • Brodosplit - Tvornica dizel motora d.o.o.
  • Brodosplit - Dizalice d.o.o.
  • Brodosplit - Nemetalna oprema d.o.o.
  • Brodosplit - Metalna oprema i konstrukcije d.o.o.
  • Brodosplit - Antikorozivna zaštita d.o.o.
  • Brodosplit - Armature d.o.o.
  • Brodosplit - Izolacija d.o.o.

Brodosplit može graditi brodove u jednom dijelu do 280 metara dužine i 166,000 registarskih tona nosivosti.

Nepotpuna lista brodova izgrađenih za vrijeme Brodosplita

uredi
Broj na navozu Ime Vrsta Godina Nosivost ( Registarska tona)
466 Peristil Brod za rasute terete 2010 52,113
463 Stena Polaris Tanker 2010 64,917
462 Stena Progress Tanker 2009 65,056
459 Arctic Char Tanker 2010 74,999
458 Arctic Flounder Tanker 2009 74,999
461 Olib Tanker 2009 108,433
457 Marinor Tanker 2008 74,999
460 Dugi Otok Tanker 2008 108,414
456 Marika Tanker 2008 74,999
453 Zefyros Tanker/Ro-Ro 2006 1999
452 Apiliotis Tanker/Ro-Ro 2006 1975
450 Mari Ugland Tanker 2008 74,999
444 Stena Performance Tanker 2006 65,000
441 Stena Paris Tanker 2005 65,000
434 Hrvatska Tanker 2005 166,447
401 Podravina Tanker 1999 44,000
372 Frans Suell Trajekt 1992 4105
362 Jahre Traveller Tanker 1990 140,000
361 Jahre Target Tanker 1990 140,000
357 Isabella Trajekt 1989 4105
356 Amorella Trajekt 1988 4105
347 Kriti Color Tanker 1987 43,305
100 Capean Carras Teretni brod 1971 77000
77 Makarska Teretni brod 1968 8000
50 Pakistan Teretni brod 1964 12860
8 Jedinstvo Putnički 1958 2600
1 Jugoslavija Putnički 1956 2600

[4]

Izvori

uredi
  1. Sanja Klempić: Utjecaj imigracije na strukture stanovništva Splita, Migracijske i etničke teme 20 (2004), 1: 79–110, PDF
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Denis Krnić. Povijest splitske brodogradnje: Francuzima dugujemo škver (Hrvatski). Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 28. 08. 2012. 
  3. Brodovi izgrađeni u brodogradilištu Split A.D. i Jadranska brodogradilišta A.D. (Hrvatski). Brodosplit. Arhivirano iz originala na datum 2010-10-19. Pristupljeno 28. 08. 2012. 
  4. Referentna lista brodova isporučenih od 1956. godine (Hrvatski). Brodosplit. Arhivirano iz originala na datum 2010-07-14. Pristupljeno 28. 8. 2012. 

Vanjske veze

uredi