Abolicija
Za ostala značenja, vidi Abolicija (razvrstavanje).
Abolicija (lat. Abolere - uništiti, zatrti) ili oprost predstavlja oslobađanje od krivičnog gonjenja lica za koje postoji osnovana sumnja da su počinioci krivičnog djela. Lice koje je obuhvaćeno abolicijom ne može se krivično goniti čak i ukoliko postoji osnov za krivično gonjenje.
Abolicija je pojam izveden iz abolicionističkog pokreta u SAD koji se zalagao za ukidanje ropstva i diskriminacije ljudi po raznim osnovama. Danas se ovaj pojam pretežno odnosi na pravni institut ublažavanja ili ukidanja neke kazne ili sankcije. Po zakonskim propisima dodjeljuje se samo po službenoj dužnosti, a ne i po molbi. U oblike abolicije ubrajaju se amnestija i pomilovanje.
Abolicija takođe predstavlja i zabranu predhodnog ispitivanja osnova sumnje da je lice počinilo krivično djelo i zabranu njegovog izvođenja pred sud. Ukoliko je krivični postupak protiv lica obuhvaćenog abolicijom predhodno pokrenut, on se obustavlja. Abolicija se može primjeniti sve dok ne bude donesena pravsonažna sudska odluka vezano za krivicu i kaznu. Čak ni lice koje je obuhvaćeno abolicijom ne može podnijeti zahtjev za pokretanje postupka protiv njega ukoliko bi u tome imao svoj interes.
Najčešća primjena
urediU praksi ovaj postupak je veoma rijedak i najčešće se primjenjuje u slučajevima političkih krivičnih djela, zatim ukoliko je počinioc djela počinio u dalekoj prošlosti nakon čega je uspješno rehabilitovan, primjenjuje se na djela koja su učinjena pod specifičnim okolnostima i na djela čiji je počinioc strani državljanin ukoliko postoje politički motivi za zabranu gonjenja.
Abolicija može biti i jedan od oblika amnestije.
Poznata lica na koja je primjenjena abolicija
uredi- Džerald Ford je devetog septembra 1974. donio odluku kojom se na bivšeg predsjednika Ričarda Niksona primjenjuje abolicija.