Gonbad-e Kabus
| Gonbad-e Kabus | |
|---|---|
| گنبد قابوس | |
 Zijaridski toranj Gonbad-e Kabusa | |
| Država |  Iran |
| Pokrajina | Golestan |
| Koordinate | 37°15′N 55°9′E / 37.250°N 55.150°E |
| Stanovništvo (2006.) | |
| • Urbano područje | 127.167[1] |
| • Metropolitansko područje | 283.331 |
| Vremenska zona | IRST (UTC+3:30) |
| • Ljeto (DST) | IRDT (UTC+4:30) |
| UNESCO-ova svjetska baština | Gonbad-e Kābus |
| Godina uvrštenja | 2012. (36. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | i, ii, iii, iv |
| Ugroženost | no |
| Poveznica | UNESCO |
| Stranica | GEOnet Names Server |
 | |
  Gonbad-e Kabus Gonbad-e Kabus na zemljovidu Irana | |
Gonbad-e Kābus (perzijski: گنبد قابوس za "Kabusov toranj") ili Gonbad-e Kāvus (گنبد كاووس),[2] ranije poznat i kao Dašt-e Gorgan je glavni grad istoimene općine u iranskoj pokrajini Golestan. Prema popisu iz 2006. godine imao je 127.167 stanovnika u 30.710 obitelji; uglavnom Turkmena.[3] Prema istom popisu cijela općina je imala 283.331 stanovnika u 63.482 obitelji. Općina se sastoji od dva distrikta, Dašli Borun i Središnji distrikt, a pored Gonbad-e Kābusa tu se nalazi i grad Inčeh Borun.
Grad je najpoznatiji po istoimenom divovskom tornju-mauzoleju od opeke koji je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji 30. lipnja 2012. godine kao jedinstven primjer islamske arhitekture koji je inspirirao brojne vjerske građevine u Iranu, Anatoliji i Srednjoj Aziji.[4]
Toranj Gonbad-e Kābus, sa svojom visinom od 55 metara (72 m uključujući postolje) je najviši toranj na svijetu sagrađen isključivo od opeke.[5]
Dao ga je sagraditi zijaridski emir Kabus ibn Vušmgir 1006. godine samo 3 km sjevernije od svoje prijestolnice, starog grada Džordžana. Zapravo toranj je jedini ostatak ovog grada koji je bio veliko srednjovjekovno središte kulture i umjetnosti, a kojega su uništili Mongoli u 14. i 15. stoljeću. Danas se nalazi na 15 m visokom brdu u središnjem gradskom parku.
Toranj ima 3 m debele zidove i promjer valjka od 17 m (15,5 na vrhu); desetokutnog je tlocrta s kupolastim krovom, sagrađen u zlatnom rezu (1:1,618). Zapravo, sagrađen je tako matematički promišljeno da osoba koja stoji ispred tornja, u vanjskom krugu, može čuti jeku iz tornja.
Unutra se nalaze jedni od najstarijih primjera tzv. stalaktitnog ukrašavanja (mukarna) u islamskoj umjetnosti. Na njegovom dnu stoji kaligrafski natpis na arapskom:
هذا القصر العالي – لامير شمس المعالي – الامير قابوس ابن وشمگير – امر به بنائه في حياته – سنه سبع و تسعين – و ثلثمائه قمريه و سنه خمس و سبعين و ثلثمائه شمسيه
»Ovu visoku palaču za kraljevića Šams ul-Ma'ālija, dao je sagraditi za svog života emir Kabus ibn Vušmgir godine 397. prema lunarnom i 375. prema solarnom hidžretskom kalendaru«Iako se nigdje ne navodi da je toranj služio kao mauzolej, prema predaji u njemu je grobnica kraljevića Zijaridske dinastije; i to da je u staklenom lijesu spušten s vrha tornja.
Slavni britanski putopisac, Robert Byron, je u svom djelu "Put za Oksijanu"[6] iz 1937. godine naveo kako ga je upravo fotografija ovog tornja ponukala na proputovanje Perzijom.[7]
Pored tornja, nešto sjevernije nalaze se i ostaci Velikog gorganskog zida, 155 km dugog i 10 m širokog zida, koji je bio najdulji zid poslije Kineskog zida na svijetu. On je imao oko 40 tornjeva, različitih udaljenosti jednog od drugog. Vjeruje se da je sagrađen tijekom Partskog Carstva, a obnovljen za Sasanidskog Carstva (3. – 7. st.).
60 km sjeverno od grada nalazi se 250 ha veliko i 4 m duboko slatkovodno jezero Alma gol (دریاچه آلماگل) koje je poznato po svojim somovima i pticama selicama. Zbog toga ga je 1975. godine zaštitila Ramsarska konvencija kao vlažno područje svjetskog značaja.
- ↑ (perz.)(engl.) Statistical Centre of Iran. 2006. 2.8. Citis with a population of 100,000 and more. Iranian ministry of the Interior. Teheran. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. ožujka 2016. Pristupljeno 13. srpnja 2012.
- ↑ Ime grada je latinizirano na više načina: Gonbad-e Gābus, Gonbad-i Ghābos, Gonbadekavus, Gonbad-e Kāvūs, Gonbad Kābūs, Gonbad Kavus, Gunbad-i-Kājvās, Gunbad-i-Kājvūs i Gunbad-i-Kābūs
- ↑ Popis Islamske republike Irana iz 2006. godine (Excel) Preuzeto 13. srpnja 2012. godine
- ↑ Upis na popis mjesta svjetske baštine (engl.) Preuzeto 14. srpnja 2012.
- ↑ SkyscraperPage - Gonbad-e Qabus (engl.) Preuzeto 14. srpnja 2012.
- ↑ The Road to Oxiana na engleskoj wikipediji (engl.) Preuzeto 14. srpnja 2012.
- ↑ Robert Bryon, The Road to Oxiana, str. 161., Pimlico, 2004.
- (perz.) Planovi Irana za zaštitu tornja Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. svibnja 2011. (Wayback Machine)
Wikimedijski zajednički poslužitelj:
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Gonbad-e Kabus |
| |||||||||||
| ||||||||||||||||||||
