Prijeđi na sadržaj

Zlatko Kranjčar

Izvor: Wikipedija
Zlatko Kranjčar

Kranjčar sa Sepahanom 2017. godine.

Država Hrvatska
Osobni podatci
Puno ime Zlatko Kranjčar
Nadimak Cico
Rođenje 15. studenoga 1956.
Zagreb
Smrt 1. ožujka 2021.
Zagreb
Visina 179 cm
Pozicija izbornik (kao igrač napadač)
Mlađi uzrasti
1966.1973. Dinamo Zagreb
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1973.1983.
1983.1990.
1990.1991.
1991.1993.
Dinamo Zagreb
SK Rapid Wien
VSE Sankt Pölten
SV Wienerfeld
0261 00(98)
0201 0(106)
0012 000(2)
Reprezentativna karijera**
1977.1983.
1990.
Jugoslavija
Hrvatska
0011 000(3)
0002 000(1)
Trenerska karijera
1991.
1991.1992.
1992.1994.
1994.1996.
1996.
1997.
1997.
1997.1998.
1998.
1999.2000.
2000.
2000.2001.
2001.2002.
2002.2003.
2003.2004.
2004.2006.
2006.2007.
2007.
2009.
2009.
2009.
2010.2011.
2011.2014.
2016.
2017.2018.
2018.2019.
Wienerfeld Beč
Austria Klagenfurt
HNK Segesta Sisak
Dinamo Zagreb
LASK
NK Slaven Belupo
HNK Segesta Sisak
NK Samobor
Dinamo Zagreb
Al-Masry
NK Mura
NK Marsonia
NK Zagreb
HNK Rijeka
NK Zagreb
Hrvatska
NK Croatia Sesvete
Al-Shaab
NK Croatia Sesvete
DAC 1904 Dunajská Streda
Persepolis Teheran
Crna Gora
Sepahan Isfahan
Dinamo Zagreb
Sepahan Isfahan
Iran do 23
Portal o životopisima
Portal o športu

Zlatko "Cico" Kranjčar (Zagreb, 15. studenoga 1956. – Zagreb, 1. ožujka 2021.) bio je hrvatski nogometaš i nogometni trener. Njegov sin Niko također je nogometaš.

Preminuo je 1. ožujka 2021. godine u 65. godini života.[1]

Igračka karijera

[uredi | uredi kôd]

U Dinamu je od navršenih 10 godina. Kao igrač ostao je sve do 1983. godine. Brzi prelazak iz juniora u prvu postavu omogućio mu je trener Mirko Bazić.[2] U prvoj je postavi od 1974. i prva utakmica koju je odigrao bila je u Vječnom derbiju protiv Hajduka. Ukupno je odigrao 261 utakmicu u prvenstvu, 28 u kupu te 18 u europskim kupovima za Dinamo te postigao 98 golova u prvenstvu.[3] S Dinamom je 1981./82. osvojio naslov prvaka. Odigrao više utakmica u Kupu europskih prvaka, Kupu UEFA i Kupu pobjednika kupova.[4] S Dinamom je osvojio Kupa maršala Tita u sezonama 1979./80. i 1982./83. te je bio finalist u sezonama 1975./76. i 1981./82.[5] Karijeru je 1984. nastavio u bečkom Rapidu. Godine 1990. prešao je u Sankt Pölten. Godine 1991. je iz Sankt Pöltena otišao u SV Wienerfeld u kojem je ostao do 1992., objavio završetak karijere, no onda se vratio i ostao još jednu sezonu.

Trenerska karijera

[uredi | uredi kôd]

Poslije igračke ostvario je bogatu trenersku karijeru.[6]

Uspjesi

[uredi | uredi kôd]

Zlatko Kranjčar dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar" 2005. godine. Nakon Miroslava Ćire Blaževića (6), s 4 osvojena trofeja u dva trenerska mandata u Maksimiru, treći je najtrofejniji trener u povijesti GNK Dinamo.

Igrački trofeji

[uredi | uredi kôd]

Trenerska trofeji

[uredi | uredi kôd]

Proslavio se Cico potezom fair-playa 3. svibnja 2012. u utakmici iranskog prvenstva 2011./12. godine, kad je naredio svom igraču koji je trebao izvesti jedanaesterac neka ga promaši, jer je sudac dosudio jedanaesterac u okolnostima u kojima ga uopće nije trebao dosuditi.[7]

Individualna priznanja

[uredi | uredi kôd]

Spomen

[uredi | uredi kôd]
  • 2021.: Juniorski teren Zlatko Cico Kranjčar[8]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Umro Zlatko Cico Kranjčar, Index.hr, pristupljeno 1. ožujka 2021.
  2. LZMK: Nogometni leksikon Mirko Bazić
  3. Povijest GNK DinamoArhivirana inačica izvorne stranice od 14. listopada 2016. (Wayback Machine) Zlatko Kranjčar
  4. (njem.) Transfermarkt Zlatko Kranjčar
  5. RSSSF Yugoslavia – Cup Final Details 1947–2001 (engl.)
  6. (njem.) Transfermarkt Zlatko Kranjčar
  7. Cico Kranjčar naredio igraču da promaši jedanaesteracArhivirana inačica izvorne stranice od 11. rujna 2014. (Wayback Machine), hrsport.net, preuzeto 3. svibnja 2012.
  8. Na stadionu Maksimir svečano otvoren Juniorski teren Zlatko Cico Kranjčar, www.zgportal.com, objavljeno 3. studenoga 2021., arhivirano 4. studenoga 2021., pristupljeno 27. prosinca 2021.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]