Irtiš

Irtiš
	rijeka
	Pogled na Irtiš u Omsku
	Porječje Irtiša
Položaj
Države	NR Kina; Kazahstan; Rusija
Naselja	Serebrjansk, Oskemen, Semej, Pavlodar, Omsk, Tobolsk, Hanti-Mansijsk
Fizikalne osobine
Duljina	4.248 km
Površina porječja	1,673.470 km2
Istjek
• Prosječni	2.980 m3
Plovna od – do	od ušća do Ust-Kamenogorske hidroelektrane
Tok rijeke
Izvor	Mongolski Altaj; 47°52′29.49″N 89°58′23.02″E / 47.8748583°N 89.9730611°E
• Nad. vis.	2.930 m
• Koord.	47°24'52,30"N, 90°12'55,96"E
Ušće	rijeka Ob kod Hanti-Mansijska; 61°04′50″N 68°49′50″E / 61.08056°N 68.83056°E; 23 m n.v.
• Koord.	61°4'50"N, 68°49'50"E
Slijev	Arktičkooceanski
Ulijeva se u	Ob
Pritoci	Išim, Om, Tobol, Demjanka, Konda

Irtiš (ruski: Ирты́ш, kazaški: Ертіс, kineski: É'ěrqísī hé / 额尔齐斯河) je rijeka u Sibiru i glavni pritok rijeke Ob. Njeno ime znači Bijela rijeka. Ona je zapravo duža nego Ob do svog ušća. Glavni pritok Irtiša je rijeka Tobol. Ob-Irtiš oblikuje veliki slijev u Aziji, koji obuhvaća veći dio zapadnog Sibira i planina Altaj.

Geografija

Irtiš — druga najduža rijeka-pritok u svijetu nakon Missourija. Duljine 4.248 km. Protječe kroz područje Kine (525 km), Kazahstana (1.835 km) i Rusije (2.010 km). Površina porječja je 1.643.470 km². Podrijetlo Irtiša nalazi se na granici Mongolije i Kine, na istočnim padinama hrbta Mongolskog Altaja. Iz Kine pod imenom Crni Irtiš on se spušta u Kazahstan u Zajsansku kotlinu, gdje se ulijeva u protočno Zajsansko jezero. Na ušću Crnog Irtiša nalazi se velika delta. U Zajsan utječe mnoštvo rijeka s Rudnog Altaja, hrbata Tarbagataj i Saur. Višekratno pojačan tim vodama Irtiš istječe iz Zajsanskog jezera na sjeverozapadu kroz Buhtarminsku hidroelektranu i slijedom za njoj smještenu Ust-Kamenogorsku hidroelektranu. Nizvodno se nalazi Šulbinska hidroelektrana i grad Semej (Semipalatinsk). Malo iznad Pavlodara irtišku vodu prikuplja Irtiško-karagandski kanal, tekući prema zapadu. U rajonu Hanti-Mansijska Irtiš utječe u Ob.

Pritoci

Lijevi pritoci

Desni pritoci

Gradovi

Gradovi - Ketokay (Fuyong) Burčun, Serebrjansk, Oskemen (Ust-Kamenogorsk), Semej (Semipalatinsk) i Kurčatov (Kazahstan), Aksu (Kazahstan), Pavlodar, Omsk, Tara, Tobolsk, Hanti-Mansijsk.

Hidrologija

Podrijetlo vode Irtiša je mješovito: u gornjem toku je od Snijega, leda i manje kiše, a na donjem toku od snijega, kiše i podzemnih voda. Priroda vodnog režima također se znatno izmijenjuje. U gornjem toku visoke vode počinju u travnju, s maksimumom u travnju – lipnju, opadanje traje do listopada; otjecanje rijeke je regulirano. U donjem toku visoke vode dosežu od kraja svibnja do rujna, s maksimumom u lipnju. 50% godišnjeg otjecanja prolazi u proljeće, u gornjem dijelu toka postotak otjecanja u ljeto i jesen po 20%, 10% zimi, kod Tobolska, 27%, 19% i 7% respektivno. Prosječni istjek kod Ust-Kamenogorska je 628 m³/s, Semeja (Semipalatinska) oko 960 m³/s, Omska 917 m³/s,^[1]^[2] Tobolska 2.150 m³/s,^[3]^[4] na ušću oko 3000 mm³/s,^[5] godišnji istjek od oko 95 km³. Razmjer kolebanja razine iznad Zajsanskog jezera je 4,4 m,kod Omska 7 m, Ust-Išima 12,7 m, dalje se do ušća smanjuje. Zamrzavanju na Irtišu prethodi razdoblje lomljenja leda od oko 20 dana u gornjem i 6–10 dana u donjem dijelu toka. Zamrmrzava se u gornjem toku krajem studenoga, u donjem od početka studenog, otapa se u travnju.

Prosječni istjek mjesečno u Hanti-Mansijsku

Prosječni istjek Irtiša mjesečno (u m³/sec.) mjereno na hidrometrijskoj postaji Hanti-Mansijsk
Podaci izračunati preko 22 godine

Komercijalna uporaba

Vode Irtiša koristi se za opskrbu Irtiško-karagandskog kanala (unos vode iz Irtiša u kanal u prosjeku od 75 m³/s), za potrebe vodoopskrbe i navodnjavanja.

Redovna plovidba na 3.784 km od ispusta Ust-Kamenogorske hidroelektrane do ušća. Plovidba se odvija od travnja do studenog.

Putnički, teretni brodovi i tankeri plove najviše rijekom između travnja i listopada, kada nije smrznuta. Omsk je dom sjedištu tvrtke u državnom vlasništvu – Irtysh Shipping Company, te najveća riječna luka u zapadnom Sibiru.

Ispod Zajsanskog jezera na Irtišu je izgrađena Irtiška kaskada hidroelektrana uključujući Buhtarminsku, Ust-Kamenogorsku i Šulbinsku hidroelektranu, blizu Kazahstansko-kineske granice. Brodska prevodnica koja omogućuje riječni promet da zaobiđe branu kod Ust-Kemenogorska najdublja je na svijetu, s padom od 42 metra.^[6]

Energetika - Umjetna jezera na Irtišu

Buhtarminsko umjetno jezero (5.500 km², 53 mlrd. m³)
Ust-Kamenogorsko umjetno jezero (37 km², 0,65 mlrd. m³)
Šulbinsko umjetno jezero (255 km², 53 mlrd. m³)

Atrakcije

Uz Irtiš i njegovu okolicu nalazi se veliki broj spomenika prirode, povijesnih i arhitektonskih spomenika, uređene su zanimljive turističke rute.

Izvori

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Irtiš

↑ Unesco - Irtysh at Omsk. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. studenoga 2009. Pristupljeno 13. lipnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
↑ ArcticRIMS - Irtysh at Omsk
↑ Unesco - Irtysh at Tobolsk. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. studenoga 2009. Pristupljeno 13. lipnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
↑ ArcticRIMS - Irtysh at Tobolsk
↑ R-Arctic Net - Irtish At Khanty-Mansiysk
↑ Waterways World: The world's deepest lock. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. srpnja 2011. Pristupljeno 11. lipnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

(rus.) Irtiš (Иртыш) (Velika Sovjetska Enciklopedija)

[1] Unesco - Irtysh at Omsk. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. studenoga 2009. Pristupljeno 13. lipnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

[2] ArcticRIMS - Irtysh at Omsk

[3] Unesco - Irtysh at Tobolsk. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. studenoga 2009. Pristupljeno 13. lipnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

[4] ArcticRIMS - Irtysh at Tobolsk

[5] R-Arctic Net - Irtish At Khanty-Mansiysk

[6] Waterways World: The world's deepest lock. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. srpnja 2011. Pristupljeno 11. lipnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]