Brgljezi

Brgljezi
	Šumski brgljez (Sitta europaea)
Sistematika
Carstvo:	Animalia;
Koljeno:	Chordata;
Razred:	Aves;
Red:	Passeriformes;
Podred:	Passeri;
Porodica:	Sittidae; Lesson, 1828.
Rod:	Sitta; Linnaeus, 1758
Tipična vrsta
	Sitta europaea
Vrste
	vidi tekst
Baze podataka
	GBIF;
	wikivrste; WD; wikislike; wikigalerija;

Brgljezi (lat. Sittidae) čine rod Sitta, rod malih ptica vrapčica koje pripadaju porodici Sittidae. Karakteriziraju ih velike glave, kratki repovi, te snažni kljunovi i stopala. Većina vrsta ima siv ili plavkast gornji dio i crnu prugu oko očiju.

Opis

Brgljezi su vrlo slični jedni drugima, pa ih je lako prepoznati od ostalih. Gornji dio tijela je uglavnom sive boje, dok je kod nekih tropskih vrsta jarkoplave ili ljubičaste. Mnoge vrste imaju crne pruge preko očiju. Donji dijelovi tijela su sivkastobijele do smeđe boje. Mužjaci i ženke se vrlo malo razlikuju. Kljun je podug, vrat i rep su kratki. Dužina varira od 9,5 do 20 cm, a težina od 10 do 60 g. Penju se na drugačiji način od djetlića i puzića, ne koristeći rep kao oslonac. Dok se penju, ne postavljaju noge paralelno, već jednu postave visoko, a drugu nisko, kao oslonac.^[1]

Oglašavaju se cvrkutanjem i uzastopnim piskutanjem. Njihovu ishranu čine kukci i pauci, a u jesen i zimu sjemenje. Dvije vrste su ugrožene, a dvije osjetljive.^[2]

Razmnožavanje

Brgljezi obično žive u parovima ili malim grupama. Tijekom zime često se udružuju s jatima sjenica, djetlića i ostalih šumskih ptica koje traže hranu. Svi se gnijezde u dupljama u drveću ili stijenama, ali postoji nevjerojatna razlika u detaljima tijekom izgradnje gnijezda. Neke manje vrste kopaju komore u trulom drvetu kao gnijezdo, bjelogrudi i bjeloobrazni brgljezi trljaju otrovne kukce oko ulaza u gnijezdo, a crvenogrudi koristi razmazanu smolu kao zaštitu. Brgljezi lončari prave gnijezda od blata. Ženka nese 4 – 10 bijelih jaja s crvenkastim pjegama. Težina jaja varira od 1 do 2,5 g. Inkubacija traje 14 – 18 dana, a ptići u gnijezdu ostaju 20 – 25 dana. Tijekom inkubacije mužjak hrani ženku.

Rasprostranjenost

Nastanjuju Aziju, Europu, Sjevernu Ameriku i sjever Afrike. Staništa su im šumovita područja, parkovi i stjenovita mjesta. Nijedna vrsta nije prava selica, ali sjeverne populacije se ponekada sele južnije.

Vrste

Sitta arctica Buturlin, 1907
Sitta azurea Lesson, 1830
Sitta canadensis Linnaeus, 1766
Sitta carolinensis Latham, 1790
Sitta cashmirensis W. E. Brooks, 1871
Sitta castanea Lesson, 1830
Sitta cinnamoventris Blyth, 1842
Sitta europaea Linnaeus, 1758
Sitta formosa Blyth, 1843
Sitta frontalis Swainson, 1820
Sitta himalayensis Jardine & Selby, 1835
Sitta krueperi Pelzeln, 1863
Sitta ledanti Vielliard, 1976
Sitta leucopsis Gould, 1850
Sitta magna R. G. W. Ramsay, 1876
Sitta nagaensis Godwin-Austen, 1874
Sitta neglecta Walden, 1870
Sitta neumayer Michahelles, 1830
Sitta oenochlamys (Sharpe, 1877)
Sitta przewalskii Berezowski & Bianchi, 1891
Sitta pusilla Latham, 1790
Sitta pygmaea Vigors, 1839
Sitta solangiae (Delacour & Jabouille, 1930)
Sitta tephronota Sharpe, 1872
Sitta victoriae Rippon, 1904
Sitta villosa J. Verreaux, 1865
Sitta whiteheadi Sharpe, 1884
Sitta yunnanensis Ogilvie-Grant, 1900

Izvori

↑ Hrv:Enc
↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. ožujka 2016. Pristupljeno 11. listopada 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

Vanjske poveznice

	Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Sitta
	Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Sittidae
	Wikivrste imaju podatke o taksonu Sittidae

[1] Hrv:Enc

[2] Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. ožujka 2016. Pristupljeno 11. listopada 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

[1]

[2]