Miladin Šobić
| Miladin Šobić | |
|---|---|
| Rođenje | 7. siječnja 1956. |
| Žanrovi | blues, rock |
| Zanimanje | glazbenik |
| Instrument | vokal, gitara |
| Djelatno razdoblje | 1975. – 1983. |
| Producentska kuća | Diskoton |
| WWW | |
Miladin Šobić (Nikšić, Crna Gora, 7. siječnja 1956.[1]), crnogorski je kantautor i jedan od najvećih kantautora na prostorima bivše Jugoslavije.
Miladin Šobić je rođen 7. siječnja 1956. godine u Nikšiću.[1] U rodnome gradu je odrastao i završio srednju školu. U danima srednje škole Šobić je prvi put počeo komponirati i pisati. Nakon srednje škole, Šobić upisuje turizam u Dubrovniku. To razdoblje se smatra ključnim za njegovo stvaralaštvo. Pod dojmom studentskog života i velikih prijateljstava, on stvara svoje najveće pjesme. Preselio se u Sarajevo gdje je doživio vrhunac karijere. U vrijeme najvećeg uspjeha doživio je obiteljsku tragediju. Njegova je sestra umrla nakon teške bolesti. Nakon svega Šobić se povukao.
Pod dojmom studentskog života stvara svoje najveće pjesme. 1975. godine objavljuje prvu pjesmu "To sam ja", koja u to vrijeme u privatnim studentskim dubrovačkim krugovima dobiva status studentske himne. Godinu dana kasnije na glazbenom festivalu Omladina 76 u Subotici osvaja drugo mjesto s pjesmom "Daj nam neba". U suradnji s klavijaturistom Gaborom Lenđelom i studijskim glazbenicima snimio je albume Ožiljak (Diskoton, 1981.) i Umjesto gluposti (Diskoton, 1982.). S albuma Ožiljak se izdvajaju legendarna studentsko-socijalna tema "Džemper za vinograd" i najpoznatija "Kad bi došla Marija". Na tom LP-ju su se našle i "Ne pokušavaj mijenjat' me", "A vrijeme ide dalje". Album Umjesto gluposti se počinje raditi u Studiju muzičkog ateljea u Subotici, u noći 21. veljače 1982., a završava se 8. ožujka iste godine. Pokraj naslovne pjesme tu su: "Đon", "Od druga do druga", "Opet krivi tip", "Svetozara Markovića 39" i ine. Snimio je i treći album pod nazivom Barutana ljubavi, ali zbog obiteljske tragedije ostavlja glazbu i album nikada nije izdan. Održao je niz koncerata na kojima je okupio veliki broj ljudi. Uvijek se odazivao i na pozive studenata i ljudi iz manjih gradova.
2002. godine Ibrica Jusić, njegov prijatelj, najavio je njegov povratak, no to se nije dogodilo.
- To sam ja/Zazvoni zvono, (1975.)
- Ožiljak, (1981.)
- Umjesto gluposti, (1982.)
- Barutana Ljubavi, (1983.) - album nije izdan
- 2016.: Trinaestojulska nagrada.[1]
- ↑ a b c (crnog.) Zasluženo: Šobiću nacionalna penzija!, 27. siječnja 2017., cdm.me, pristupljeno 7. siječnja 2018.