Belzebub
Belzebub (heb. בעל זבוב Ba‘al Zəbûb, grč. βεελζεβούβ, arap. بعل ألذباب, "Gospodar muha"), drevno semitsko božanstvo štovano u filistejskom gradu Ekronu. U kasnijoj judeo-kršćanskoj tradiciji spominje se kao demon i jedan od sedam prinčeva pakla. Ime mu je izvedeno od kanaanskih riječi Baal, što znači "gospodar" i zebub, što znači "muha".[1]
U Bibliji
Belzebub se poimenice spominje na više mjestu u Bibliji kao jedan od vrhovnih demona. U Starom zavjetu, u Drugoj knjizi o Kraljevima (2 Kr 1,2), spominje se kao ekronski bog Baal Zebub.[2] Na njegov spomen nalazimo i u Evanđelju po Mateju (Mt 12,24)[3], Evanđelju po Marku (Mk 3,22)[4] i u Evanđelju po Luki (Lk 11,15-19), gdje je opisan kao demon.[5] [6]
U okultizmu i demonologiji
Većina demonologa slaže se u tome da on predstavlja gospodara pakla, no suglasni su u tome da nije moćniji od Sotone.[7] Opisuju ga kao diva s ognjenim vijencem oko glave, s dva roga na glavi, blještavim očima, krilima šišmiša, pačjim nogama i lavljim repom.
Prema vjerovanju, vještice ga prizivaju za vrijeme sabata, slave ga i spolno opće s njim na orgijama.[8]
U Knjizi svete magije Abra-Melina maga koju je izdao S. L. MacGregor Mathers, Belzebub se spominje u XIX poglavlju Druge knjige.[9]
Bilješke
- ↑ deliriumsrealm.com
- ↑ Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 346.
- ↑ Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 1114.
- ↑ Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 1138.
- ↑ Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 1171.
- ↑ deliriumsrealm.com
- ↑ Knight, Thomas H., str. 88.
- ↑ Knight, Thomas H., str. 89.
- ↑ Mathers, S. L. MacGregor (ur.), str. 63.-79.
Literatura
- Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, Hrvatsko biblijsko društvo, Zagreb, 2007. ISBN 978-953-6709-48-9
- Knight, Thomas H., Demoni, Zagrebačka naklada, Zagreb, 2003. ISBN 953-6996-16-2
- Mathers, S. L. MacGregor (ur.), Knjiga svete magije Abra-Melina maga, Nova Arka, Zagreb, 2000. ISBN 953-6123-51-7
Vanjske poveznice
.svg){kind=small}