Joaquim Chissano: razlika između inačica
mNema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 7: | Redak 7: | ||
Pobjegao je preko Francuske u Tanzaniju. |
Pobjegao je preko Francuske u Tanzaniju. |
||
Tijekom [[1960-ih]] u [[Pariz]]u je predstavljao [[ |
Tijekom [[1960-ih]] u [[Pariz]]u je predstavljao [[FRELIMO]]. Zapamćen je iz tog razdoblja kao tih i blagoglagoljiv [[diplomat]] koji je želio pomiriti umjerene i radikalne frakcije unutar stranke. |
||
Sudjelovao je u oslobodilačkoj borbi, kojoj je pridonijela i [[Revolucija karanfila]]. Stekao je vojni čin [[general bojnik]]a. |
Sudjelovao je u oslobodilačkoj borbi, kojoj je pridonijela i [[Revolucija karanfila]]. Stekao je vojni čin [[general bojnik]]a. |
||
Inačica od 9. studenoga 2009. u 19:54
Joaquim Alberto Chissano (22. listopada 1939.), afrički političar, drugi predsjednik države Mozambik. Vladao je 19 godina, od 1986. do 2005. Nakon silaska s vlasti, angažirao se u mnogim međunarodnim tijelima kao poslanik i pregovarač za Ugandu i Sudan.
Rođen je u udaljenom selu Malehice, distrikt Chibuto, provincija Gaza.Pohađao je jedinu srednju školu na otoku u glavnom gradu kao jedini crni student. Tamo je postao član i kasnije predsjednik Afričke organizacije srednjoškolaca. Nakon odlaska iz srednje škole, otišao je u Portugal gdje je u Lisabonu htio studirati medicinu. Studij mu je naglo prekinut zbog političkog aktivizma. Pobjegao je preko Francuske u Tanzaniju.
Tijekom 1960-ih u Parizu je predstavljao FRELIMO. Zapamćen je iz tog razdoblja kao tih i blagoglagoljiv diplomat koji je želio pomiriti umjerene i radikalne frakcije unutar stranke. Sudjelovao je u oslobodilačkoj borbi, kojoj je pridonijela i Revolucija karanfila. Stekao je vojni čin general bojnika.
Prvi predsjednik Samora Moises Machel imenovao ga je ministrom vanjskih poslova. Na tom položaju ostao je 11 godina. Nakon Machelove smrti u avionskoj nesreći, postao je predsjednik, a zemlja je utonula u građanski rat koji je trajao do 1992. godine. Na prvim višestranačkim izborima 1994. godine pobijedio je pobunjeničkog vođu Afonsa Dhlakamu, a 1999. ponovno je pobijedio. 2005. odbio se natjecati za treći mandat, iako mu Ustav to ne bi branio.
Oženjen je i rimokatolik, iako se zanimao i prakticirao transcedentalnu medicinu. Dobitnik je niza priznanja za svoj politički rad. Predsjednik Afričke unije bio je od srpnja 2003. do srpnja 2004. godine.